“ŠTO moram činiti da budem spašen?” To pitanje je 50. godine n. e. postavio tamničar u Filipima (Makedonija). Neposredno prije toga dogodio se potres i otvorila su se vrata tamnice za koju je bio odgovoran. Pošto je mislio da su svi zatvorenici pobjegli, želio se ubiti. No, jedan od zatvorenika, Apostol Pavao, vikao je: “Ne čini sebi zla, jer smo svi ovdje!” (Djela apostolska 16:25-30, NS).

Pavao i njegov suzatvorenik Sila došli su u Filipe da objavljuju dobru vijest spasenja; ali zbog krivih optužbi bili su bačeni u tamnicu. Tamničar je bio zahvalan što zatvorenici nisu pobjegli i želio je čuti njihovu vijest. Što je morao činiti da bi dobio spasenje koje su propovijedala ta dvojica kršćanskih misionara?

To nije bio slučaj kad su se kršćani prvog stoljeća obratili spasenju. Tamničar iz Filipa nije zatvorio svoj um dok je apostol Pavao odgovarao na njegovo pitanje što da čini da bi bio spašen. Isto tako Pavao i Sila nisu ‘apelirali na njegove osjećaje’ i nisu molili da im da velikodušni novčani prilog. Umjesto toga ‘kazali su mu riječ Jehovinu’. Tim razgovorom su mu pomogli da stekne jasno razumijevanje Božjih priprema za spasenje (Djela apostolska 16:32).