Oponašaj Jehovino milosrđe

“Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv” (LUKA 6:36).

 1. Kako su farizeji pokazali svoju nemilosrdnost?

PREMDA su stvoreni na Božju sliku, ljudi često ne oponašaju njegovo milosrđe (1. Mojsijeva 1:27). Uzmimo za primjer farizeje. U cjelini gledano, oni nisu bili u stanju radovati se kada je Isus na sabat milosrdno izliječio čovjeka s osušenom rukom. Umjesto toga, održali su vijećanje protiv Isusa, smišljajući “kako bi ga pogubili” (Matej 12:9-14). Jednom drugom prilikom Isus je izliječio čovjeka koji je bio slijep od rođenja. Niti tom prilikom “neki od farizeja” nisu Isusovu samilost shvatili kao razlog za radost. Umjesto toga, oni su prigovarali: “Nije ovaj čovjek od Boga, jer ne svetkuje subote” (Ivan 9:1-7, 16).

2, 3. Što je Isus želio reći izjavom: “Čuvajte se kvasca farizejskoga”?

² Bešćutan stav farizejâ predstavljao je zločin protiv ljudskosti i grijeh protiv Boga (Ivan 9:39-41). Isus je s dobrim razlogom upozorio svoje učenike da se ‘čuvaju kvasca’ ove elitističke vjerske grupe i drugih vjerskih fanatika, kao što su bili saduceji (Matej 16:6). U Bibliji se kvasac koristi kao simbol grijeha ili pokvarenosti. Stoga je Isus želio reći da naučavanje ‘književnika i farizejâ’ može iskvariti čisto obožavanje. Na koji način? Tako što su učili narod da Božji zakon promatra isključivo u svjetlu njihovih proizvoljno stvorenih pravila i rituala, a da zanemaruje ono što je u njemu “najvažnije”, između ostalog i milosrđe (Matej 23:23, St). Takav ritualan oblik religije učinio je obožavanje Boga nepodnošljivim teretom.

³ U drugom dijelu svoje parabole o rasipnom sinu Isus je razotkrio pokvareno razmišljanje židovskih vjerskih vođa. U toj je paraboli otac, koji predstavlja Jehovu, žarko želio oprostiti svom pokajničkom sinu. No mladićev stariji brat, koji je predočavao ‘farizeje i književnike’, imao je posve drugačiji stav o tome (Luka 15:2).

Bratova srdžba

4, 5. U kom je smislu rasipnikov brat bio “izgubljen”?

⁴ “A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeći kad se približi kući ču pjevanje i podvikivanje. I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to? A on mu reče: brat tvoj dodje; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio. A on se rasrdi i ne šćadijaše da udje” (Luka 15:25-28).

⁵ Rasipni sin u Isusovoj paraboli očito nije bio jedini koji je imao problem. “Obojica ovdje opisanih sinova izgubljena su”, navodi se u jednom priručniku, “jedan zbog svoje nepravednosti koja ga ponižava, a drugi zbog svoje samopravednosti koja ga zasljepljuje.” Zapazi da rasipnikov brat ne samo da se nije htio radovati već se ‘rasrdio’. Grčki korijen riječi ‘srdžba’ ne ukazuje toliko na izljev gnjeva koliko na kontinuirano stanje uma. Rasipnikov brat očito je gajio duboko ukorijenjenu ljutnju te je smatrao da nije u redu slaviti povratak nekoga tko uopće nije niti trebao otići od kuće.

 6. Koga predočava rasipnikov brat, i zašto?

⁶ Rasipnikov brat na odgovarajuć način predočava one koji su zamjerali Isusu to što je bio samilostan prema grešnicima i što im je poklanjao pažnju. Te samopravedne pojedince nije dirnulo Isusovo milosrđe; niti su ispoljavali radost kakva se javlja na nebu kada nekom grešniku bude oprošteno. Umjesto toga, Isusovo je milosrđe izazvalo njihovu srdžbu i počeli su ‘zlo misliti’ u svom srcu (Matej 9:2-4). Jednom su se prilikom neki od farizeja toliko razgnjevili da su pozvali čovjeka kojeg je Isus izliječio i potom ga ‘istjerali’ iz sinagoge — što očigledno znači da su ga izopćili! (Ivan 9:22, 34). Poput rasipnikovog brata, koji ‘nije htio ući’, kada su židovski vjerski vođe imali priliku ‘radovati se s radosnima’, oni su zazirali od toga (Rimljanima 12:15). Isus je u nastavku svoje parabole još dublje razotkrio njihovo zlo razmišljanje.

Pogrešno razmišljanje

7, 8. (a) Po čemu se vidi da rasipnikov brat nije shvaćao smisao toga što znači biti sin? (b) Kako se stariji sin razlikovao od svog oca?

⁷ “Tada izidje otac njegov i moljaše ga. A on odgovarajući reče ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojim društvom; a kad dodje taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno” (Luka 15:28-30).

⁸ Tim je riječima rasipnikov brat jasno pokazao da ne shvaća pravi smisao toga što znači biti sin. On je svom ocu služio slično kao što jedan namještenik služi svom poslodavcu, što se vidi po tome što je svom ocu rekao: “Eto te služim.” Istina, ovaj stariji sin nikada nije otišao od kuće niti je prekršio neku očevu zapovijed. No je li motiv za njegovu poslušnost bila ljubav? Je li on pronašao istinsku radost u tome što je služio svom ocu ili je umjesto toga posve utonuo u samozadovoljstvo, vjerujući kako je dobar sin samo zato što izvršava svoje dužnosti “u polju”? Ako je bio uistinu odan sin, zašto nije odražavao očev način razmišljanja? Kada je dobio priliku da pokaže milosrđe svom bratu, zašto se u njegovom srcu nije našlo mjesta za samilost? (Usporedi Psalam 50:20-22.)

 9. Objasni po čemu su židovski vjerski vođe bili slični starijem sinu.

⁹ Židovski su vjerski vođe bili slični ovom starijem sinu. Vjerovali su da su lojalni Bogu zato što su se strogo pridržavali kodeksa zakonâ. Istina, poslušnost je od presudne važnosti (1. Samuelova 15:22). Ali njihovo pretjerano isticanje djelâ pretvorilo je obožavanje Boga u stvar formalnosti i rutine, u puku fasadu odanosti koja je lišena istinske duhovnosti. Njihov je um bio opsjednut tradicijama. U njihovom srcu nije bilo ljubavi. Pa, običan narod smatrali su zemljom pod svojim nogama, i čak su ga prezrivo nazivali ‘prokletim narodom’ (Ivan 7:49). Doista, kako su djela takvih vođa mogla ostaviti dobar dojam kod Boga kada je njihovo srce bilo daleko od njega? (Matej 15:7, 8).

10. (a) Zašto su riječi: “Milosti hoću, a ne priloga” bile prikladan savjet? (b) Koliko je ozbiljna stvar nedostatak milosrđa?

¹⁰ Isus je farizejima rekao da ‘idu i nauče se što znači: milosti hoću, a ne priloga’ (Matej 9:13; Ozej 6:6). Oni su pobrkali svoje prioritete, jer su bez milosrđa sve njihove žrtve bile bezvrijedne. Radi se o zaista ozbiljnoj stvari, jer Biblija kaže da se ljude “bez milosrđa” svrstava među one za koje Bog smatra da “zaslužuju smrt” (Rimljanima 1:31, 32, St). Stoga ne iznenađuje da je Isus rekao da su vjerski vođe, kao grupa, osuđeni na vječno uništenje. Tu su presudu, po svemu sudeći, dobrim dijelom zaslužili zahvaljujući svojoj nemilosrdnosti (Matej 23:33). No, pojedincima iz te grupe moglo bi se pomoći. U zaključku svoje parabole Isus je nastojao ispraviti razmišljanje takvih Židova putem riječi koje je otac uputio svom starijem sinu. Da vidimo kako.

Očevo milosrđe

11, 12. Kako otac iz Isusove parabole pokušava urazumiti svog starijeg sina, i što bi moglo biti značajno u tome što otac koristi izraz “brat tvoj”?

¹¹ “A on mu reče: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje. Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe, i nadje se” (Luka 15:31, 32).

¹² Zapazi da je otac upotrijebio izraz “brat tvoj”. Zašto? Pa, prisjeti se da je ranije, razgovarajući sa svojim ocem, stariji mladić rasipnika nazvao “tvoj sin” — a ne “moj brat”. On izgleda nije priznavao obiteljsku vezu između sebe i svog brata. Zato otac sada ustvari želi svom starijem sinu reći: ‘To nije samo moj sin. On je tvoj brat, tvoja vlastita krv. Imaš sve razloge radovati se njegovom povratku!’ Židovskim je vođama trebala biti jasna Isusova poruka. Grešnici koje su oni prezirali bili su u biti njihova “braća”. Doista, “nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi” (Propovjednik 7:20). Stoga su istaknuti Židovi imali sve razloge da se raduju kada su se grešnici pokajali.

13. Koje otrežnjavajuće pitanje stavlja pred nas nagli kraj Isusove parabole?

¹³ Nakon očeve molbe, parabola naglo završava. Isus kao da poziva svoje slušatelje da sami dovrše priču. Bez obzira na odgovor starijeg sina, svaki se slušalac suočio s pitanjem: ‘Hoćeš li ti dijeliti radost koja se javlja na nebu kada se neki grešnik pokaje?’ I današnji kršćani imaju priliku pokazati svoj odgovor na to pitanje. Kako?

Oponašati Božje milosrđe u današnje vrijeme

14. (a) Kako možemo primijeniti Pavlov savjet iz Efežanima 5:1 kad je u pitanju milosrđe? (b) Kojeg se pogrešnog shvaćanja u vezi s Božjim milosrđem moramo čuvati?

¹⁴ Pavao je opominjao Efežane: “Ugledajte se (...) na Boga, kao ljubazna djeca” (Efežanima 5:1). Stoga bismo kao kršćani trebali cijeniti Božje milosrđe, usaditi ga duboko u svoje srce i zatim pokazivati to svojstvo u svom ophođenju s drugima. Međutim, dobro je kod toga biti pažljiv. Božje se milosrđe ne smije pogrešno tumačiti kao umanjivanje ozbiljnosti grijeha. Neki bi, primjerice, mogli nonšalantno razmišljati: ‘Ako i počinim neki grijeh, uvijek se mogu moliti Bogu da mi oprosti i on će biti milosrdan.’ Takav bi stav bio jednak onome što je biblijski pisac Juda opisao kao ‘pretvaranje nezaslužene dobrohotnosti našeg Boga u izgovor za raspušteno vladanje’ (Juda 4, NW). Premda je Jehova milosrdan, on “nikoga ne pušta bez kazne” kad su u pitanju nepokajnički prijestupnici (2. Mojsijeva 34:7, Ša; usporedi Jozuu 24:19; 1. Ivanovu 5:16).

15. (a) Zašto naročito starješine trebaju zadržati uravnoteženo gledište o milosrđu? (b) Iako ne toleriraju svojeglavo prestupanje, što bi starješine trebali nastojati činiti, i zašto?

¹⁵ S druge strane, moramo biti jednako oprezni i čuvati se da ne odemo u drugu krajnost — da ne budemo skloni kruto i kritizerski odnositi se prema onima koji pokazuju iskreno kajanje i bogougodnu tugu zbog svojih grijeha (2. Korinćanima 7:11). Budući da su Jehovine ovce povjerene na brigu starješinama, izuzetno je važno da oni zadrže uravnotežen stav u tom pogledu, osobito kada rješavaju pravne slučajeve. Kršćanska skupština mora biti čista i s biblijskog je gledišta ispravno postupkom isključenja ‘izvaditi zloga’ (1. Korinćanima 5:11-13). No istovremeno je dobro pokazivati milosrđe kada za to postoji jasan temelj. Prema tome, iako starješine ne toleriraju svojeglavo prestupanje, oni nastoje postupati s ljubavlju i milosrđem koliko im god to pravda dopušta. Uvijek imaju na umu biblijsko načelo: “Onome [će] biti sud bez milosti koji ne čini milosti; i hvali se milost na sudu” (Jakov 2:13; Priče Salamunove 19:17; Matej 5:7).

16. (a) Uz pomoć Biblije pokaži na koji način Jehova doista želi da mu se prijestupnici vrate. (b) Kako možemo pokazati da se i mi radujemo povratku pokajničkih grešnika?

¹⁶ Parabola o rasipnom sinu jasno pokazuje da Jehova želi da mu se prijestupnici vrate. Doista, on im upućuje taj poziv sve dok se ne pokaže da za njih više nema nikakve nade (Ezehijel 33:11; Malahija 3:7; Rimljanima 2:4, 5; 2. Petrova 3:9). Poput rasipnikovog oca, Jehova se s dostojanstvom ophodi s onima koji se vrate i ponovno ih prihvaća kao punopravne članove obitelji. Oponašaš li ti Jehovu u tom pogledu? Kada neki suvjernik koji je jedno vrijeme bio isključen bude ponovno primljen, kako ti reagiraš? Poznato nam je da to izaziva “radost na nebu” (Luka 15:7). No vlada li radost na Zemlji, u tvojoj skupštini i u tvom srcu? Ili je, kao što je bio slučaj sa starijim sinom u paraboli, u izvjesnoj mjeri prisutna srdžba, kao da takva osoba ne zaslužuje dobrodošlicu jer nije uopće ni trebala napustiti Božje stado?

17. (a) Kakav je problem nastao u Korintu u prvom stoljeću, i koji je savjet Pavao dao članovima skupštine kako bi ga riješili? (b) Zašto je Pavlova opomena bila praktična, i kako je mi danas možemo primjenjivati? (Vidi i desni okvir.)

¹⁷ Da bi nam bilo lakše preispitati sami sebe u tom pogledu, razmotrimo što se dogodilo u Korintu oko 55. n. e. Tamo je čovjek koji je bio isključen iz skupštine na koncu očistio svoj život. Kako su braća trebala reagirati? Jesu li trebala sumnjičavo gledati na njegovo pokajanje te ga i dalje izbjegavati? Baš naprotiv, Pavao je Korinćane poticao: “Vi (...) većma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost. Za to vas molim, utvrdite k njemu ljubav” (2. Korinćanima 2:7, 8). Često su pokajnički prijestupnici osobito skloni osjećati sram i gubiti nadu. Zbog toga takve osobe treba uvjeriti da ih vole i njihovi suvjernici, a i Jehova (Jeremija 31:3; Rimljanima 1:12). To je izuzetno važno. Zašto?

18, 19. (a) Kako su Korinćani ranije pokazali da su previše popustljivi? (b) Kako je nemilosrdan stav mogao dovesti do toga da Korinćane “prevari Sotona”?

¹⁸ Opominjući Korinćane da opraštaju, Pavao je kao jedan od razloga za to naveo sljedeće: “Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli” (2. Korinćanima 2:11). Što je time mislio? Pa, Pavao je ranije morao ukoriti članove korintske skupštine jer su bili previše popustljivi. Dozvoljavali su da isti taj čovjek nekažnjeno nastavi svoje grešno postupanje. Na taj je način skupština — a naročito njezini starješine — išla na ruku Sotoni, jer on bi uživao u tome da skupštinu dovede na zao glas (1. Korinćanima 5:1-5).

¹⁹ Da su sada otišli u drugu krajnost i odbili oprostiti pokajniku, Sotona bi ih nadmudrio na drugi način. Kako? Tako što bi bio u mogućnosti iskoristiti njihovu krutost i nemilosrdnost. Da je pokajnički grešnik ‘pao u preveliku žalost’ — ili, kako to prevodi Today’s English Version, da je postao “toliko žalostan da potpuno odustane” — kakvu bi tešku odgovornost starješine snosili pred Jehovom! (Usporedi Ezehijela 34:6; Jakova 3:1.) Isus je, upozorivši svoje sljedbenike da ne spotaknu “jednoga od ovijeh malijeh”, s dobrim razlogom rekao: “Čuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu”a (Luka 17:1-4, naglašeno od nas).

20. Na koji način vlada radost i na nebu i na Zemlji kada se neki grešnik pokaje?

²⁰ Tisuće onih koji se svake godine vrate k čistom obožavanju zahvalni su za milosrđe koje im Jehova pokazuje. “Ne sjećam se da sam zbog ičega bila toliko sretna u životu”, kaže jedna kršćanska sestra o tome što je ponovno primljena. Naravno, njezina radost odzvanja u redovima anđela. Pridružimo se i mi ‘radosti na nebu’ koja se javlja kada se neki grešnik pokaje (Luka 15:7). Na taj način oponašat ćemo Jehovino milosrđe.

[Bilješke]

Za ponavljanje

◻ Na koji je način rasipnikov brat bio sličan židovskim vjerskim vođama?

◻ Po čemu je vidljivo da rasipnikov brat nije shvaćao pravi smisao toga što znači biti sin?

◻ Što se tiče Božjeg milosrđa, koje dvije krajnosti trebamo izbjegavati?

◻ Kako možemo u današnje vrijeme oponašati Božje milosrđe?

[Okvir na stranici 17]

“UTVRDITE K NJEMU LJUBAV”

Govoreći o isključenom prijestupniku koji se pokajao, Pavao je korintskoj skupštini rekao: “Molim [vas], utvrdite k njemu ljubav” (2. Korinćanima 2:8). Grčka riječ prevedena kao “utvrdite” pravni je izraz koji znači “učiniti pravovaljanim”. Da, pokajnici koji su ponovno primljeni moraju osjetiti da su voljeni i da su ponovno dobrodošli kao članovi skupštine.

Međutim, moramo zadržati na umu da većini članova skupštine nisu točno poznate okolnosti koje su dovele do isključenja te osobe ili njezinog ponovnog primanja. Osim toga, možda ima nekih koji su osobno pogođeni ili povrijeđeni — možda čak i s dugoročnim posljedicama — neispravnim postupanjem pokajnika. Stoga da bismo pokazali obzirnost kad su takve stvari u pitanju, razumljivo je da ćemo se prilikom iznošenja obavijesti o ponovnom primanju neke osobe suzdržati od izražavanja dobrodošlice dok to nismo u prilici privatno učiniti.

Koliko samo spoznaja da ih se srdačno prima kao članove kršćanske skupštine jača vjeru onih koji su ponovno primljeni! Takvim pokajnicima možemo pružiti ohrabrenje tako da razgovaramo s njima i radujemo se njihovom društvu u Dvorani Kraljevstva, u službi propovijedanja i u drugim prikladnim prilikama. Ako na taj način utvrđujemo, ili činimo pravovaljanom, svoju ljubav prema tim dragim osobama, mi ni u kom pogledu ne umanjujemo ozbiljnost grijeha koje su one počinile. Umjesto toga, mi se zajedno s nebeskim vojskama radujemo zbog toga što su odbacile grešan način postupanja i vratile se k Jehovi (Luka 15:7).

[Slika na stranici 15]

Stariji se sin nije želio radovati povratku svog brata