Stati u obranu svoje vjere

“Svetite Krista kao Gospodina u svojim srcima, uvijek spremni na obranu pred svakim tko zatraži od vas razlog za nadu u vama” (1. PETROVA 3:15, NW).

1, 2. Zašto Jehovine svjedoke ne iznenađuje to što nailaze na protivljenje, no što oni žele?

U VEĆINI zemalja Jehovini svjedoci uglavnom su poznati kao pošteni ljudi koji žive moralno čistim životom. Mnogi ih smatraju dobrim susjedima koji ne stvaraju nikakve probleme. Stoga je paradoksalno to što se te miroljubive kršćane nepravedno proganja — i u vrijeme rata i u vrijeme mira. Njih takvo protivljenje ne iznenađuje. Ustvari, oni ga očekuju. Na koncu, njima je poznato da su vjerni kršćani u prvom stoljeću n. e. bili “predmet mržnje”, zašto bi stoga oni koji u današnje vrijeme nastoje biti pravi Kristovi sljedbenici trebali očekivati da će se s njima postupati imalo drugačije? (Matej 10:22, NW). Osim toga, Biblija kaže: “Svi koji pobožno hoće da žive u Kr[i]stu Isusu, biće gonjeni” (2. Timoteju 3:12).

² Jehovini svjedoci ne traže da ih se progoni niti uživaju u teškoćama — globama, zatvaranjima ili grubom postupanju — koje progonstva mogu donijeti sa sobom. Oni žele ‘živjeti tihim i mirnim životom’ kako bi mogli nesmetano propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (1. Timoteju 2:1, 2). Oni cijene vjersku slobodu koju uživaju u većini zemalja da mogu nastaviti vršiti svoje obožavanje Boga i savjesno čine sve što je u njihovoj moći da bi ‘imali mir sa svim ljudima’, što uključuje i ljude na vlasti (Rimljanima 12:18; 13:1-7). Zašto su onda “predmet mržnje”?

 3. Koji je jedan od razloga zašto su Jehovini svjedoci nepravedno omraženi?

³ U osnovi, Jehovini svjedoci nepravedno su omraženi iz istih razloga iz kojih su i rani kršćani bili progonjeni. Kao prvo, Jehovini svjedoci postupaju u skladu sa svojim religioznim vjerovanjima na način zbog kojeg su nekim ljudima mrski. Primjerice, revno propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, no ljudi često pogrešno shvaćaju njihovu revnost, smatrajući njihovo propovijedanje “agresivnim prozelitizmom”. (Usporedi Djela apostolska 4:19, 20.) Isto tako, oni su neutralni što se tiče politike i ratova među nacijama, a to se ponekad zna pogrešno protumačiti kao dokaz da Svjedoci nisu lojalni građani (Mihej 4:3, 4).

4, 5. (a) Kako su Jehovini svjedoci meta lažnih optužbi? (b) Tko su često glavni inicijatori progonstva Jehovinih slugu?

⁴ Kao drugo, Jehovini svjedoci meta su lažnih optužbi — čistih laži i iskrivljenog prikazivanja njihovih vjerovanja. Zbog toga su u nekim zemljama predmet neopravdanih napada. Osim toga, budući da traže beskrvno liječenje koje je u skladu s njihovom željom da budu poslušni biblijskoj zapovijedi o ‘uzdržavanju od krvi’, pogrešno ih se označava kao “ubojice djece” i “suicidni kult” (Djela apostolska 15:29, St). No Jehovini svjedoci ustvari izuzetno cijene život i nastoje sebi i svojoj djeci osigurati najbolju moguću medicinsku njegu. Optužba da zbog odbijanja transfuzije krvi svake godine umre velik broj djece Jehovinih svjedoka nema nikakve osnove. Osim toga, budući da biblijska istina nema jednak učinak na sve članove obitelji, Svjedoke se također optužuje da uzrokuju raspad obitelji. Međutim, ljudi koji su upoznati s Jehovinim svjedocima znaju da oni u velikoj mjeri drže do obiteljskog života i nastoje slijediti biblijske zapovijedi koje nalažu da se suprug i supruga međusobno ljube i poštuju i da djeca slušaju svoje roditelje neovisno o tome jesu li oni vjernici ili nisu (Efežanima 5:21–6:3).

⁵ Pokazalo se da su u mnogim slučajevima glavni inicijatori progonstva Jehovinih slugu vjerski protivnici koji se služe svojim utjecajem na političke vlasti i medije kako bi pokušali ugušiti aktivnosti Svjedokâ. Kako bismo mi, Jehovini svjedoci, trebali reagirati na takvo protivljenje — bilo da se ono javlja zbog naših vjerovanja i postupaka ili zbog lažnih optužbi?

‘Razumnost vaša da bude poznata svim ljudima’

 6. Zašto je važno imati uravnoteženo gledište o onima koji se nalaze izvan kršćanske skupštine?

⁶ Prije svega, potrebno je imati ispravno gledište — Jehovino gledište — o onima koji ne dijele naša vjerska uvjerenja. U protivnom, mogli bismo bespotrebno kod drugih ljudi izazivati neprijateljski stav ili prijekor. “Krotost [“razumnost”, NW] vaša da bude poznata svijem ljudima”, napisao je apostol Pavao (Filipljanima 4:5). Stoga nas Biblija ohrabruje da imamo uravnoteženo gledište o onima koji se nalaze izvan kršćanske skupštine.

 7. Što je sve uključeno u to da čuvamo sebe “bez mrlje od svijeta”?

⁷ S jedne strane, Pisma nas sasvim jasno opominju da ‘sačuvamo sebe bez mrlje od svijeta’ (Jakov 1:27, NW; 4:4). Ovdje izraz ‘svijet’, kao i na mnogim drugim mjestima u Bibliji, ukazuje na većinu čovječanstva koje je odijeljeno od pravih kršćana. Mi živimo okruženi ovim društvom ljudi; dolazimo u doticaj s njima na poslu, u školi i u susjedstvu (Ivan 17:11, 15; 1. Korinćanima 5:9, 10). Pa ipak, mi ostajemo bez mrlje od svijeta tako što izbjegavamo stavove, način izražavanja i vladanje koji se kose s Božjim pravednim putevima. Ujedno je prijeko potrebno shvatiti koliko je opasno biti blisko povezan s ovim svijetom, a posebice s onima koji do krajnje mjere zanemaruju Jehovina mjerila (Priče Salamunove 13:20).

 8. Zašto nam savjet da ostanemo bez mrlje od svijeta ni u kom slučaju ne pruža temelj da s prezirom gledamo na druge?

⁸ Međutim, savjet da ostanemo bez mrlje od svijeta ni u kom slučaju nam ne pruža temelj za kategoričko omalovažavanje onih koji nisu Jehovini svjedoci (Priče Salamunove 8:13). Sjeti se primjera židovskih vjerskih vođa o kojima je bila riječ u prethodnom članku. Religija kakvu su oni stvorili nije pridobila Jehovinu naklonost; niti je doprinosila uspostavljanju dobrih odnosa s ne-Židovima (Matej 21:43, 45). Zastupajući vlastitu pravednost, ti su fanatici svisoka i prezrivo gledali na neznabošce. Mi nemamo tako uskogrudno gledište i ne ophodimo se prezrivo s ljudima koji nisu Svjedoci. Poput apostola Pavla, i mi želimo da svi koji čuju biblijsku poruku istine steknu Božje odobravanje (Djela apostolska 26:29; 1. Timoteju 2:3, 4).

 9. Kako bi uravnoteženo, biblijsko gledište trebalo utjecati na način kako se izražavamo kad govorimo o osobama koje ne dijele naša uvjerenja?

⁹ Uravnoteženo, biblijsko gledište treba utjecati i na način kako se izražavamo kada govorimo o onima koji nisu Svjedoci. Pavao je uputio Tita da podsjeti kršćane na otoku Kreti “da nikome ne nanose uvrede, da se ne svađaju, da budu susretljivi i posve blagi prema svim ljudima” (Titu 3:2, St). Obrati pažnju na to da kršćani nisu smjeli “nikome” nanositi uvrede — čak niti ne-kršćanima na Kreti, od kojih su neki bili poznati po svom laganju, proždrljivosti i lijenosti (Titu 1:12). Stoga ne bi bilo u skladu s Biblijom koristiti uvredljive izraze kada govorimo o osobama koje ne dijele naša uvjerenja. Ako sebe smatramo boljima od drugih, takvim stavom nećemo ljude privući k obožavanju Jehove. No kada, za razliku od toga, prema drugima imamo gledište koje se slaže s razumnim načelima iz Jehovine Riječi i kada se u skladu s tim ophodimo s njima, tada ‘ukrašavamo nauku’ Boga (Titu 2:10).

Kada šutjeti, a kada govoriti

10, 11. Kako je Isus pokazao da zna kada je (a) “vrijeme šutnje”? (b) “vrijeme govorenja”?

¹⁰ Propovjednik 3:7 (St) kaže da postoji “vrijeme šutnje i vrijeme govorenja”. No kod toga se onda javlja izazov: kako odlučiti kada ignorirati protivnike, a kada otvoreno braniti svoju vjeru. Mnogo možemo naučiti iz primjera onoga tko je u svakoj prilici bio savršeno taktičan — Isusa (1. Petrova 2:21). On je znao kada je “vrijeme šutnje”. Naprimjer, kada su ga glavari svećenički i stariji muževi lažno optužili pred Pilatom, Isus ‘nije ništa odgovorio’ (Matej 27:11-14). On nije želio reći ništa što bi moglo omesti odvijanje onoga što je bilo Božja volja za njega. Umjesto toga, on je odlučio da njegova reputacija govori sama za sebe. Bio je svjestan toga da čak ni istina ne bi promijenila njihov ponosan um i srce. Zato je ignorirao njihovu optužbu i nije htio prekinuti svoju ciljanu šutnju (Izaija 53:7).

¹¹ Međutim, Isus je isto tako znao i kada je “vrijeme govorenja”. Bilo je prilika kada je otvoreno i bez ustezanja raspravljao s ljudima koji su ga kritizirali, pobijajući njihove lažne optužbe. Primjerice, kad su ga pismoznalci i farizeji pokušali prikazati u lošem svjetlu pred mnoštvom ljudi, optužujući ga da istjeruje demone uz pomoć Belzebuba, Isus je odlučio ne dozvoliti da te lažne optužbe ostanu bez odgovora. Služeći se nepobitnom logikom i snažnom usporedbom, on je pobio tu laž (Marko 3:20-30; vidi i Mateja 15:1-11; 22:17-21; Ivana 18:37). Slično tome, kada su Isusa nakon što je bio izdan i uhapšen dovukli pred Sanhedrin, prvosvećenik Kaifa lukavo je zatražio sljedeće: “Zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Kr[i]st sin Božij?” I to je bilo “vrijeme govorenja”, jer da nije ništa rekao, to se moglo protumačiti kao da poriče da je Krist. Zato je Isus odgovorio: “Jesam” (Matej 26:63, 64; Marko 14:61, 62).

12. Koje su okolnosti navele Pavla i Barnabu da odvažno govore u Ikoniji?

¹² Razmotri također primjer Pavla i Barnabe. Djela apostolska 14:1, 2 navode: “U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno udjoše u zbornicu Židovsku, i govorahu tako da vjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. A Židovi koji ne vjerovahu podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braću.” The New English Bible (Nova engleska Biblija) prevodi to ovako: “No Židovi koji se nisu obratili podjarivali su neznabošce i zatrovali njihov um, huškajući ih protiv kršćana.” Židovski se protivnici nisu zadovoljili time što su oni sami odbacili kršćansku poruku, već su pokrenuli klevetničku kampanju, nastojeći među neznabožačkim stanovništvom stvoriti predrasude protiv kršćana.a Koliko je samo duboka morala biti njihova mržnja prema kršćanstvu! (Usporedi Djela apostolska 10:28.) Pavao i Barnaba smatrali su da je to bilo “vrijeme govorenja”, zato što je takvo javno sramoćenje moglo obeshrabriti nove učenike. “Ovi [Pavao i Barnaba] ipak dosta vremena ostadoše tu propovijedajući smjelo, oslonjeni na Gospodina”, a Jehova je pokazao da to odobrava time što im je omogućio da vrše čudesne znakove. Kao rezultat toga, “jedni bijahu za Židove, drugi za apostole” (Djela apostolska 14:3, 4, St).

13. Kad se radi o reagiranju na klevete, kada je obično “vrijeme šutnje”?

¹³ Kako onda mi trebamo reagirati kad nas se kleveće? To u potpunosti ovisi o okolnostima. Neke situacije mogu zahtijevati da primijenimo načelo koje kaže da postoji “vrijeme šutnje”. To je osobito slučaj kada nas uporni protivnici pokušavaju uvući u besmislene rasprave. Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da neki ljudi naprosto ne žele znati istinu (2. Solunjanima 2:9-12). Svaki je pokušaj da se raspravlja s onima čije je srce ponosno i ukorijenjeno u nevjerovanju uzaludan. Štoviše, ako bismo se upuštali u duboke debate sa svakim tko nas napada lažnim optužbama, to bi nam moglo odvući pažnju od daleko važnije i vrednije aktivnosti — od pomaganja osobama iskrena srca koje zaista žele saznati biblijsku istinu. Stoga, kad se suočimo s neprijateljima koji uporno žele širiti laži o nama, nadahnuti savjet glasi: ‘Klonite se njih’ (Rimljanima 16:17, 18; Matej 7:6).

14. Na koje sve načine možemo stati u obranu svoje vjere pred drugima?

¹⁴ To, dakako, ne znači da mi ne branimo svoju vjeru. Na koncu, postoji i “vrijeme govorenja”. Mi smo s razlogom zainteresirani za iskrene ljude koji su izloženi klevetničkim informacijama kojima nas se kritizira. Mi smo spremni drugim ljudima pružiti jasno objašnjenje o svojim iskrenim uvjerenjima; dapače, raduje nas svaka prilika za to. Petar je napisao: “Svetite Krista kao Gospodina u svojim srcima, uvijek spremni na obranu pred svakim tko zatraži od vas razlog za nadu u vama, ali to činite zajedno s blagom ćudi i dubokim poštovanjem” (1. Petrova 3:15, NW). Kada iskreno zainteresirane osobe zatraže dokaze za vjerovanja koja su nama dragocjena, kada se raspituju o lažnim optužbama koje nam upućuju protivnici, na nama stoji odgovornost da stanemo u obranu svoje vjere, pružajući utemeljene biblijske odgovore. Osim toga, svojim vrsnim vladanjem možemo pružiti veliko svjedočanstvo. Kada nepristrani promatrači zapaze da mi doista nastojimo živjeti u skladu s Božjim pravednim mjerilima, lako mogu uvidjeti da su optužbe upućene protiv nas lažne (1. Petrova 2:12-15).

Kako je s klevetanjem u javnosti?

15. Koji primjer pokazuje kako su Jehovini svjedoci predmet iskrivljenih informacija u medijima?

¹⁵ Jehovini svjedoci ponekad su predmet iskrivljenih informacija koje se šire putem medija. Primjerice, 1. kolovoza 1997. u jednim ruskim novinama objavljen je klevetnički članak u kojem se, između ostalog, tvrdilo da Svjedoci od svojih članova izričito zahtijevaju da ‘odbace svog muža, ženu i roditelje ukoliko oni ne razumiju i ne dijele njihovu vjeru’. Svatko tko uistinu poznaje Jehovine svjedoke zna da ta optužba nije istinita. Biblija pokazuje da se kršćani prema nevjerujućim članovima svoje obitelji trebaju ophoditi s ljubavlju i poštovanjem i Svjedoci nastoje slijediti to uputstvo (1. Korinćanima 7:12-16; 1. Petrova 3:1-4). No unatoč tome, članak je objavljen i mnogi su čitatelji na taj način bili krivo informirani. Kako mi možemo stati u obranu svoje vjere kada nas se lažno optužuje?

16, 17. i okvir na 16. stranici (a) Što je jednom prilikom bilo navedeno u Kuli stražari u vezi s reagiranjem na lažne informacije u medijima? (b) Pod kojim okolnostima mogu Jehovini svjedoci odgovoriti na negativne izvještaje u medijima?

¹⁶ I ovdje vrijedi princip da postoji “vrijeme šutnje i vrijeme govorenja”. U Kuli stražari je jednom prilikom to ovako bilo izraženo: “Hoćemo li ignorirati lažnu informaciju u medijima ili braniti istinu odgovarajućim sredstvima ovisi o okolnostima, o onome tko potiče kritiku i o njegovom cilju.” U nekim je slučajevima možda najbolje ignorirati negativne izvještaje i tako spriječiti da se lažima daje daljnji publicitet.

¹⁷ Neki drugi slučajevi mogu biti “vrijeme govorenja”. Može biti da je neki savjestan novinar ili izvjestitelj dobio pogrešne informacije o Jehovinim svjedocima i možda bi mu bilo drago da dobije istinite informacije o nama. (Vidi okvir “Ispravljanje posljedica pogrešnog prikazivanja”.) Ukoliko negativni izvještaji u medijima pobuđuju predrasude koje ometaju naše djelo propovijedanja, predstavnici lokalne podružnice Društva Watch Tower mogu poduzeti inicijativu i braniti istinu služeći se odgovarajućim sredstvima.b Primjerice, sposobni starješine mogu dobiti zadatak da iznesu činjenice, naprimjer u nekoj televizijskoj emisiji, jer ako se ne bi odazvali, to bi moglo navoditi na zaključak da Jehovini svjedoci nemaju što odgovoriti. Kad su u pitanju takve stvari, pojedini Svjedoci mudro postupaju kada slijede uputstva koja pruža Društvo Watch Tower i njegovi predstavnici (Jevrejima 13:17).

Obrana dobre vijesti zakonskim sredstvima

18. (a) Zašto nam za propovijedanje nije potrebna dozvola od ljudskih vlasti? (b) Što činimo kada nam se uskrati dozvola za propovijedanje?

¹⁸ Naše ovlaštenje da propovijedamo dobru vijest o Božjem Kraljevstvu dolazi s neba. Isusu, koji nas je opunomoćio da izvršavamo to djelo, dana je “svaka vlast na nebu i na zemlji” (Matej 28:18-20; Filipljanima 2:9-11). Prema tome, nama ne treba dozvola za propovijedanje od ljudskih vlasti. Pa ipak, mi uviđamo da nam uživanje vjerske slobode pomaže kod širenja poruke Kraljevstva. U zemljama gdje imamo slobodu vršiti svoje obožavanje Boga poslužit ćemo se pravnim sustavom da bismo je zaštitili. Tamo gdje nam je takva sloboda uskraćena, mi ćemo je, unutar zakonskih okvira, nastojati dobiti. Naš cilj nije izvršiti društvenu reformu, nego ‘braniti i zakonski utvrđivati dobru vijest’c (Filipljanima 1:7, NW).

19. (a) Kakve posljedice može imati to što ‘dajemo Bogu Božje’? (b) Što smo mi odlučni činiti?

¹⁹ Mi kao Jehovini svjedoci priznajemo Jehovu za Univerzalnog Suverena. Njegov zakon je vrhovni zakon. Mi smo savjesno poslušni ljudskim vlastima i na taj način ‘dajemo cezaru cezarovo’. Ali nećemo dozvoliti da nas išta sprečava u izvršavanju naše daleko važnije odgovornosti — da ‘dajemo Bogu Božje’ (Matej 22:21). Mi smo potpuno svjesni da ćemo zbog toga postati “predmet mržnje” nacija, no to prihvaćamo kao dio cijene koju plaća svaki kršćanski učenik. Izvještaj o pravnim slučajevima Jehovinih svjedoka u 20. stoljeću svjedoči u prilog našoj odlučnosti da branimo svoju vjeru. Uz Jehovinu pomoć i podršku nastavit ćemo “bez prestanka učiti i objavljivati dobru vijest” (Djela apostolska 5:42, NW).

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Zašto su Jehovini svjedoci “predmet mržnje”?

◻ Kakav stav trebamo imati prema onima koji ne dijele naša vjerska uvjerenja?

◻ Koji je uravnotežen primjer pokazao Isus kad se suočavao s protivnicima?

◻ Kad nas se kleveće, kako možemo primijeniti načelo koje kaže da postoji “vrijeme šutnje i vrijeme govorenja”?

[Okvir na stranici 16]

Ispravljanje posljedica pogrešnog prikazivanja

“U Yacuibi, u Boliviji, lokalna grupa evangelista dogovorila je s televizijskom stanicom da prikaže jedan film koji su očito napravili otpadnici. Razmišljajući o lošim posljedicama koje bi taj film mogao imati, starješine su odlučili posjetiti dvije televizijske stanice i ponuditi im da za novac prikažu javnosti videokasete Jehovini svjedoci — organizacija iza imena i Biblija — knjiga činjenica i proročanstva. Nakon što je vidio videokasete Društva, vlasnik jedne radiostanice razljutio se zbog pogrešnog prikazivanja u programu otpadnika i ponudio da Jehovinim svjedocima napravi besplatne reklamne spotove za najavu njihovog oblasnog kongresa koji se približavao. Broj prisutnih bio je neuobičajeno velik, a mnoge osobe iskrena srca počele su postavljati otvorena pitanja kad su ih Svjedoci posjećivali u službi” (Godišnjak Jehovinih svjedoka 1997, stranice 61-2).

[Slika na stranici 17]

Isus je u nekim prilikama otvoreno pobio lažne optužbe ljudi koji su ga kritizirali