Što kaže Biblija?

Kako bi kršćani trebali gledati na misu?

REVNI katolici slažu se s papom Ivanom Pavlom II, koji je, kako izvještava The New York Times, nedavno ”ponovno potvrdio kako crkva smatra da katolik čini grijeh ako propusti misu”. Što je misa? Jesu li crkva i Biblija u suglasnosti s obzirom na tu temu?

U knjizi Things Catholics Are Asked About, katolički svećenik Martin J. Scott definira misu na sljedeći način: ”Misa je nekrvna žrtva Tijela i Krvi Kristove. Kalvarija je bila Kristova krvna žrtva. Misa je u suštini žrtva koja je jednaka onoj na križu. To nije niti figurativni izraz, niti metafora, niti preuveličavanje.” On ujedno kaže: ”Misa za sebe tvrdi da na naše oltare dovodi Sina Božjega i da Ga nudi na žrtvu Božanstvu.”

Je li misa u skladu s Biblijom?

Iskreni katolici vjeruju da je misa temeljena na biblijskom učenju. Kao dokaz za to ističu Isusove riječi koje je izgovorio za vrijeme događaja koji se obično naziva Posljednja večera. Dok je dijelio kruh i vino svojim apostolima, Isus je, misleći na kruh, rekao: ”Ovo je tijelo moje.” Kad je govorio o vinu, rekao je: ”Ovo je moja krv” (Matej 26:26-28).a Katolici vjeruju da je Isus, kad je izrekao ove riječi, zapravo preobrazio kruh i vino u svoje tijelo i krv. Međutim, New Catholic Encyclopedia (1967) upozorava: ”Ne bismo se trebali previše oslanjati na doslovno značenje riječi ’ovo je tijelo moje’ ili ’ovo je moja krv’. (...) Jer u frazama kao što su ’žetva je svršetak svijeta’ (Mt 13.39) ili ’ja sam pravi trs’ (Iv 15.1) [glagol ”biti”] jednostavno znači označavati ili predstavljati.” Dakle, čak se i u toj autoritativnoj enciklopediji priznaje da tekst iz Mateja 26:26-28 ne dokazuje da su se kruh i vino na Posljednjoj večeri preobrazili u Isusovo doslovno tijelo i krv.

Netko bi mogao primijetiti da je Isus jednom rekao: ”Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. (...) Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni” (Ivan 6:51, 54). Neki od onih koji su slušali Isusa ove su riječi shvatili doslovno i bili su užasnuti time (Ivan 6:60). No, možemo se pitati je li Isus tom prilikom preobrazio svoje tijelo u kruh? Nikako ne! On je govorio slikovito. Sebe je usporedio s kruhom jer će on, putem svoje žrtve, dati život čovječanstvu. Ivan 6:35, 40 jasno pokazuje da jelo i piće o kojima se ovdje govori znače da treba iskazivati vjeru u Isusa Krista.

Budući da je misa jedan od glavnih obreda Katoličke crkve, moglo bi se očekivati da ga Biblija podupire. No, ne podupire ga. The Catholic Encyclopedia (izdanje iz 1913) objašnjava razlog: ”Glavni izvor našeg učenja je tradicija, koja od najranijih vremena objašnjava da misna žrtva ima vrijednost usrdne molitve.” Da, misa Rimokatoličke crkve temelji se na tradiciji, a ne na Bibliji.

Bez obzira na to koliko se iskreno držali neke tradicije, ako je ona u suprotnosti s Biblijom onda je Bogu neprihvatljiva. Isus je prekorio vjerske vođe svog vremena: ”Ukidoste zapovijed Božju zbog svoje predaje” (Matej 15:6). Budući da je Isus cijenio Božju Riječ, ispitajmo učenje o misi u svjetlu Svetog pisma.

Žrtvovanje Krista — koliko često?

Katolička crkva naučava da se Isus žrtvuje svaki put kad se slavi misa, iako istovremeno tvrdi da on zapravo ne umire i da je ta žrtva beskrvna. Slaže li se Biblija s ovim gledištem? Zapazite što stoji u Jevrejima 10:12, 14: ”[Isus] pošto je prinio samo jednu žrtvu za grijehe, zauvijek ’sjede Bogu s desne strane’ (...) On je uistinu jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje.”

Međutim, neki bi iskreni katolik mogao prigovoriti: ’Zar ne bi Isus sebe trebao prinositi često? Svi griješimo mnogo puta.’ Biblijski odgovor zabilježen je u Jevrejima 9:25, 26: ”[Krist nije] ušao da prinese mnogo puta sam sebe. (...) On se samo jedanput zauvijek — u punini vremena — pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh.” Zapazite ove riječi: Krist ’nije ušao da prinese mnogo puta sam sebe’. U Rimljanima 5:19 apostol Pavao objašnjava zašto: ”Kao što su nepokornošću jednoga čovjeka [Adama] svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga [Isusa] svi postati pravednici.” Adamov jedan jedini čin neposlušnosti sve nas je podložio smrti; Isusov jedan jedini čin otkupljenja položio je temelj da se svima nama koji iskazujemo vjeru u tu žrtvu oproste grijesi sada i da se radujemo vječnom životu u budućnosti.

Je li uopće važno da li se Isus žrtvovao jednom ili to čini često? U pitanju je cijenjenje vrijednosti Isusove žrtve. To je najveći dar koji je ikad dan — dar koji je tako dragocjen, tako savršen da ga se više nikad neće trebati ponoviti.

Isusova žrtva nesumnjivo zaslužuje da je se sjećamo. No jedno je sjećati se nekog događaja, a drugo je ponavljati ga. Primjerice, bračni par koji slavi godišnjicu svog braka može se sjetiti dana kad su se vjenčali, a da ne ponavlja obred vjenčanja. Jehovini svjedoci svake godine obilježavaju godišnjicu Isusove smrti, čineći to onako kako je Isus zapovjedio — njemu ’na uspomenu’, a ne žrtvujući ga (Luka 22:19). Osim toga, tijekom cijele godine ti kršćani nastoje gajiti topao odnos s Jehovom Bogom posredstvom Isusa Krista tako što svoje živote, postupke i vjerovanja dovode u sklad sa Svetim pismom.

To često znači da trebaju promijeniti način razmišljanja. No Svjedoci se raduju tome što znaju da će, ako lojalno podupiru Božju Riječ, a ne ljudske tradicije, biti blagoslovljeni. Pored toga, ako iskazuju vjeru u Isusovu žrtvovanu krv, koja se prije gotovo dvije tisuće godina prolila jednom za svagda, ona će ih očistiti od svih grijeha (1. Ivanova 1:8, 9).

[Bilješke]

[Slika na stranici 26]

Misa St. Gilesa (detalj)

[Zahvala]

Erich Lessing/Art Resource, NY