Imaš li Kristov um?

“A sada neka vam Bog, koji daje ustrajnost i utjehu, dade da imate među sobom isti duševni stav kao Isus Krist” (RIMLJANIMA 15:5, NS).

 1. Koja pitanja traže odgovor kad netko tvrdi da je kršćanin?

PREMA statistikama više od jedne milijarde stanovnika Zemlje su kršćani. Što to znači? Da u najmanju ruku tobože vjeruju u Isusa Krista, tvrdeći da su njegovi sljedbenici ili učenici (Matej 10:24, 25). No, što je potrebno da bi se moglo slijediti Kristov primjer, ili životni uzor? Očito ga treba poznavati. Pripadaš li onima koji uistinu poznaju Isusa iz Nazareta? Imaš li jasnu predodžbu o tome kakova je osoba bio dok je živio ovdje na Zemlji? Ili, kako je reagirao na ljude u različitim životnim okolnostima? Imaš li Kristov um?a (1. Korinćanima 2:16; Efežanima 4:13).

 2, 3. Kako možemo upoznati Kristov um?

² Kako možemo upoznati nekoga tko je živio pred skoro dvije tisuće godina, a čije je djelovanje u javnosti trajalo samo nekako tri i pol godine? U Isusovu slučaju postoje četiri pouzdane biografije, koje nam pomažu stvoriti sliku o tome kakav je on čovjek bio. Čitajući pažljivo ta četiri evanđenja upoznat ćemo i način razmišljanja koji je utjecao na njegove postupke. Dakle, što je potrebno ako želimo biti pravi kršćani, a ne samo takozvani kršćani? Isus je to ovako izrazio: “Ovo znači život vječni, da spoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3, NS; 2. Petrova 3:18).

³ Stoga bi svaki kršćanin trebao posjedovati temeljito znanje i razumijevanje o ocu Jehovi, te o životu i naukama njegova Sina, Isusa Krista. Nije dovoljno samo zvati se kršćanskim svjedokom Jehove. Da bismo imali Kristov um, moramo redovito puniti naše misli razumijevanjem o Isusovu životu i njegovu primjeru. To znači da moramo redovito i ozbiljno proučavati Pismo, koristeći se pomoćnim sredstvima za razumijevanje Biblije, koja će nam pomoći rasvijetliti značenje i povezanost. Jednako je tako potrebno biti u ispravnom duševnom raspoloženju, da bismo razumjeli i priznali Kristovu ulogu u Božjim naumima (Ivan 5:39-47; Matej 24:45-47).

Čovjek s osjećajima

 4. Kakav je čovjek bio Isus?

⁴ Isus, zdrav, aktivan muškarac, počinje sa svojom službom u starosti od trideset godina (Luka 3:23). No, kakav je to bio čovjek? Je li bio bezličan i hladan? Naprotiv, kao Židov s Bliskog Istoka bio je otvoren. Nije bio ukočen, niti se povlačio u sebe. Pred cijelom je javnošću pokazivao širok spektar ljudskih osjećaja — od žalosti i suosjećanja do opravdanog gnjeva (Marko 6:34; Matej 23:13-36).

 5. Kako je reagirao Isus na vijest o Lazarovoj smrti?

⁵ Primjerice, kako je reagirao Isus vidjevši Martu i Mariju kako plaču zbog gubitka svog brata Lazara? U Ivanovom izvještaju čitamo: “Bio je duboko i vidno potresen, žalostan u duhu”, te je “zaplakao”. (Ivan 11:33-36, The New Testament od Williama Barclaya). Pred tim bliskim prijateljima on nije tajio svoje osjećaje, nije se stidio plakati zajedno s njima. Iako je bio “sin Božji”, nije sakrivao svoje ljudske osjećaje (Ivan 1:34). Kako li je to moralo dirnuti Martino i Marijino srce! (Usporedi Luka 19:41-44.)

 6. Zašto za Isusa nije bilo nemuževno da plače?

⁶ Neki bi sada mogli zaključiti da je Isus bio slabić, jer je pred javnošću plakao s tim ženama. Katolički pisac Hilaire Belloc nazvao je Isusa čak “mekušcem”. Odgovara li to činjenicama? Je li Isus bio muževan tip, kakvim je često prikazan u umjetničkim djelima kršćanstva? Ne, suze nisu bezuvjetno znak slabosti. U jednom stručnom medicinskom časopisu moglo se pročitati: “Braniti izražavanje osjećaja nježnosti na prikladan način je i nelogično i štetno ... Izražavanje nježnih osjećaja, prije svega plakanjem, u potpunosti je ljudska osobina”. (Usporedi 2. Samuelova 13:36-38; Ivan 11:35.)

 7. Na koji način nam može pomoći Isusov primjer humanosti?

⁷ Isus je uistinu ljudski i humano reagirao na patnje, a njegovo nam reagiranje može pomoći da se poistovjetimo s njime i njegovim umom. Mi ne slijedimo neki bezlični, mitološki lik, nego savršeni ljudski primjer kojeg je poslao Bog, ‘Sina živoga Boga’ (Matej 16:16; Ivan 3:16, 17; 6:68, 69). Kakvog li uzora za sve današnje kršćane, prije svega za kršćanske starješine koji često moraju pružati utjehu i pokazivati suosjećanje kad netko pretrpi gubitak ili je izložen opterećenju! Da, u takvim je prilikama jako važno imati Kristov um i srce (1. Solunjanima 2:7, 8).

Hrabar čovjek od akcije

 8. Kako se Isus pokazao hrabrim čovjekom od akcije?

⁸ Isus se također pokazao hrabrim čovjekom od uvjerenja i dinamičnih djela. Primjerice, dva je puta bio u prilici da energično istjera iz hrama trgovce stokom i mjenjače novca (Marko 11:15-17; Ivan 2:13-17). Nije se bojao javno izvrgnuti ruglu licemjerstvo samoopravdanih književnika i farizeja. Prilikom tog javnog neustrašivog izvrgavanja ruglu, izrekao je slijedeću opomenu: “Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri jedni, koji ste kao okrečeni grobovi koji izvana zaista izgledaju lijepo, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakovrsne nečistoće”. Sigurno je da tu ne možemo govoriti o slabosti (Matej 23:27, 28, NS; Luka 13:14-17).

 9, 10. a) Zašto Isus nije sagriješio kad je izrazio svoj gnjev? b) Kako bi Kristov primjer trebao djelovati na kršćanske starješine?

⁹ Da li je Isusov gnjev bio dokaz pomanjkanja samosavladavanja? Petar, Isusov bliski suradnik u službi, rekao je: “On ne učini grijeha” (1. Petrova 2:22, ST). Apostol Pavao je pisao: “Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio” (Jevrejima 4:15, ST). Postoji razlika između svladanog, opravdanog bijesa, i neopravdanog izljeva gnjeva. (Usporedi Priče Salamunove 14:17; Efežanima 4:26).

¹⁰ Iako kršćanski starješina ne smije biti “gnjevljiv” on mora posjedovati moralnu snagu da ‘ukori protivnike’, bude li potrebno čak “bez šteđenja”. Mora biti u stanju ‘ukoriti, zaprijetiti i opomenuti’ (Titu 1:7-13; 2. Timoteju 4:1, 2). Određene situacije mogu izazvati kod njega opravdani gnjev, prije svega ako vidi očitu prijetnju jedinstvu, duhovnosti ili moralnoj čistoći skupštine. I kao što je rekao Pavao, katkada je potrebno ‘brbljavcima i zavodnicima zatvoriti usta, jer unesrećuju cijele obitelji učeći radi prljavog dobitka ono što ne treba’. U takvim će slučajevima starješinama biti od pomoći ako imaju Kristov um, da bi mogli postupiti neustrašivo, uravnoteženo i odlučno. (Vidi 1. Korinćanima 5:1-5; Otkrivenje 2:20-23; 3:19.)

11. Koja pitanja utječu na to kako trebamo oponašati Krista?

¹¹ Putujući Galilejom, Samarijom i Judejom Isus je dolazio u doticaj sa svim vrstama ljudi — s muškarcima, ženama i djecom, s bolesnicima, pa čak i s onima koji su ga smatrali svojim neprijateljem. Kako je on postupao s tim ljudima? Je li bio naduven i rezerviran ili pristupačan? Da li se mogao uživiti u stanje ljudi s njihovim problemima i kušnjama? Je li bio nepomirljiv ili nemilosrdan? Odgovori na ova pitanja odlučuju u kojoj bismo mjeri trebali oponašati Krista u svakodnevnim postupcima i reagiranjima (Rimljanima 15:5; Filipljanima 2:5).

Kako je Isus postupao sa djecom?

12. Kako su u određenoj prilici postupili s djecom učenici, a kako Isus?

¹² U 10. poglavlju Markovog evanđelja, u stihovima 13 do 16 (ST) nalazimo lijep izvještaj o tome kako je Isus postupao s djecom. Tamo čitamo: “Tada mu neki donesu malu djecu da ih se dotakne. Učenici su ih riječima zaustavljali.” Ništa se ne govori o tome zašto su učenici to učinili. Bila je godina 33. naše ere, a Isus je putovao iz Galileje kroz Pereju do Jeruzalema i okolice, gdje je trebao završiti svoju službu. Možda su mislili da je Isus prevažan ili prezaposlen, a da bi se u to vrijeme bavio djecom. No, je li on sam dao na znanje da je prezaposlen? “Kad to vidje Isus razljuti se, te im (učenicima) reče: ‘Pustite dječicu k meni; nemojte im priječiti, jer takovima pripada kraljevstvo Božje!’... Tada ih je zagrlio i blagoslivljao, stavljajući na njih ruke.”

13. Kako su se ljudi odnosili prema Isusu?

¹³ Što učimo s tim u vezi o Kristovom umu? Pokazao je odlučnost prema svojim učenicima kad su bili u krivu, kao i humano stajalište prema neznatnima. On je razumio što je navodilo roditelje da k njemu donose svoju djecu. Željeli su da se on dotakne njihove djece i da ih blagoslovi. Što učimo iz toga o Isusu? Ljudi ga se nisu bojali. Bio je blizak narodu, pa su ljudi rado bili s njim. Čak su se djeca osjećala dobro u njegovoj prisutnosti, a i on se osjećao dobro u prisutnosti djece. Da li se svi, pa i djeca osjećaju ugodno i u tvome prisustvu? (Marko 1:40-42; Matej 20:29-34).

14. Tko bi naročito trebao oponašati Isusov primjer u vezi pristupačnosti?

¹⁴ Isus je pokazivao srdačnu naklonost i prijaznost (Marko 9:36, 37). Bio je društven i pristupačan. Imaš li i ti kao Kristov sljedbenik u tom pogledu Kristov um? Kršćanski nadglednici u oblastima, pokrajinama i skupštinama, te podružnicama Udruženja Kule stražare diljem svijeta, dobro će učiniti ako se pitaju: Jesam li dogmatičan i nepopustljiv? Ili, pomažem li drugima, čak i djeci da se ugodno osjećaju sa mnom? Jesam li uistinu pristupačan? (Priče Salamunove 12:18; Propovjednik 7:8).

Isusovo ophođenje sa ženama

15, 16. Kako se Isus, za razliku od drugih Židova, ophodio sa ženama?

¹⁵ Da li mi kao starješine, sluge pomoćnici i općenito kao braća u kršćanskoj skupštini imamo Kristov um u ophođenju s našim kršćanskim sestrama i sa ženama općenito? Kako je Isus, kao neoženjeni čovjek reagirao u različitim situacijama, dolazeći u kontakt sa ženama svog vremena?

¹⁶ U židovskom društvu, kojim su vladali muškarci, Isus je bio neobičan učitelj jer je bio spreman razgovarati sa ženama, čak s ne-Židovkama (Ivan 4:7-30). Kad je jednom prilikom bio u posjeti poganskom području Tira i Sidona, zamolila ga je neka Grkinja da pomogne njenoj kćeri opsjednutoj demonima. Jedan ortodoksni Židov se, naravno, ne bi pozabavio njome. Ali, Isus ju je saslušao i, da bi ispitao njenu vjeru, rekao joj: “Pusti da se najprije nasite (židovska) djeca, jer nije pravo djeci oduzeti kruh i baciti ga (poganskim) psićima.” Je li to Isus rekao tonom koji je ukazivao da je ta stvar gotova? Je li dogmatično prekinuo daljnju diskusiju? Očito nije, jer je žena taktično odgovorila: “Jest gospodine, i psići ispod stola jedu dječje mrvice.” To se Isusa duboko dojmilo, pa je izliječio njenu kćerku (Marko 7:24-30, ST).

17. Što učimo iz Isusovog ophođenja s jednom grešnom ženom?

¹⁷ Isus je bio otvoren sa ženama, ne prosuđujući ih po vanjštini (Matej 22:16). Našavši se jednom prilikom na ručku u domu nekog farizeja, dozvolio je nekoj poznatoj grešnici, koja je možda bila i prostitutka, da mu svojim suzama opere noge i da ih namaže uljem. Ona je tim postupkom pokazala kajanje za svoj grešan način života (Luka 7:36-50). Isus je nije smatrao izgubljenim slučajem, ne osudivši je načelno zato jer je bila nemoralna. (Vidi također Ivan 4:7-30.) Oprostio joj je, “jer je veliku ljubav imala”. Što to govori o Kristovom umu? On je pokazivao suosjećanje i razumijevanje prema ženama. Zar se i mi ne bismo trebali tako ponašati u skupštini i u službi? (Luka 19:1-10; Rimljanima 14:10-13; 1. Korinćanima 6:9-11).

Isusovo ophođenje s učenicima

18. a) Kako neki gledaju na svoje podčinjene? b) Kako je Isus postupao sa svojim učenicima i sa ostalima? (Marko 6:54-56).

¹⁸ Ponekad se osobe od autoriteta osjećaju ugroženima od svojih podčinjenih. Stoga, potiskujući ono što u podsvijesti smatraju konkurencijom, pokazuju ponos. Brzo su spremni kritizirati one koji rade pod njihovim nadzorom, ali se ustežu pohvaliti ih. Njihove omalovažavajuće izjave otkrivaju pomanjkanje poštovanja prema osobnom dostojanstvu drugih. A što reći za Isusa — kako je on postupao s onima koji su stajali pod njegovim vodstvom — sa svojim učenicima? Je li im posredovao osjećaj da su manje vrijedni, nesposobni ili glupi? Ili su se ugodno osjećali surađujući s Isusom? (Usporedi Matej 11:28-30; 25:14-23.)

19. Što učimo o Isusu iz Ivana 13:1-7?

¹⁹ Jednu od najistaknutijih pouka koju je Isus posredovao u toj stvari svojim učenicima nalazimo zapisanu u 13. poglavlju Ivanovog evanđelja. Predlažemo da se pročitaju reci 1-17. U to su vrijeme ceste bile prašne, pa je vladao običaj zadužiti jednog slugu iz kuće da posjetiteljima opere noge. Tog se manje vrijednog posla prihvatio sam Isus. Koje je svojstvo istakao time što je oprao noge svojim učenicima? Dao im je praktičnu pouku u vezi poniznosti. Što mi učimo iz toga o Kristovom umu? Isus je sam rekao: “Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje. Kad to znate, blago vama ako to i činite” (Ivan 13:16, 17, ST).

20. Kakvo samoispitivanje možemo poduzeti da bi smo utvrdili imamo li Kristov um?

²⁰ Imamo li i mi u tom pogledu Kristov um? Jesmo li spremni kod kuće i u skupštini obavljati jednostavne, manje vrijedne poslove? Ili želimo raditi samo ono što izgleda “važnim” ili nas čini “naročitima”? Jesmo li spremni sudjelovati u ponekad ponižavajućem djelu propovijedanja dobre vijesti od kuće do kuće? Želimo li možda samo službe s podijuma u kraljevskoj dvorani? Ako posjedujemo Kristov um, mi ćemo u stvarnosti ostati ponizni i pristupačni, kakav je bio Isus (Rimljanima 12:3).

21. Kako je Isus pokazao suosjećanje prema svojim apostolima, i prema množici ljudi?

²¹ Jednom prilikom, naime nakon posebne akcije u službi propovijedanja, Isus je pokazao veliku brigu za apostole. Iako je Isus bio savršen, on nije očekivao savršenost od drugih. Nakon službe propovijedanja nije ustrajao u tome da se apostoli opet odmah vrate u službu propovijedanja i da to još bolje učine. On je uzeo u obzir njihove potrebe za odmorom, pa ih je odveo na jedno usamljeno mjesto. No, da li je Isus bio ljut i nestrpljiv kad je mnoštvo naroda došlo za njima? Ne, jer “se sažali nad njima”, kako čitamo u izvještaju (Marko 6:30-34, ST).

22. Što će nam pomoći još bolje razumjeti Kristov um?

²² Je li s obzirom na tako divni primjer čudno da je većina apostola postala vjernim Kristovim sljedbenicima? Petra su se sigurno duboko dojmile stvari koje je naučio zahvaljujući bliskom zajedništvu s Isusom. Vjerojatno je on posredovao Marku većinu informacija za njegovo evanđelje. I tako se Petar polako, ali sigurno prilagođavao Kristovom umu. Proučavanje njegovog prvog pisma pomoći će nam još se tjesnije držati Kristovog primjera (Matej 6:15-17, 21-23).

[Bilješka]

Sjećaš li se?

◻ Kako možemo posjedovati Kristov um?

◻ Kakav je čovjek bio Isus?

◻ Kako je Isus gledao na djecu i žene?

◻ Što učimo iz Isusova ophođenja s njegovim učenicima?

[Slika na stranici 24]

Isus je suosjećao s drugima i nije skrivao svoje osjećaje