Pitanja čitatelja

Izraelcima je u Mojsijevom zakonu bilo rečeno: “Triput na godinu neka svako muško tvoje dođe pred Jehovu, Boga tvojega, na mjesto koje on izabere: na Blagdan beskvasnih kruhova, na Blagdan tjedana i na Blagdan sjenica” (5. Mojsijeva 16:16). Od vremena kralja Salamuna mjesto koje je Bog izabrao bio je hram u Jeruzalemu.

Prvi od spomenuta tri blagdana održavao se na početku proljeća. Zvao se Blagdan beskvasnih kruhova i počinjao je dan nakon Pashe, koja se slavila 14. nisana, a trajao je sedam dana, do 21. nisana. Drugog dana tog blagdana, 16. nisana, započinjala je prva žetva u godini prema vjerskom kalendaru. Tog dana veliki svećenik uzeo bi “snop prvina” od žetve ječma i zanjihao ga pred Jehovom u svetištu (3. Mojsijeva 23:5-12). Budući da su svi muškarci morali prisustvovati Blagdanu beskvasnih kruhova, tko je požnjeo te prvine?

Zapovijed da se tijekom Blagdana beskvasnih kruhova Jehovi prinesu prvine od žetve dobio je cijeli narod. Nije svaki pojedinac morao započeti žetvu i donijeti za sebe prvine u svetište. Umjesto toga, tu je zapovijed trebala izvršiti nekolicina osoba koje su zastupale cijeli narod. Prema tome, snop ječma za Blagdan beskvasnih kruhova mogli su donijeti zastupnici naroda koji bi otišli u obližnje polje. Djelo Encyclopaedia Judaica o tome kaže: “Ako bi ječam u okolici Jeruzalema bio zreo, donosilo ga se odande, a ako ne bi, moglo ga se donijeti iz bilo kojeg kraja u Izraelu. Požnjela bi ga tri muškarca, a svaki je imao svoj srp i koš.” Potom bi se snop ječma donio velikom svećeniku da ga prinese Jehovi.

Zapovijed o prinošenju prvina od žetve dala je Izraelcima izvrsnu priliku da pokažu zahvalnost za to što je Bog blagoslovio njihovu zemlju i žetvu (5. Mojsijeva 8:6-10). No što je još važnije, prinošenje prvina bilo je ‘sjena budućih blagoslova’ (Hebrejima 10:1). Zanimljivo je da je Isus Krist uskrsnuo 16. nisana 33. n. e., na dan kad se Jehovi prinosilo prvine od žetve. Apostol Pavao je za Isusa napisao: “Krist [je] uskrsnuo od mrtvih, on je prvina onih koji su umrli. (...) Ali svaki u svom redu: Krist kao prvina, a zatim, za vrijeme njegove prisutnosti, oni koji su Kristovi” (1. Korinćanima 15:20-23). Snop prvina koji bi veliki svećenik zanjihao pred Jehovom predočavao je uskrsnulog Isusa Krista — prvoga koji je uskrsnuo iz mrtvih u vječni život. Isus je tako ljudima pružio priliku da budu izbavljeni od grijeha i smrti.