Sudjelovati u utjesi koju pruža Jehova
“Nadanje vaše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenje, znajući da kao što ste zajedničari u našemu stradanju tako i u utjesi [“sudionici u patnjama, tako ćete sudjelovati i u utjesi”, “NW”]” (2. KORINĆANIMA 1:7).
1, 2. Što su doživjeli mnogi koji danas postaju kršćani?
MNOGI su sadašnji čitatelji Kule stražare odrasli bez spoznaje Božje istine. Možda je to i s tobom slučaj. Ako je tako, prisjeti se kako si se osjećao kad su ti se počele otvarati oči razumijevanja. Naprimjer, zar nisi osjetio olakšanje kad si prvi put saznao da mrtvi ne pate, nego da su bez svijesti? Zar nisi bio utješen kad si čuo o nadi za mrtve, da će milijarde ljudi uskrsnuti u život u Božjem novom svijetu? (Propovjednik 9:5, 10; Ivan 5:28, 29).
2 A kako je s Božjim obećanjem o prestanku zla i pretvaranju Zemlje u raj? Kad si čuo za to obećanje, zar te ono nije utješilo i ispunilo nestrpljivim očekivanjem? Kako si se osjećao kad si prvi put čuo za mogućnost da nikada ne umreš nego da preživiš i dođeš u predstojeći zemaljski raj? Nesumnjivo si bio oduševljen. Da, prihvatio si Božju utješnu poruku koju danas diljem svijeta propovijedaju Jehovini svjedoci (Psalam 37:9-11, 29; Ivan 11:26; Otkrivenje 21:3-5).
3. Zašto i oni koji drugima prenose Božju utješnu poruku trpe nevolju?
3 Međutim, kad si pokušao biblijsku poruku prenijeti drugima, uvidio si i da “vjera nije sviju” (2. Solunjanima 3:2). Možda su ti se neki bivši prijatelji rugali zbog toga što izražavaš vjeru u biblijska obećanja. Možda si čak doživio progonstvo zato što si nastavio proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Možda se protivljenje pojačalo kad si se počeo mijenjati kako bi svoj život uskladio s biblijskim načelima. Počeo si doživljavati nevolje koje Sotona i njegov svijet nanose svima onima koji prihvaćaju Božju utjehu.
4. Na koje različite načine znaju reagirati novozainteresirane osobe kad se suočavaju s nevoljom?
4 Nažalost, baš kao što je prorekao Isus, neki zbog nevolja posrnu i prestanu se družiti s kršćanskom skupštinom (Matej 13:5, 6, 20, 21). Drugi ustraju u nevoljama jer zadržavaju misli usmjerenima na utješna obećanja o kojima uče. S vremenom predaju svoj život Jehovi i krste se kao učenici njegovog Sina, Isusa Krista (Matej 28:19, 20; Marko 8:34). Dakako, nevolja ne prestaje kad se kršćanin krsti. Naprimjer, osoba koja je imala nemoralnu prošlost možda se treba snažno boriti kako bi ostala kreposna. Drugi se moraju boriti sa stalnim protivljenjem članova obitelji koji nisu u vjeri. Bez obzira na nevolju koja ih pogađa, svi oni koji vjerno nastavljaju živjeti odano Bogu mogu biti sigurni u jednu stvar. Osjetit će Božju utjehu i pomoć na vrlo osoban način.
“Bog svake utjehe”
5. Što je Pavao doživio pored mnogih kušnji koje je podnosio?
5 Apostol Pavao je bio čovjek koji je duboko cijenio utjehu koju pruža Bog. Nakon posebno iskušavajućih događaja u Aziji i Makedoniji, osjetio je veliko olakšanje kad je čuo da je korintska skupština dobro reagirala na njegovo ukoravajuće pismo. To ga je potaknulo da im napiše drugo pismo, koje sadrži sljedeći izraz hvale: “Blagosloven Bog i otac Gospodina našega Isu[sa Kri]sta, otac milosti [“nježnih milosrđa”, NW] i Bog svake utjehe, koji nas utješava u svakoj nevolji našoj” (2. Korinćanima 1:3, 4).
6. Što možemo naučiti iz Pavlovih riječi koje nalazimo u 2. Korinćanima 1:3, 4?
6 Te nadahnute riječi mnogo govore. Analizirajmo ih. Kad Pavao u svojim pismima izražava hvalu Bogu, zahvaljuje mu se ili ga moli za nešto, obično možemo primijetiti da ti izrazi uključuju i duboko cijenjenje Isusa, Glave kršćanske skupštine (Rimljanima 1:8; 7:25; Efežanima 1:3; Jevrejima 13:20, 21). Stoga Pavao ovaj izraz hvale upućuje ‘Bogu i ocu Gospodina našega Isusa Krista’ (naglašeno od nas). Nadalje, prvi put u svojim spisima koristi grčku imenicu prevedenu s ‘nježna milosrđa’. Ova imenica dolazi od riječi koja se koristi kako bi se izrazila tuga zbog patnje drugoga. Tako Pavao opisuje Božje nježne osjećaje prema svakom Njegovom vjernom sluzi koji trpi nevolju — nježne osjećaje koji potiču Boga da postupi milosrdno u njihovu korist. I na kraju, Pavao je gledao na Jehovu kao na izvor te poželjne osobine, nazivajući ga ‘Ocem nježnih milosrđa’.
7. Zašto se može reći da je Jehova “Bog svake utjehe”?
7 Zbog Božjih ‘nježnih milosrđa’ onaj tko trpi nevolju osjeća olakšanje. Stoga Pavao dalje opisuje Jehovu kao ‘Boga svake utjehe’. Dakle, na Jehovu možemo gledati kao na izvor svake utjehe koju doživljavamo zbog dobrohotnosti suvjernika. Ne postoji stvarna, trajna utjeha koja ne potječe od Boga. Osim toga, upravo je on stvorio čovjeka po svom obličju i na taj nam način omogućio da budemo tješitelji. A Božji sveti duh je ono što motivira njegove sluge da pokazuju nježno milosrđe prema onima kojima treba utjeha.
Poučeni da budemo tješitelji
8. Iako Bog nije izvor naših kušnji, kakvo korisno djelovanje može na nas imati ustrajnost u nevolji?
8 Iako Jehova Bog dopušta da njegovi vjerni sluge doživljavaju razne kušnje, on nikada nije njihov izvor (Jakov 1:13). Međutim, utjeha koju nam on pruža dok trpimo nevolju može nas poučiti da budemo senzibilniji prema potrebama drugih. S kojim rezultatom? “Da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava” (2. Korinćanima 1:4). Tako nas Jehova poučava da djelotvorno prenosimo njegovu utjehu suvjernicima i onima koje susrećemo u svojoj službi dok oponašamo Krista i ‘tješimo sve žalosne’ (Izaija 61:2; Matej 5:4).
9. (a) Što će nam pomoći da ustrajemo u patnjama? (b) Kako su drugi utješeni našom vjernom ustrajnošću u nevolji?
9 Pavao je ustrajao u mnogim patnjama zahvaljujući obilnoj utjesi koju je dobio od Boga preko Krista (2. Korinćanima 1:5). I mi možemo osjetiti obilnu utjehu meditirajući o Božjim dragocjenim obećanjima, moleći se za potporu njegovog svetog duha i doživljavajući kako Bog odgovara na naše molitve. Tako ćemo biti ojačani da bismo nastavili podupirati Jehovinu suverenost i dokazivati da je Đavo lažac (Job 2:4; Priče Salamunove 27:11). Kad vjerno ustrajemo u bilo kojoj vrsti nevolje, trebamo poput Pavla svu zaslugu pripisati Jehovi, čija utjeha omogućava kršćanima da ostanu vjerni pod kušnjom. Ustrajnost vjernih kršćana utješno djeluje na bratstvo i druge čini odlučnima da ‘ustraju u istim patnjama’ (2. Korinćanima 1:6, NW).
10, 11. (a) Što je, između ostalog, prouzročilo patnju skupštini u drevnom Korintu? (b) Kako je Pavao tješio korintsku skupštinu, i koju je nadu izrazio?
10 Korinćane su pogađale iste patnje koje pogađaju sve prave kršćane. Pored toga, trebali su savjet da bi isključili nepokajničkog bludnika (1. Korinćanima 5:1, 2, 11, 13). Budući da nisu poduzeli taj korak i okončali sukob i podjele, nanesena je sramota skupštini. No na kraju su ipak primijenili Pavlov savjet i pokazali iskreno kajanje. Zbog toga ih je srdačno pohvalio i rekao im da ga je utješila njihova dobra reakcija na njegovo pismo (2. Korinćanima 7:8, 10, 11, 13). Izgleda da se i isključeni pokajao. Stoga im je Pavao savjetovao da mu ‘oproste i tješe ga kako ne bi pao u preveliku žalost’ (2. Korinćanima 2:7).
11 Pavlovo drugo pismo zasigurno je utješilo korintsku skupštinu. A to je između ostalog i bila njegova namjera. Objasnio je: “Nadanje vaše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenje, znajući da kao što ste zajedničari u našemu stradanju tako i u utjesi [“sudionici u patnjama, tako ćete sudjelovati i u utjesi”, NW]” (2. Korinćanima 1:7). Na kraju svojeg pisma, Pavao ih je bodrio: “Radujte se, (...) utješavajte se (...) i Bog ljubavi i mira biće s vama” (2. Korinćanima 13:11).
12. Koju potrebu imaju svi kršćani?
12 Kakvu samo važnu pouku možemo izvući iz ovoga! Svi članovi kršćanske skupštine trebaju ‘sudjelovati u utjesi’ koju Bog pruža preko svoje Riječi, svog svetog duha i svoje zemaljske organizacije. Ako su se pokajali i ispravili svoj neispravan način postupanja, čak i isključeni trebaju utjehu. Zbog toga je “vjerni i razboriti rob” načinio milosrdnu pripremu kako bi im pomogao. Jednom godišnje dvojica starješina mogu posjetiti pojedine isključene osobe. Možda više ne pokazuju pobunjenički stav i više ne čine teški grijeh te im je možda potrebna pomoć kako bi poduzeli potrebne korake da bi bili ponovno primljeni (Matej 24:45, NW; Ezehijel 34:16).
Pavlova nevolja u Aziji
13, 14. (a) Kako je Pavao opisao vrijeme teške nevolje koje je proživio u Aziji? (b) Na koji je događaj Pavao vjerojatno mislio?
13 Patnja koju je korintska skupština dotada proživjela nije se mogla usporediti s mnogim nevoljama u kojima je Pavao morao ustrajati. Zato ih je mogao podsjetiti: “Ne bismo htjeli, braćo, da ostanete u neznanju u pogledu nevolje što nas zadesi u Aziji i koja nas je opteretila preko svake mjere — iznad naše snage — tako da smo izgubili nadu u život. Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, (ali to bijaše) da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. On nas je oslobodio od tolike smrtne pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet osloboditi” (2. Korinćanima 1:8-10, St).
14 Neki bibličari smatraju da se Pavao osvrnuo na pobunu u Efezu, koja je mogla stajati života Pavla i dvojicu njegovih putujućih suradnika iz Makedonije, Gaja i Aristarha. Ta su dvojica kršćana bila nasilu odvedena u kazalište prepuno svjetine koja je ‘povikala uglas, i vikala oko dva sata: velika je Dijana [Artemida, božica] Efeška!’ Konačno je jedan gradski službenik uspio umiriti gomilu. Pavao je sigurno bio vrlo uznemiren zbog toga što je Gajev i Aristarhov život bio u opasnosti. On je ustvari želio ući unutra i urazumiti fanatičnu svjetinu, no spriječili su ga kako ne bi na taj način riskirao život (Djela apostolska 19:26-40).
15. Koji je ekstreman slučaj možda opisao Pavao u 1. Korinćanima 15:32?
15 Međutim, Pavao je možda opisivao daleko ekstremniji slučaj od prethodnog događaja. U svom prvom pismu Korinćanima, Pavao je pitao: “Jer ako sam se po čovjeku borio sa zvjerovima u Efezu, kaka mi je korist?” (1. Korinćanima 15:32). To bi moglo značiti da Pavlov život nisu ugrožavali samo zvjerski raspoloženi ljudi nego i doslovne divlje životinje u areni u Efezu. Kriminalce se ponekad kažnjavalo tako da ih se prisiljavalo da se bore s divljim zvijerima, dok je krvožedna gomila to promatrala. Ako je Pavao mislio na to da su mu prijetile doslovne divlje zvijeri, mora da je u posljednjem trenutku na čudesan način bio spašen od okrutne smrti, baš kao što je Danijel bio spašen iz usta doslovnih lavova (Danijel 6:22).
Suvremeni primjeri
16. (a) Zašto se mnogi Jehovini svjedoci mogu poistovjetiti s nevoljama koje je podnosio Pavao? (b) U što možemo biti sigurni u vezi s onima koji su umrli zbog svoje vjere? (c) Kakvo je dobro proizašlo iz toga kad su kršćani jedva izbjegli smrti?
16 Mnogi današnji kršćani mogu razumjeti nevolje koje je podnosio Pavao (2. Korinćanima 11:23-27). Kršćani su i danas ‘opterećeni preko svake mjere’, a mnogi su se suočili sa situacijama u kojima su ‘izgubili nadu u život’ (2. Korinćanima 1:8, St). Neki su umrli od ruku masovnih ubojica i okrutnih progonitelja. Možemo biti sigurni da im je Božja utješavajuća snaga omogućila da ustraju i da su umrli sa srcem i mislima čvrsto upravljenima na ispunjenje svoje nade, bez obzira na to radi li se o nebeskoj ili zemaljskoj nadi (1. Korinćanima 10:13; Filipljanima 4:13; Otkrivenje 2:10). U drugim je slučajevima Jehova tako vodio stvari da su naša braća bila spašena od smrti. Onima koji su iskusili takvo oslobođenje nesumnjivo je poraslo povjerenje “u Boga koji podiže mrtve” (2. Korinćanima 1:9). Nakon toga mogli su govoriti s još većim uvjerenjem dok su prenosili Božju utješnu poruku drugim ljudima (Matej 24:14).
17-19. Koja iskustva pokazuju da su naša braća u Ruandi bila sudionici u Božjoj utjesi?
17 Nedavno su naša draga braća u Ruandi doživjela nešto slično onome što su doživjeli Pavao i njegovi suradnici. Mnogi su izgubili život, no propali su Sotonini napori da im uništi vjeru. Umjesto toga, naša su braća u toj zemlji osobno osjetila Božju utjehu na mnogo načina. Za vrijeme genocida nad Tutsijima i Hutuima koji žive u Ruandi, bilo je Hutua koji su riskirali svoj život kako bi zaštitili Tutsije i Tutsija koji su štitili Hutue. Neke su ubili ekstremisti zbog toga što su štitili svoje suvjernike. Naprimjer, Hutu Svjedok po imenu Gahizi bio je ubijen zbog toga što je skrivao duhovnu sestru iz plemena Tutsi po imenu Chantal. Chantalinog supruga Jeana, koji je također Tutsi, skrivala je na drugom mjestu Hutu sestra po imenu Charlotte. Jean i još jedan Tutsi brat sakrivali su se 40 dana u velikom dimnjaku i izlazili su samo nakratko noću. Charlotte im je cijelo vrijeme pribavljala hranu i štitila ih iako je živjela u blizini jednog Hutu vojnog logora. Na ovoj stranici možeš vidjeti sliku Jeana i Chantal, koji su se ponovno sastali i koji su zahvalni što su njihovi Hutu suobožavatelji ‘položili svoje vratove’ za njih, baš kao što su to Priscila i Akvila učinili za apostola Pavla (Rimljanima 16:3, 4).
18 Jednog drugog Hutu Svjedoka, Rwakabubua, hvalile su novine Intaremara zbog toga što je štitio suvjernike Tutsije.a U njima je pisalo: “Tu je i Rwakabubu, Jehovin svjedok, koji je sakrivao ljude kod svoje braće (tako se suvjernici međusobno oslovljavaju) gdje god bi stigao. Znao je provesti cijeli dan donoseći im hranu i pitku vodu iako je astmatičar. No Bog mu je dao izvanrednu snagu.”
19 Razmotrimo i primjer jednog zanimljivog Hutu para po imenu Nicodeme i Athanasie. Prije izbijanja genocida, ovaj je bračni par proučavao Bibliju s jednim Tutsi Svjedokom po imenu Alphonse. Riskirajući svoj život, sakrili su Alphonsa u svom domu. Kasnije su shvatili da kuća nije sigurno mjesto, jer su njihovi Hutu susjedi znali za njihovog Tutsi prijatelja. Zbog toga su Nicodeme i Athanasie sakrili Alphonsa u rupu u dvorištu. Bio je to dobar potez, jer su susjedi počeli tražiti Alphonsa gotovo svaki dan. Dok je 28 dana ležao u toj rupi, Alphonse je meditirao o biblijskim izvještajima kao što je onaj o Rahabi, koja je sakrila dvojicu Izraelaca na krovu svoje kuće u Jerihonu (Jozua 6:17). Danas Alphonse služi u Ruandi kao propovjednik dobre vijesti i zahvalan je što su njegovi Hutu interesenti bili spremni riskirati život zbog njega. A što je s Nicodemom i Athanasie? Oni su sada kršteni Svjedoci Jehove i vode preko 20 biblijskih studija sa zainteresiranim osobama.
20. Na koji je način Jehova tješio našu braću u Ruandi, no koju potrebu i dalje imaju mnogi od njih?
20 U vrijeme kad je u Ruandi započeo genocid, u toj je zemlji bilo 2 500 objavitelja dobre vijesti. Iako su stotine njih izgubile život ili su bile primorane pobjeći iz zemlje, broj Svjedoka porastao je na preko 3 000. To je dokaz da je Bog uistinu tješio našu braću. A što je s mnogom siročadi i udovicama među Jehovinim svjedocima? Razumljivo je da oni još uvijek trpe nevolju i da im je potrebna stalna utjeha (Jakov 1:27). Njihove će suze biti potpuno izbrisane tek kad počne uskrsavanje u Božjem novom svijetu. Ipak, zahvaljujući služenju svoje braće kao i zbog toga što obožavaju ‘Boga svake utjehe’, oni mogu izlaziti na kraj sa životnim problemima.
21. (a) U kojim još krajevima naša braća osjećaju veliku potrebu za Božjom utjehom, i na koji im način svi mi možemo pomoći? (Vidi okvir “Utjeha za vrijeme četiri ratne godine”.) (b) Kada će biti potpuno zadovoljena naša potreba za utjehom?
21 U mnogim krajevima kao što su Eritreja, Singapur i bivša Jugoslavija, naša braća i dalje vjerno služe Jehovi usprkos nevolji. Pomozimo takvoj braći redovitim usrdnim molitvama kako bi dobila utjehu (2. Korinćanima 1:11). I neka bismo vjerno ustrajali sve do vremena kad će Bog preko Isusa Krista u najpotpunijem smislu “otrti svaku suzu od [naših] očiju”. Tada ćemo u potpunosti osjetiti utjehu koju će Jehova pružiti u svom novom svijetu pravednosti (Otkrivenje 7:17; 21:4; 2. Petrova 3:13).
[Bilješka]
a U Kuli stražari od 1. siječnja 1995, na 26. stranici, ispričano je iskustvo Rwakabubuine kćerke Deborah, čija je molitva dirnula skupinu Hutu vojnika i spasila obitelj da ne bude ubijena.
Znaš li?
◻ Zašto je Jehova nazvan “Bog svake utjehe”?
◻ Kako trebamo gledati na nevolje?
◻ S kime možemo dijeliti utjehu?
◻ Kako će biti potpuno zadovoljena naša potreba za utjehom?
[Slika na stranici 17]
Hutu Svjedoci su, za vrijeme genocida u Ruandi, krili na različitim mjestima Jeana i Chantal iako su oni Tutsi Svjedoci
[Slika na stranici 17]
Jehovini svjedoci nastavljaju prenositi Božju utješnu poruku svojim susjedima u Ruandi