Može li religija udovoljiti našim potrebama?

ŠTO ćemo jesti? Što ćemo piti? Što ćemo obući? Ova pitanja se neumoljivo postavljaju nekom, prije svega ako je čak ono za život najpotrebnije samo teško za nabaviti. Ali zapazimo što je Isus rekao: “Ne brinite se za život svoj, što ćete jesti, ili što ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se obući” (Matej 6:25). Ne zvuči li to čudno? Kad nekom manjka hrane, odjeća i krov, on ipak u prvom redu treba praktičnu pomoć, a ne ono što bi neki mogli smatrati samo ispraznim religioznim govorkanjem.

Isus nije bio niti bez srca, niti je pokušao izbjeći problemu. On je bio potpuno svjestan potreba ljudi. U ovom slučaju htio je u stvari upozoriti na određenu opasnost. Kad se radi o tome da udovoljimo našim potrebama, može se naime desiti da se sve u našem životu vrti samo oko materijalnih stvari i da Boga posve ispustimo iz vida. Stoga vrijedi da se prioriteti ispravno postave.

To je primjerice slučaj ako uzmemo k srcu sljedeći Isusov savjet: “Nego ištite najprije kraljevstva Božjega i pravde njegove i ovo će vam se sve dodati” (Matej 6:33). Uvažava li se ovaj savjet, onda može religija – prava, na biblijskim istinama utemeljena religija – udovoljiti našim potrebama.

Naravno, Isus nije bio tako nerealan da bi tvrdio da bi se svi naši problemi sami od sebe riješili čim bi postali jedni od njegovih učenika i slijedili njegove pouke. Nije ni posredovao predodžbu da njegovi učenici trebaju samo sjediti i čekati da Bog nekim čudom brine za njih. Vjerojatno bi onda svatko postao kršćanin, jer bi to značilo trenutačno oslobođenje od svih problema života! Isus je štoviše htio pokazati da njegov otac, Jehova Bog, pruža sve što je potrebno da bi udovoljio našim potrebama. Radi toga je Isus i rekao: “Zna otac vaš nebeski da vama treba sve ovo” (Matej 6:32).

Osim toga, Jehova zadovoljava naše za život važne duhovne potrebe. Kroz Sveto pismo dao nam je nadahnuto vodstvo da možemo svoj život voditi na najbolji način (Izaija 48:17). Bog je svoje obožavatelje sakupio u jednu zajednicu koja pruža pomoć u slučaju potrebe (Djela apostolska 4:34). On nastupa i tako da svojim slugama pomaže kroz svoj sveti duh, svoju djelujuću silu (Luka 11:13; Galaćanima 5:22-25). Bog je učinio i pripreme da ponovno uspostavi raj na Zemlji (Luka 23:43; Otkrivenje 21:1-4).

Udovoljiti našim materijalnim potrebama

Sada želimo razmotriti nekoliko biblijskih temeljnih načela koja nam pomažu da udovoljimo našim materijalnim potrebama. Kršćanski apostol Pavao je pisao:

“Da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha” (2. Korinćanima 7:1).

Trebali bismo si jednom predočiti kolike probleme izbjegavamo ako se čuvamo od toga da svoje tijelo prljamo duhanom, drogama itd. A koliko nam je bolje ako ne rasipamo novac, vrijeme i misli na nemoralnu literaturu i zabavu, koje prljaju naš duh!

U Bibliji se dalje kaže:

“Ne budi među pijanicama ni među izjelicama. Jer pijanica i izjelica osiromašit će, i spavač hodit će u ritama” (Priče Salamunove 23:20, 21).

Zapazimo krajnji rezultat pijanstva i prekomjernog jela – siromaštvo i rite (dronjci). Danas su mnogi – čak vrlo religiozni ljudi – siromašni, zato što prekomjerno piju ili što robuju stvarima koje prljaju tijelo. Izbjegavanje ovih stvari i pridržavanje biblijskih mjerila može bitno doprinijeti tome da udovoljimo našoj potrebi za hranom, odjećom i krovom.

Jedno drugo temeljno načelo koje kršćane stavlja u položaj da udovolje svojim potrebama razložio je apostol Pavao slijedećim riječima:

“Jer se nadamo da imamo dobru savjest, starajući se u svemu dobro da živimo” (Jevrejima 13:18).

U svim stvarima biti pošten pomoglo je mnogim kršćanima da mogu dovoljno zbrinuti za sebe i za svoje. To im je donijelo dobar glas, čime su drugi bili više skloni da se upuste s njima u poslovne veze. Pošten čovjek ne mora doduše u materijalnom pogledu imati mnogo, ali to obično zadostaje (dovoljno mu je) za životno uzdržavanje i on zadržava svoje samopoštovanje.

U uskoj vezi s tim je sljedeći savjet:

“Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, čineći dobro rukama svojima” (Efežanima 4:28).

Mnogi koji primjenjuju ovo temeljno načelo mogli su na temelju svoje pouzdanosti pronaći ili zadržati radno mjesto i tako su bili u stanju zbrinuti sebe i svoje. Umjesto da se daju zaraziti duhom ovog svijeta i da zažmire kod nepoštenih postupaka, kršćani su pošteni, što se odražava pozitivno.

Primjer: Jedan japanski Jehovin svjedok želio je kraće radno vrijeme da bi imao više vremena za duhovne stvari. Kada je svom poslodavcu iznio ovu molbu, ovaj ga je umjesto toga otpustio. Nato je majka njegovog šefa rekla: “Sad si izbacio najpouzdanijeg čovjeka!” Svjedok je pri nekom drugom poslu zadobio povredu leđa i dospio u poteškoće. Kratko potom sreo je svog prijašnjeg poslodavca koji je bio ljutit jer je upravo doznao da je jedan njegov namještenik ukrao zlato, platinu i prstenje iz njegove zlatarne. Čovjek je odmah zamolio Svjedoka da opet kod njega započne raditi, ali ovaj put po njegovim uvjetima. Tražio je poštenog radnika.

Apostol Pavao je pokazao da kršćanin ne treba samo “truditi se” da bi brinuo za sebe, nego da bi imao nešto od čega bi mogao “davati potrebnome” (Efežanima 4:28). U vremenima nevolje su pravi kršćani uvijek spremni drugima pomagati. To je doživjela jedna obitelj s otočja Fidži, čija je kuća bila teško oštećena snažnom olujom dok su oni svi prisustvovali jednom kršćanskom kongresu. Kad su se vratili kući ugledali su sliku pustoši. Ali njihova braća u vjeri spremno su uložila svoja sredstva da bi obitelji pružili krov nad glavom i da bi joj pomogli kuću opet izgraditi. “Utješno je znati da ima kršćana koji se o drugome uistinu brinu”, rekao je otac.

Isus Krist je imao veliku samilost prema siromašnima. U mnogim prilikama pomagao je zapostavljenima na ovaj ili onaj način. Naravno Isus je znao da će biti siromaštva i drugih socijalnih problema dok postoji sadašnji iskvareni sustav stvari (Ivan 12:8). Iako je mnogo činio da bi pomagao ljudima u materijalnom pogledu, stvarni smisao njegove službe sastojao se u tome da udovolji njihovim duhovnim potrebama.

Kad ga je množica naroda, čiju glad je Isus utažio, slijedila na putu za Kafarnaum, rekao je slijedeće riječi: “Ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će vam dati sin čovječji” (Ivan 6:26, 27). Što je Isus time mislio?

Isus je upozorio na opasnost da bi se ljudi priključivali njemu i njegovim učenicima samo zbog materijalnih prednosti. Ali on je znao da to nije imalo trajnu korist. Stoga je rekao: “Sretni su oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba, jer njima pripada kraljevstvo nebesko. Sretni su oni koji su gladni i žedni pravednosti, jer će biti zadovoljeni” (Matej 5:3, 6, NS).

Pored gladi za doslovnom hranom postoji glad za istinom i duhovnom ispunjenošću. Do prave sreće dolazi se onda kad se utaži ta duhovna glad. Kršćanstvo je proizvelo materijalistički nastrojeno društvo, a istočnjačke religije su ostavile ljude u duhovnom mraku. Ali istinsko obožavanje – religija Isusa Krista – udovoljava duhovnim potrebama ljudi. I ti se možeš u to uvjeriti ako izvučeš korist iz odgovarajućih priprema.

Primjerice, na Mauriciusu je neki mladi čovjek uzeo nekoliko izdanja “Kule stražare” i popratnog časopisa “Probudi se!” od jednog kršćanina koji je svjedočio na ulici. Idućeg tjedna je opet prolazio tuda i zamolio za daljnje časopise. Ispričao je da se zbog svojih financijskih problema već bavio mišlju o samoubojstvu, ali časopisi su mu pomogli spoznati da postoji Bog koji brine za nas. Mogli su se početi poduzimati koraci da se utaži duhovna glad mladog čovjeka.

Da li će ikada postojati vrijeme u kojem će sve naše potrebe biti u potpunosti zadovoljene? Biblija obećava da će to biti slučaj. Istina, ljudi su već umorni da uvijek iznova slušaju obećanja da će biti bolje. Već su prečesto bili razočarani. Ali, mi se možemo pouzdati u obećanja Biblije. Njen autor, Jehova Bog, ispunjava svako svoje obećanje. Jozua je to vrlo dobro izrazio kada je Izraelce podsjetio na slijedeće: “Vi dobro znate svim srcem svojim i svom dušom svojom da nije ostala neispunjena ni jedna riječ od svih dobrih riječi koje vam je izgovorio Jehova, Bog vaš. Sve vam se ispunilo. Ni jedna riječ nije ostala neispunjena” (Jozua 23:14, NS).

Istinsko rješenje svih problema leži u Božjem divnom obećanju da će očistiti cijelu Zemlju (Otkrivenje 11:18). Sve će naše potrebe biti zadovoljene kada kroz njegovo Kraljevstvo bude ponovno uspostavljen raj na Zemlji i tako ostvarena njegova prvobitna namjera u pogledu čovječanstva (Matej 6:9, 10) Tada nećemo više čuti nikakvu viku, plač ni uzvik bola ljudi čije potrebe ne mogu biti zadovoljene. Budući da će vršiti pošten posao i usmjeravati se po božanskim temeljnim načelima, vodit će ispunjen, zadovoljavajući život (Izaija 65:17–25).

Marija, nekadašnja opatica, stekla je takvo pouzdanje. Shvatila je da je godinama bila mučena strahom pred budućnošću i da nije mogla spoznati pravi smisao života, jer je živjela u duhovnom mraku. Ali kad je upoznala biblijsku istinu, sve se to izmijenilo. “Došla sam iz tame u svjetlo koje sve jasnije sja”, rekla je (Psalam 43:3; Priče Salamunove 4:18). To joj je pomoglo da zadovolji, kako svoje neposredne materijalne potrebe, tako i svoju duhovnu glad i žeđ. Da, religija – prava religija – može udovoljiti našim potrebama.