Prava religija istjeruje strah — kako?
BRITANSKI su autori Edwin i Mona Radford ostali zaprepašteni. Nakon što su sakupili preko dvije tisuće praznovjernih predodžbi, uočili su da je iste praznovjerne predodžbe moguće naći u Škotskoj, Indiji, Ugandi i u Srednjoj Americi. Pitali su se kako je to moguće? Pisac Robertson Davies primjećuje sasvim ispravno: “Izgleda da je praznovjerje povezano s određenim vjerskim gledištima, koja mora da su nastala davno prije nama poznatih religija.” U kojim su pretkršćanskim “vjerskim gledištima” korijeni praznovjerja?
Korijeni i izrasline praznovjerja
Biblija ukazuje na zemlju Sinear (područje između rijeke Eufrata i Tigrisa, kasnije nazvano Babilon) kao na izvorno mjesto krivih religioznih predodžbi, uključujući i praznovjerje. Tamo je jedan “silan lovac” po imenu Nemrod počeo s gradnjom po žalosnu glasu poznate kule babilonske, koja je trebala poslužiti krivom obožavanju. Međutim, Jehova Bog je osujetio planove graditelja, pomiješavši im jezike. Postepeno je došlo do zastoja u gradnji, a ljudi su se rasijali (1. Mojsijeva 10:8-10; 11:2-9). Svi su oni, sasvim svejedno kuda su krenuli, ponijeli sa sobom jednaka vjerska gledišta, predodžbe i motive. Babilon je ostao središtem krive religije, proširujući s vremenom svoju ulogu majke i dadilje čarobnjaštva, magije i praznovjernih vjerskih gledišta, primjerice astrologije. (Usporedi Izaija 47:12, 13; Danijel 2:27; 4:7). S tim u vezi čitamo u knjizi Great Cities of the Ancient World sljedeće: “Astrologija počiva na dvije babilonske predodžbe: zodijaku (životinjskom pojasu) i na božanstvu nebeskih tijela. ... Babilonci su planetama pripisivali utjecaj kakav se očekuje od odgovarajućih božanstava”.
Kakove posljedice po nas danas ima sve ovo što se odigravalo u staro doba? Biblijska knjiga Otkrivenje pokazuje da se iz predodžbi starog Babilona razvilo svjetsko carstvo krive religije. Ono postoji sve do današnjeg dana i nazvano je “Babilon veliki” (Otkrivenje 17:5). Prvobitne babilonske predodžbe su se tokom vremena naravno mijenjale, ovisno o lokalnom razvitku stvari, što je dovelo do velikog broja religija koje danas postoje. No, kao što na istom tlu uspijeva različito drveće, tako različite religije i praznovjerne predodžbe imaju svoje korijene u istom tlu – Babilonu. Da bismo to predočili želimo sada pokazati kako je određena babilonska predodžba ušla u skoro sve religije svijeta.
Strah od umrlih – na čemu počiva?
Babilonci su vjerovali da jedan duhovni dio čovjeka preživljava smrt tijela i da se može vratiti natrag kako bi živome učinio nešto, bilo dobro ili zlo. Stoga su uveli religiozne obrede da bi umirili umrle, kako ne bi podlegli njihovoj osveti. Ta je predodžba još i danas daleko raširena u mnogim zemljama. Primjerice u Africi “igra važnu ulogu u svakodnevnom životu skoro svih ... slojeva društva” (African Religions – Symbol, Ritual, and Community).
Strah od mrtvih utječe u nekim zemljama čak na navodne kršćane. Tako je primjerice 63-godišnja Henrieta, žena afričkog porijekla priznala: “Iako sam bila član mjesne protestantske crkve, plašila sam se duhova umrlih. Stanovali smo u blizini jednog groblja i svaki puta kad se našoj kući približavala pogrebna povorka probudila sam dijete i čvrsto ga privila uza se, sve dok povorka ne bi prošla. Inače bi možda “duh” umrloga mogao stupiti u moju kuću i prisvojiti si dijete koje je spavalo”.
Takove su praznovjerne predodžbe stalna pojava zato jer se u skoro svim crkvama kršćanstva naučava besmrtnost duše. Povijest pokazuje da su grčki filozofi – prije svega Platon – dalje razvijali babilonsku predodžbu o besmrtnosti. Zahvaljujući njihovom utjecaju “predodžba o besmrtnosti duše duboko je prožela kršćansku crkvu”, piše John Dunnett, jedan britanski viši profesor teologije. Zbog ove babilonske nauke milijuni postaju robovima praznovjernog straha.
Ali, prava religija istjeruje takav strah. Zašto? Jer se ona ne temelji na vjerskim gledištima koja potječu iz Babilona, nego na biblijskim naukama.
Biblijski pojam duše
Iz prve knjige Biblije saznajemo da je čovjek postao duša, živa osoba (1. Mojsijeva 2:7). Dakle, kad umre osoba, umrla je duša. To je potvrdio prorok Ezekijel slijedećim riječima: “Duša koja zgriješi – ona sama će umrijeti” (Ezekijel 18:14, NS; Rimljanima 3:23). Duša je smrtna i ona ne nastavlja živjeti nakon smrti. U Psalmu 146:4 čitamo: “Iziđe mu duh, a on se vraća u zemlju svoju; tog dana njegove misli prestaju.” Stoga je, zaključuje John Dunnett, besmrtnost duše “nebiblijsko gledište”.
Ako ne postoji besmrtna duša, ne mogu postojati ni “duhovi” umrlih, koji utjeruju ljudima na Zemlji strah i zaprepaštenje. Dakle, nema temelja za praznovjeran strah od umrlih.
Strah zbog prijevare
Ipak, teško je osloboditi se straha od umrlih. Zašto? Jer je nemoguće poreći da se događaju zastrašujuće stvari. Tako je primjerice neka žena srednjih godina iz Surinama čula jedne noći kako je netko zove po imenu. Nije se osvrtala na to, ali su je tada uhvatile nevidljive “ruke”, i kad se oduprla tim dodirima, jedna ju je nevidljiva sila skoro zadavila. Mnogi bi se sada mogli pitati tko je to učinio ako ne postoje “duhovi” umrlih? I u ovom slučaju biblijska spoznaja oslobađa od praznovjernog straha.
Iz Biblije doznajemo da postoje zle duhovne sile, nazvane demonima. Ali, ti demoni nisu bestjelesne duše. Naprotiv, riječ je o Božjim anđelima koji su pobunivši se, stali na stranu sotone, koji “zavodi cijelu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9; Jakov 2:19; Efežanima 6:12; 2. Petrova 2:4). Biblija pokazuje da se demoni raduju kad zavode ljude, kad ih straše i opterećuju. U izvještaju Luke 9:37-43, ST, izvještava se kako je nekog mladića jedan demon “natezao (potezao) tamo-amo tako da se sav pjenio”. Izvještaj nastavlja: “Isus zaprijeti zlom duhu. Zatim ozdravi dječaka i predade ga ocu njegovu”.
Zanimljivo je da djelo Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature definira praznovjerje kao “obožavanje krivih bogova”. Dakle, onaj tko prakticira praznovjerne običaje, taj možda pokušava i nehotice umiriti “krive bogove”, odnosno demone! A takvo krivo obožavanje je izazovno vređanje Jehove. (Usporedi 1. Korinćanima 10:20 s 5. Mojsijevom 18:10–12.)a
“Podložite se Bogu” – radimo li to?
Posjeduješ li potrebnu hrabrost da bi se odvratio od demona, time da odbaciš praznovjerje? Točno je, demoni su moćni. Ali, apostol Pavao je, pokazavši da moramo birati između služenja Jehovi Bogu ili demonima, upitao: “Zar smo mi jači od njega (Jehove)?” (1. Korinćanima 10:21, 22 NS). Ne, nismo. I sjeti se: sotona i njegovi demoni to također nisu! Demoni “dršću” od straha pred Jehovom (Jakov 2:19, ST). Svemogući Bog će nas zaštititi ako ga molimo za to. Biblijski pisac Jakov je rekao: “Podložite se, dakle, Bogu, a usprotivite se đavolu i pobjeći će od vas” (Jakov 4:7, NS). Tako će nestati i praznovjernog straha.
Tisuće širom svijeta koje su nekoć živjele u strahu, zarobljene praznovjernim običajima, mogu danas posvjedočiti: Đavo je pobjegao od njih! Kako je to bilo moguće? Zadržimo u mislima slijedeće: neprijatelj praznovjernog straha je spoznaja. Profesor Rudolph Brasch koji se pozabavio porijeklom praznovjerja, rekao je: “To je stvar obrazovanja – što su ljudi obrazovaniji, to su manje praznovjerni.”
Dakle, kad je Henrietta koju smo već spomenuli, prihvatila poziv Jehovinih svjedoka da s njima besplatno proučava Bibliju, ubrzo je prozrela vještu demonsku prijevaru. Oslobodila se okova mreže praznovjerja. Kao mnoge tisuće prije nje i ona je sama na sebi iskusila istinitost riječi iz Jevrejima 2:15 (ST). Tamo apostol Pavao piše da je Isus “oslobodio sve koji cijeli život bijehu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti”. I kao što na tropskom jutarnjem suncu ishlapljuju teške kapi rose sa drveća džungle, tako svjetlo Biblije istjeruje svaki praznovjerni strah. Mnogi koji su ranije živjeli u strahu i robovali demonima, danas odstranjuju amajlije koje su nosili oko vrata ili vrpce koje su trebale štititi njihovu djecu. Danas imaju jednako stajalište poput Isaca, 68-godišnjeg stanovnika Južne Afrike, koji je nekada bio nadriliječnik. Nakon što je proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima, uzviknuo je: “Jako sam sretan i osjećam se slobodnim, jer me više ne muči strah od duhova.” Koliko li su istinite Isusove riječi: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi!” (Ivan 8:32, NS).
Da, prava religija istjeruje strah!
[Bilješka]
a Neki prijevodi Biblije (primjerice Luter Biblija Lutherbibel izdanje od 1914. i Novi zavjet (Das Neue Testament) od Theodora Schlatter-a, koriste u Djelima apostolskim 25:19 riječ “praznovjerje” kad prevode grčku riječ deisidaimonias, što znači “strah od demona”. Vidi također NW, Stud. fusnota.
[Slika na stranici 5]
Iz Babilona se praznovjerje proširilo po cijeloj Zemlji