Mladi pitaju...

Homoseksualnost — je li doista tako loša?

“Još kao dijete imao sam homoseksualne želje. Budući da ih nisam razumio, nisam poduzeo mjere opreza. To me dovelo do toga da sam s jednim prijateljem radio nešto jako loše. Imao sam dubok osjećaj krivnje i mislio sam da mi Jehova nikada neće oprostiti.”

“TELEVIZIJA nastoji navesti našu djecu na homoseksualnost.” Tako je glasio naslov članka jednog kolumnista u udruženim novinama. Autor članka je primijetio: “Televizijska publika izložena je pletori [obilju] programa koji u pozitivnom svjetlu prikazuju homoseksualni način života.” Međutim, televizija je samo jedno od mnogih sredstava koja se danas koriste za populariziranje homoseksualnosti među mladima. Učitelji, vršnjaci, filmovi, knjige i časopisi također promiču prohomoseksualnu propagandu.

Tome se priključila i medicinska profesija. Bilo je uvriježeno da liječnici homoseksualnost smatraju bolešću. No 1973, Američko psihijatrijsko udruženje objavilo je da se homoseksualnost više neće smatrati psihijatrijskim poremećajem. Otada su mnogi u medicinskoj profesiji gotovo dali svoj pečat odobravanja homoseksualnom načinu života. Psihoterapeut Albert Ellis objavio je, naprimjer, da homoseksualni odnosi “nisu ni najmanje perverzni, već da se sastoje od zdravog ljudskog seksualnog ponašanja. (...) Uživajte u njima ako ste to izabrali i nemojte dozvoliti da vas itko propagandom navede da povjerujete kako su oni ‘loši’ ili ‘poremećeni’”.

Takva su gledišta toliko prodorna da časopis Newsweek izvještava: “Potaknuti onim što se prikazuje u medijima i novom klimom prihvaćanja homoseksualnosti, tinejdžeri sve otvorenije eksperimentiraju s homoseksualnošću i biseksualnošću.” S obzirom na to da su u prošlim vremenima tinejdžeri vrlo snažno osuđivali ljubavne veze između osoba istog spola, nije pretjerano reći da sve više mladih sada to smatra “modernim”. Čak su i mladi koji se ne upuštaju u homoseksualne postupke često vrlo tolerantni prema drugima koji to čine. “Kad bi mi prijatelj rekao da je homoseksualac, pretpostavljam da bih ga svejedno smatrao svojim prijateljem”, rekao je tinejdžer po imenu Darren. Jedan mladi student čak je izrazio zabrinutost da možda nije normalan budući da mu se “sviđaju samo djevojke”!

Današnja atmosfera slobodoumnih nazora može stoga biti zbunjujuća za mlade kršćane — naročito za one koji iz nekog razloga osjećaju privlačnost prema osobama istog spola.a Oni znaju da Bog ne odobrava homoseksualnost i iskreno je žele izbjegavati. No ponekad borba za kontrolu nad svojim osjećajima može biti toliko iscrpljujuća da se možda počinju pitati je li biblijsko gledište pravedno ili razumno. ‘Je li homoseksualnost stvarno tako loša?’ možda se pitaju.

Što kaže Božja riječ

U odgovoru na to, pročitaj što je apostol Pavao rekao u 1. Korinćanima 6:9, 10: “Što! Ne znate li da nepravedne osobe neće naslijediti Božje kraljevstvo? Nemojte se zavaravati. Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koje se drži u neprirodne svrhe [“muške prostitutke”, New International Version; “feminizirani muškarci”, King James Version], niti muškarci koji liježu s muškarcima [“sodomiti”, Jerusalem Bible; “homoseksualni pervertiti”, Today’s English Version], ni kradljivci, ni pohlepne osobe, ni pijanice, ni psovači, ni otimači neće naslijediti Božje kraljevstvo” (St). Zapazi da je Pavao posebno spomenuo one koji očito preuzimaju pasivnu seksualnu ulogu i one koji preuzimaju aktivniju “mušku” ulogu u njihovim nemoralnim odnosima. Na taj je način jasno dao do znanja da Bog osuđuje sve homoseksualne postupke.

To je također vidljivo iz Pavlovih riječi u Rimljanima 1:18-27: “S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. (...) Zato ih je Bog preko pohota njihovih srdaca predao nečistoći, tako da sami obeščašćuju svoja tjelesa. (...) Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protunaravnim; jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim, vršeći — muškarci s muškarcima — sramotne stvari” (NW). Ovdje je Pavao izričito osudio i mušku i žensku homoseksualnost. On je osudio homoseksualnu praksu kao neprirodnu i “sramotnu”.

Izopačeno ili ispravno?

Možda bi mnogi na to odgovorili riječima da je biblijsko gledište naprosto zastarjelo, staromodno. No kad promisliš o tome, tko bolje poznaje našu tjelesnu, mentalnu, emocionalnu i duhovnu građu od našeg Stvoritelja? Bog je stvorio muškarca i ženu i među njih je postavio veliku uzajamnu privlačnost (1. Mojsijeva 1:27, 28). Nije ih stvorio tako da imaju seksualnu privlačnost prema nekome istoga spola. Bog je nadalje odredio da se spolni odnosi između muškarca i žene trebaju dešavati samo unutar bračnog uređenja (Jevrejima 13:4).

To nam ne stvara poteškoće. U Izaiji 48:17 Jehova Bog kaže da je on “Onaj koji te uči da koristiš sebi” (NW). Da, on zna što je korisno za nas, a što nam je na štetu. Premda se nekima može činiti da je teško držati se biblijskih pouka, one su uvijek ‘zdrava pouka’, to jest, korisne za misli i tijelo (Titu 2:1 NW). S druge strane, homoseksualnost može biti samo štetna po nečije fizičko, emocionalno i duhovno dobro.

AIDS i s njime povezana kriza jedan je od primjera koliko je nezdrav homoseksualan način života. U Sjevernoj Americi kod homoseksualnih muškaraca postoji daleko najveća vjerojatnost da će dobiti tu bolest. No AIDS je samo jedna u nizu bolesti — kao što su hepatitis, bubrežne infekcije, gonoreja, sifilis te paraziti probavnog trakta — koje obično pogađaju homoseksualce. Što stimulira to širenje bolesti? Dr. Joseph Nicolosi objašnjava: “Mnogi su autori pružili dokaze o kompulzivnim, ovisničkim obilježjima homoseksualnog načina života.” Jedna je opsežna anketa otkrila da je “28 posto homoseksualnih muškaraca imalo spolne odnose s tisuću ili više partnera. (...) Gotovo polovina homoseksualnih muškaraca bijele rase (...) rekla je da su imali najmanje 500 različitih seksualnih partnera”.

Knjiga Homosexual Behavior objašnjava da među mnogim homoseksualcima “postoje strahovi od obećanja vjernosti jednoj osobi, od intimnosti ili odgovornosti. (...) Nagon za seksom bez emocija ponekad ima enormno kompulzivan karakter. Neki od tih pojedinaca mogu se upustiti u spolne odnose s desetak ili više osoba u toku jednog jedinog dana ili jedne večeri”. Bi li takvo neobuzdano ponašanje ikako moglo biti ispravno? Nije li ono, naprotiv, izopačeno i sramotno? Oni koji se odaju takvom užasnom promiskuitetu očito su “robovi pokvarenosti” (2. Petrova 2:19, NW).

Osim toga, homoseksualan seks u velikoj je mjeri odvratan, nasilan i otvoreno sadistički. Apostol Pavao je rekao: “Sramno [je] i govoriti šta oni tajno čine” (Efežanima 5:12). Takvo nasilje razotkriva gnjev i bol koji se prikrivaju pod naličjem tobožnjeg ‘sretnog’ načina života. Neki homoseksualci, doduše, tvrde da nisu promiskuitetni. Ali “monogamni” su homoseksualci u manjini — a njihove su veze u većini slučajeva kratkoga vijeka. Čak i kad zajednice osoba istoga spola potraju, teško da bi one mogle biti rezultat ljubavi kakva se opisuje u Bibliji. Takva se ljubav ‘ne ponaša nepristojno’ (1. Korinćanima 13:4, 5, NW).

Posljedice

Pavao kaže u Rimljanima 1:27: “Muškarci su s muškarcima činili ove sramotne gadosti, primajući, naravno, na vlastitim osobnostima posljedice seksualne izopačenosti” (The New Testament in Modern English, autora J. B. Phillipsa). Na koje načine? Knjiga Homosexual Behavior za jednu od posljedica kaže: “Homoseksualne žene pate od prekomjerne upotrebe i zloupotrebe alkohola znatno više od heteroseksualnih žena.” Neki istraživači tvrde da su među mladim homoseksualnim muškarcima neobično učestali pokušaji samoubojstva.

Najštetnije od svih jesu posljedice po nečiju duhovnost. Homoseksualci su “zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života” (Efežanima 4:18, St). No što je s bogobojaznim mladima koji se, unatoč tome što poznaju biblijska načela, osjećaju privučeni osobama istog spola? Njima očito predstoji velika borba. Naravno, spoznaja o tome kako Bog gleda na homoseksualnost pomaže takvim pojedincima da ‘mrze na zlo’ (Rimljanima 12:9). Također postoji nekoliko praktičnih mjera koje mogu poduzeti kako bi izbjegavali popuštanje neispravnim željama. To će biti tema jednog od sljedećih članaka.

[Bilješka]

[Slika na stranici 13]

Homoseksualan način života obilježavaju promiskuitet, emocionalna patnja i bolest