Prava duhovnost — kako je možeš razviti?

“RAZMIŠLJANJE svojstveno tijelu donosi smrt, a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir”, napisao je apostol Pavao (Rimljanima 8:6). Tim je riječima istaknuo da duhovnost nije isključivo stvar osobnog izbora ili stava. U pitanju su život i smrt. No u kom smislu duhovna osoba dobiva “život i mir”? Prema Bibliji, takva osoba već danas ima mir — unutarnji mir i mir s Bogom — a u budućnosti će biti nagrađena vječnim životom (Rimljanima 6:23; Filipljanima 4:7). Dakle, Isus je s pravom rekao: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3).

To što čitaš ovaj časopis pokazuje da i ti želiš zadovoljiti svoje duhovne potrebe, što je doista mudro. No budući da postoje različita gledišta o duhovnosti, možda se pitaš: ‘Što je prava duhovnost? Kako je čovjek može razviti?’

Osim što je ukazao na to koliko je duhovnost važna i kako nam koristi, apostol Pavao je naveo mnogo obilježja prave duhovnosti. Kršćanima u drevnom gradu Korintu objasnio je razliku između tjelesnog čovjeka (čovjeka koji se predaje željama tijela) i duhovnog čovjeka (čovjeka koji cijeni duhovne vrijednosti). Napisao je: “Tjelesni čovjek ne prihvaća ono što je od Božjega duha, jer je to za njega ludost.” S druge strane, Pavao je objasnio da se duhovnog čovjeka prepoznaje po tome što ima “Kristov um” (1. Korinćanima 2:14-16).

Imati “Kristov um” zapravo znači ‘razmišljati poput Krista Isusa’, imati isti stav kakav je on imao i ići njegovim stopama (Rimljanima 15:5; Filipljanima 2:5; 1. Petrova 2:21; 4:1). Što osoba više razmišlja poput Krista, to je duhovnija i lakše može dobiti “život i mir” (Rimljanima 13:14).

Da bi netko imao Kristov um, najprije ga mora upoznati. Prema tome, prvi korak u razvijanju duhovnosti jest upoznati Isusov način razmišljanja. No kako možeš upoznati način razmišljanja nekoga tko je na Zemlji živio prije 2 000 godina? Pa, kako si upoznao ličnosti koje su ostavile traga u povijesti tvoje zemlje? Vjerojatno tako što si čitao o njima. Slično tome, da bi upoznao Isusov um, važno je da čitaš o događajima iz njegovog života (Ivan 17:3).

O Isusovom životu postoje četiri živopisna povijesna izvještaja — Evanđelja koja su napisali Matej, Marko, Luka i Ivan. Budeš li pažljivo čitao te izvještaje, to će ti pomoći da upoznaš Isusov način razmišljanja, njegove najskrovitije osjećaje i saznaš koji je motiv imao za sve što je činio. Ako uzmeš vremena da razmišljaš o onome što čitaš o Isusu, moći ćeš si predočiti kakva je osoba bio. Čak i ako sebe već smatraš Kristovim sljedbenikom, čitanje tih izvještaja i razmišljanje o njima pomoći će ti da stalno ‘rasteš u nezasluženoj dobroti i poznavanju našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista’ (2. Petrova 3:18).

Imajući to na umu, razmotrimo neke retke iz Evanđelja da vidimo što je Isusu pomoglo da bude uistinu duhovna osoba. Nakon toga razmisli kako možeš oponašati njegov primjer (Ivan 13:15).

Luka, pisac jednog od Evanđelja, rekao je da je Božji sveti duh bio izliven na Isusa prilikom njegovog krštenja i da je Isus bio “pun svetog duha” (Luka 3:21, 22; 4:1). Isus je naglasio svojim sljedbenicima koliko je važno da ih vodi Božji sveti duh, odnosno sila kojom se Bog služi (1. Mojsijeva 1:2, bilješka; Luka 11:9-13). Zašto je to toliko važno? Zato što Božji duh pomaže ljudima da promijene svoj način razmišljanja i počnu razmišljati poput Krista (Rimljanima 12:1, 2). Zahvaljujući djelovanju svetoga duha osoba razvija svojstva kao što su “ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje”. Ta svojstva — koja Biblija naziva ‘plodovi duha’ — obilježje su istinski duhovne osobe (Galaćanima 5:22, 23). Jednostavno rečeno, duhovna osoba je osoba koju vodi Božji duh.

Isus je tijekom svoje službe pokazivao plodove duha. Svojstva poput ljubavi, dobrostivosti i dobrote naročito su došla do izražaja u načinu na koji se ophodio s onima koje je društvo smatralo manje vrijednima (Matej 9:36). Zapazi jedan primjer o kojem izvještava apostol Ivan: “Dok je [Isus] prolazio, vidio je čovjeka slijepog od rođenja.” I Isusovi učenici vidjeli su tog čovjeka, ali smatrali su ga grešnikom. “Tko je sagriješio”, upitali su ga, “ovaj čovjek ili njegovi roditelji?” Tog su čovjeka viđali i njegovi susjedi, ali on je za njih bio samo prosjak. “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?” upitali su. No Isus je na tog slijepog čovjeka gledao kao na pojedinca koji treba pomoć. Obratio mu se i izliječio ga (Ivan 9:1-8).

Što ti taj događaj govori o Kristovom načinu razmišljanja? Kao prvo, Isus nije zanemarivao osobe koje je društvo odbacilo, već je prema njima bio obziran i samilostan. Kao drugo, bio je spreman učiniti prvi korak kako bi im pomogao. Oponašaš li u tome Isusa? Gledaš li na ljude kao i Isus i pomažeš li im da poboljšaju svoj život i imaju nadu u bolju budućnost? Ili si sklon tome da više uvažavaš istaknute osobe, a ostale zanemaruješ? Ako gledaš na ljude kao i Isus, onda doista oponašaš njegov primjer (Psalam 72:12-14).

Izvještaji iz Evanđelja pokazuju da se Isus često obraćao Bogu u molitvi (Marko 1:35; Luka 5:16; 22:41). Tijekom svoje službe na Zemlji redovito je odvajao vrijeme za molitvu. Učenik Matej o Isusu je napisao: “Otpustivši narod, popeo se na goru sam da se moli” (Matej 14:23). Isus je iz tih trenutaka kada je mogao u miru razgovarati sa svojim nebeskim Ocem crpio veliku snagu (Matej 26:36-44). Slično tome, i danas ljudi koji cijene duhovne vrijednosti traže prilike da se obraćaju Bogu, svjesni da će time ojačati odnos sa svojim Stvoriteljem i da će svoj način razmišljanja moći još više uskladiti s Kristovim.

Isus se često znao dugo moliti (Ivan 17:1-26). Naprimjer, prije nego što je izabrao svojih 12 apostola, “izašao je na goru da se moli i cijelu je noć proveo u molitvi Bogu” (Luka 6:12). Duhovne osobe oponašaju Isusov primjer, iako to ne znači da se trebaju moliti cijelu noć. Prije nego što donesu važne životne odluke, one odvoje dovoljno vremena da se mole Bogu, tražeći vodstvo svetog duha u donošenju odluke koja će im pomoći da ojačaju svoju duhovnost.

U Isusovim molitvama do izražaja dolazi njegova iskrenost, a mi ga i u tome trebamo oponašati. Zapazi što je Luka rekao o tome kako se Isus molio u noći prije svoje smrti. “Kad je zapao u tešku duševnu patnju, molio se još usrdnije. Znoj mu je postao kao kapi krvi koje su padale na zemlju” (Luka 22:44). Isus se i prije usrdno molio, no ovom prilikom pred njim je stajala najteža kušnja u njegovom zemaljskom životu, pa se molio “još usrdnije”, a njegova je molitva bila uslišena (Hebrejima 5:7). Osobe koje cijene duhovne vrijednosti slijede Isusov primjer. Kad se nađu u izrazito teškim kušnjama, one se “još usrdnije” mole Bogu za sveti duh te za Božje vodstvo i podršku.

Isus je očigledno bio čovjek koji je izuzetno cijenio molitvu, pa nimalo ne čudi što su ga njegovi učenici željeli oponašati u tom pogledu. Zato su mu rekli: “Gospodine, nauči nas moliti se!” (Luka 11:1). I danas osobe koje cijene duhovne vrijednosti i žele da ih vodi Božji sveti duh oponašaju Isusa u načinu na koji se mole Bogu. Prava duhovnost i molitva neraskidivo su povezane.

U Evanđelju po Marku nalazimo izvještaj u kojem se govori kako je Isus jednom liječio mnogo bolesnih, i to do kasno u noć. Sutradan rano ujutro, dok se nasamo molio, došli su njegovi apostoli i rekli mu da ga mnogi ljudi traže, možda zato što su željeli da ih izliječi. No Isus im je rekao: “Pođimo negdje drugdje, u obližnja mjesta, da i tamo propovijedam!” Potom je objasnio zašto: “Jer sam zato i došao!” (Marko 1:32-38; Luka 4:43). Iako je liječenje bolesnih Isusu bilo važno, propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu bilo je njegov glavni zadatak (Marko 1:14, 15).

I danas se one koji imaju Kristov um prepoznaje po tome što govore drugima o Božjem Kraljevstvu. Svima koji žele biti njegovi sljedbenici Isus je zapovjedio: “Zato idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda (...), učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!” (Matej 28:19, 20). Osim toga, Isus je prorekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj” (Matej 24:14). Budući da Božja Riječ pokazuje da se propovijedanje provodi snagom svetog duha, istinski duhovnu osobu prepoznaje se po revnom sudjelovanju u tom djelu (Djela apostolska 1:8).

Da bi se poruka o Kraljevstvu propovijedala širom svijeta, milijuni ljudi moraju ujedinjeno sudjelovati u tome (Ivan 17:20, 21). Oni koji to čine ne samo da trebaju biti duhovni nego i dobro organizirani po cijelom svijetu. Prepoznaješ li grupu ljudi koja slijedi primjer Krista i propovijeda dobru vijest o Kraljevstvu diljem svijeta?

Naravno, istinski duhovnu osobu prepoznaje se po još nekim obilježjima, no kako je s onima koje smo razmotrili u ovom članku? Da li bi na temelju njih za sebe rekao da si duhovna osoba? Da bi mogao odgovoriti na to pitanje, upitaj se: ‘Da li redovito čitam Božju Riječ, Bibliju, i razmišljam li o onome što čitam? Pokazujem li plodove duha u svom životu? Da li se redovito molim? Želim li se pridružiti ljudima koji diljem svijeta propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu?’

Iskreno samoispitivanje može ti pomoći da odrediš kolika je tvoja duhovnost. Potičemo te da već sada poduzmeš potrebne korake kako bi dobio “život i mir” (Rimljanima 8:6; Matej 7:13, 14; 2. Petrova 1:5-11).