Što kaže Biblija?

Dopušta li kršćansko jedinstvo raznolikost?

JEDINSTVO je od presudne važnosti za kršćansku skupštinu. Nejedinstvo u pogledu doktrinarnih vjerovanja prouzročilo bi oštra prepiranja, neslogu, pa čak i neprijateljstva (Djela apostolska 23:6-10). Biblija kaže da “Bog nije Bog bune [“nereda”, NW], nego mira” (1. Korinćanima 14:33). Stoga se kršćane opominje da suglasno govore te da budu sjedinjeni u istom razumu i istom misaonom stavu (1. Korinćanima 1:10).

Potiču li te riječi, kao i slični biblijski reci, na krutu uniformnost među kršćanima u svakom pogledu? (Ivan 17:20-23; Galaćanima 3:28). Da li pravo kršćanstvo, kakvo je opisano u Bibliji, odvraća pojedince od raznolikosti kada je riječ o njihovim osobnostima? Očekuje li se od svih kršćana da se uklope u nekakav kruti kalup?

Bog nas privlači kao pojedince

Neki su ljudi čvrsto uvjereni da je Biblija samo još jedno sredstvo za svojevoljno kontroliranje masa. Istina, često se događa da je neke sekte zloupotrebljavaju na taj način. No Isus je prikazao Pisma i njihovog Božanskog Autora u jednom sasvim drugačijem svjetlu. Opisao je Boga kao onog tko se živo interesira za svako svoje stvorenje.

U Ivanu 6:44 Isus je objasnio: “Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla.” Glagol koji je ovdje upotrijebljen ne ukazuje na to da Bog dovlači ljude protiv njihove volje. Naprotiv, Bog ih nježno privlači, apelirajući na srce. Prema riječima kojima se poslužio jedan izučavatelj Biblije, radi se o ‘pobudi s Božje strane da bi se potaknulo um da vjeruje’. Stvoritelj ne gleda na ljudsku obitelj kao na neku bezličnu masu. On ispituje pojedince i nježno privlači k sebi one čije je srce ispravno naklonjeno (Psalam 11:5; Priče Salamunove 21:2; Djela apostolska 13:48).

Zapazite kako je apostol Pavao bio prilagodljiv. On je uvažio specifične potrebe pojedinaca te je imao na umu da ljudi određene nacionalnosti i određenog porijekla imaju svoja uvriježena gledišta. Tome je onda prilagodio svoj način ophođenja. On je napisao: “Židovima sam bio kao Židov da Židove pridobijem (...). Slabima sam bio kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga” (1. Korinćanima 9:20-22).

Pavao očito nije stereotipno gledao na ljude niti je sa svima jednako postupao. On ih je potaknuo na sljedeće: “Riječ vaša da biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati” (Kološanima 4:6). Da, Pavao i ostali kršćani trebali su uvažavati i poštovati jedinstvenost svake osobe kako bi joj mogli pomoći.

Božja prvobitna namjera

To poštovanje prema osobi kao individui vrijedi i nakon što postane član kršćanske skupštine. Članovi Božjeg naroda ne gube se u moru potpune uniformnosti i bezuvjetnog prilagođavanja ukusu onih koji imaju autoritet. Naprotiv, oni uživaju u velikom rasponu različitih osobnosti i imaju različite sposobnosti, navike i stavove. Individualnost svakog pojedinca ne smatra se nekakvom smetnjom ili neprijatnošću. Ona spada u Božju prvobitnu namjeru.

Stoga će u novom svijetu, koji je u Bibliji obećan pravednicima, ljudska savršenost ostavljati mogućnost velike raznolikosti (2. Petrova 3:13). Pod naslovom “Savršenstvo” biblijska enciklopedija Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma)a prikladno daje sljedeći komentar: “No savršenstvo ne znači ukidanje raznolikosti, kao što to ljudi često misle. U životinjskom carstvu, koje je djelo Jehovine ‘savršene aktivnosti’ (NW) (1Mo[jsijeva] 1:20-24; 5Mo[jsijeva] 32:4), postoje ogromne različitosti.”

Insight nastavlja: “Jednako tako savršenstvo planete Zemlje nije nespojivo s različitostima, promjenama ili suprotnostima; ono dopušta da postoji jednostavno i složeno, obično i otmjeno, kiselo i slatko, hrapavo i glatko, livade i šume, brda i doline. Ono obuhvaća nadahnjujuću svježinu ranog proljeća, toplinu ljeta i njegovo azurnoplavo nebo, ljupkost jesenjih boja, netaknutu ljepotu svježe napadalog snijega (1Mo[jsijeva] 8:22). Stoga savršeni ljudi neće biti stereotipi s potpuno jednakim osobnostima, talentima i sposobnostima.”

Obzirnost prema drugima

No pravo kršćanstvo ipak ne odobrava egocentrično nepoštivanje drugih ljudi. Apostol Pavao je pomno pazio na svaki aspekt svog života i vladanja kako ne bi druge spoticao. U svom pismu skupštini u Korintu rekao je: “Nikakvo ni u čemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi” (2. Korinćanima 6:3). Ponekad moramo obuzdati svoje osobne želje i staviti potrebe drugih ispred onog što bismo mi sami htjeli. Naprimjer, Pavao je napisao kršćanima u Rimu: “Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne činiti na što se tvoj brat spotiče” (Rimljanima 14:21).

Slično tome, netko će možda odlučiti da se uzdržava od konzumiranja alkohola kad je u društvu osobe koja se teško obuzdava u piću (1. Korinćanima 10:23, 24). To ne čini zato što je prisiljen ravnati se po drugom, naprotiv, to je plemenit čin dobrohotnosti i ljubavi. “Ni Krist nije sam sebi ugađao.” Isus je bio jedna posebna osoba, no on nije nametao svoj ukus na račun tuđih osjećaja (Rimljanima 15:3, St).

Međutim, jedan od najugodnijih aspekata pravog kršćanstva jest njegovo poštovanje individualnih sloboda i ukusa u okviru onog što je određeno biblijskim smjernicama. Ono uči da nas je Bog stvorio različitima i neponovljivima. U 1. Korinćanima 2:11 čitamo: “Ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovječijega koji živi u njemu?” Mi nastojimo razumjeti druge koliko god to možemo. No ovaj redak ukazuje da svakog od nas krasi neponovljivost koju možemo razumjeti jedino mi sami i naš Stvoritelj. Mi imamo ‘tajnog čovjeka srca’ kojeg otkrivamo po vlastitoj želji (1. Petrova 3:4).

Jedinstvo i raznolikost — istančana ravnoteža

Apostol Pavao pružio je dobar primjer kršćanske uravnoteženosti. Premda je imao autoritet kao Kristov apostol, pazio je da ne bi drugima nametao svoje mišljenje.

Naprimjer, Pavao je imao veoma čvrst stav o prednostima samaštva u ovom nesavršenom svijetu. On sam bio je neoženjen u vrijeme kad je napisao: “Oni koji [se vjenčaju] imat će nevolju u tijelu” i “[udovica] je sretnija ako ostane kao što jest, prema mom mišljenju”. Činjenica da su njegove riječi postale dijelom nadahnute Riječi Božje pokazuje da je njegovo mišljenje bilo sasvim u redu. Pa ipak, on je također dao na znanje: “Čak i ako se vjenčaš, nećeš počiniti grijeh” (1. Korinćanima 7:28, 40, NW).

Očito je da su apostoli većinom bili oženjeni, kao što je Pavao i priznao riječima: “Eda li nemamo vlasti sestru [kao] ženu voditi, kao i ostali apostoli i braća Gospodinova, i Cefa?” (1. Korinćanima 9:5). Kršćani su znali da u pogledu toga mogu odlučiti drugačije od Pavla, a da će ih on ipak poštovati.

Obožavatelji Boga oduvijek su smjeli izražavati svoju vjeru u skladu sa svojom jedinstvenom osobnošću. Dapače, Bog je čak dopustio piscima Biblije da pri pisanju koriste svoj individualni stil. Naprimjer, Nehemija je, uza svu svoju poniznost, svoj izvještaj napisao u prvom licu (Nehemija 5:6, 19). S druge strane, apostol Ivan zbog skromnosti nije u svom izvještaju Evanđelja nijednom upotrijebio svoje vlastito ime i rijetko je govorio o sebi. Bog je odobrio i jedan i drugi stil te ih je dao sačuvati u Bibliji.

Slične primjere uravnoteženosti i razumnosti nalazimo posvuda u Pismima. Očito je da kršćansko jedinstvo dopušta raznolikosti. Dakako, razlike u porijeklu i stavovima mogu dovesti do nejedinstva kad osobama nedostaju duhovna svojstva (Rimljanima 16:17, 18). No ako se ‘oblačimo u ljubav, savršenu svezu sjedinjenosti’, tada učimo prihvaćati jedinstvene osobnosti drugih i uživati u njima (Kološanima 3:14, NW).

“Za to primajte jedan drugoga”, kaže Biblija, “kao što i Kr[i]st primi vas na slavu Božiju” (Rimljanima 15:7). Uz pomoć Božjeg duha kršćani mogu postići istančanu ravnotežu čuvanja jedinstva i istodobnog uživanja u čitavom nizu neponovljivih osobnosti unutar skupštine.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 14]

Stvoritelj ne gleda na ljudsku obitelj kao na neku bezličnu masu

[Istaknuta misao na stranici 15]

Svakog od nas krasi neponovljivost koju razumijemo jedino mi sami i naš Stvoritelj