Cijeniti kršćanske skupove
“Da razumijevamo jedan drugoga u podbu[đ]ivanju k ljubavi i dobrijem djelima, ne ostavljajući skupštine svoje” (JEVREJIMA 10:24, 25).
1, 2. (a) Zašto je prednost prisustvovati nekom skupu pravih kršćana? (b) U kom je smislu Isus prisutan na skupovima svojih sljedbenika?
KAKVA je samo prednost prisustvovati nekom kršćanskom skupu, bilo da se na njemu sakupilo manje od deset prisutnih bilo nekoliko tisuća Jehovinih obožavatelja, jer Isus je rekao: “Gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja medju njima”! (Matej 18:20). Istina, kad je dao to obećanje, Isus je raspravljao o pravnim pitanjima koja su oni koji su preuzimali vodstvo u skupštini trebali riješiti na ispravan način (Matej 18:15-19). No mogu li se Isusove riječi u načelu primijeniti i na sve kršćanske skupove koji počinju i završavaju molitvom u njegovo ime? Da, mogu. Prisjeti se da je Isus, kad je svojim sljedbenicima dao zadatak da izvrše djelo činjenja učenika, obećao sljedeće: “Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka” (Matej 28:20).
2 Nema sumnje da je Glava kršćanske skupštine Gospodin Isus Krist živo zainteresiran za sve skupove svojih vjernih sljedbenika. Štoviše, možemo biti sigurni da je prisutan na njima preko Božjeg svetog duha (Djela apostolska 2:33; Otkrivenje 5:6). Jehova Bog je isto tako zainteresiran za naše sastajanje. Prvenstvena svrha takvih sastanaka jest da se Bogu daje hvala “na skupštinama” (Psalam 26:12). Svojim prisustvovanjem skupštinskim sastancima dokazujemo da ga ljubimo.
3. Zbog kojih važnih razloga cijenimo kršćanske skupove?
3 Postoje i drugi dobri razlozi zašto cijenimo kršćanske skupove. Isus Krist je prije nego što je napustio Zemlju imenovao svoje pomazane učenike da kao “vjerni i razboriti rob” dostavljaju pravovremenu duhovnu hranu kućanstvu vjere (Matej 24:45, NW). Skupštinski sastanci i veći skupovi — sastanci pokrajine i kongresi — predstavljaju jedan važan način na koji se odvija takvo duhovno hranjenje. Gospodin Isus Krist vodi tog vjernog roba kako bi na tim skupovima pripremio informacije koje su od presudne važnosti za sve one koji žele preživjeti kraj ovog zlog sustava i dobiti život u Božjem pravednom novom svijetu.
4. Kakav se opasan “običaj” spominje u Bibliji, i što će nam pomoći da to izbjegavamo?
4 Zbog toga nijedan kršćanin ne može dopustiti da se kod njega razvije opasan običaj koji je spomenuo apostol Pavao, napisavši: “Da razumijevamo jedan drugoga u podbu[đ]ivanju k ljubavi i dobrijem djelima, ne ostavljajući skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego jedan drugoga s[a]vjetujući, i toliko većma koliko vidite da se približuje dan sudni” (Jevrejima 10:24, 25). Meditiranje o prednosti prisustvovanja kršćanskim skupovima i o koristima koje proizlaze iz toga pomoći će nam da lojalno i cijelim srcem podupiremo takve skupove.
Sastanci koji izgrađuju
5. (a) Kakav bi dojam trebalo ostaviti ono što govorimo na sastancima? (b) Zašto ne bismo trebali odgađati odluku da zainteresirane osobe pozovemo na sastanke?
5 Budući da se kršćani mole da na kršćanskim sastancima djeluje Jehovin sveti duh, svaki pojedinac koji njima prisustvuje treba dati sve od sebe kako bi postupao u skladu s duhom i kako ‘ne bi žalostio Božji sveti duh’ (Efežanima 4:30). Kad je apostol Pavao napisao te nadahnute riječi, govorio je o ispravnom korištenju govora. Ono što govorimo treba uvijek biti “za izgradnju gdje je potrebno, da [se] iskaže dobročinstvo slušateljima” (Efežanima 4:29, St). To je posebno važno na kršćanskim skupovima. Pavao je u svom pismu Korinćanima naglasio koliko je potrebno da sastanci budu izgrađujući, poučni i ohrabrujući (1. Korinćanima 14:5, 12, 19, 26, 31). Svi prisutni imaju koristi od takvih sastanaka, uključujući i nove, koji bi mogli lako zaključiti: “Zaista [je] Bog s vama” (1. Korinćanima 14:25). Zbog toga ne smijemo odgađati odluku da novozainteresirane osobe pozovemo da se sastaju s nama, jer to će ubrzati njihov duhovni napredak.
6. Koji su neki od činilaca koji pridonose tome da sastanak bude izgrađujuć?
6 Svi oni kojima su na kršćanskom sastanku dodijeljeni govori, intervjui ili prikazi trebaju paziti da njihov govor bude izgrađujuć i u skladu s Božjom napisanom Riječi, Biblijom. Pored toga što trebamo iznositi točan govor, trebamo izraziti osjećaje i emocije koji su u skladu s osobnostima Boga i Krista koje su prožete ljubavlju. Ako su svi koji iznose točke u programu sastanka svjesni toga da trebaju odražavati ‘plodove Božjeg duha’, kao što su radost, dugotrpljivost i vjera, tada će svi prisutni sigurno osjećati da ih to izgrađuje (Galaćanima 5:22, 23, NW).
7. Kako svi prisutni mogu pridonijeti tome da neki skup bude izgrađujuć?
7 Iako na skupštinskim sastancima samo nekolicina može sudjelovati u programu, svi možemo pridonijeti tome da naš skup bude izgrađujuć. Publika često ima priliku odgovarati na pitanja. To su prigode u kojima možemo javno očitovati svoju vjeru (Rimljanima 10:9). Nikada ih ne bismo trebali koristiti kao priliku za promicanje vlastitih mišljenja, hvalisanje zbog vlastitih dostignuća ili kritiziranje suvjernika. Ne bi li to ražalostilo Božji duh? Neslaganja sa suvjernicima najbolje se mogu riješiti u četiri oka u duhu ljubavi. Biblija kaže: “Budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Kr[i]stu oprostio vama” (Efežanima 4:32). Kakvu nam samo divnu priliku za primjenjivanje ovog odličnog savjeta pružaju kršćanski skupovi! Zbog toga mnogi dolaze ranije na sastanke i ostaju još neko vrijeme nakon završetka. To pomaže i novozainteresiranim osobama, koje posebno trebaju osjetiti da su dobrodošle. Stoga svi predani kršćani imaju svoju ulogu u tome da sastanke učine izgrađujućima, ‘razumijevajući i podbuđujući jedan drugoga na ljubav i dobra djela’.
Dobro se pripremi
8. (a) Koje pohvalne žrtve čine neki da bi prisustvovali sastancima? (b) Koji primjer daje Jehova kao pastir?
8 I dok neki relativno lako mogu prisustvovati kršćanskim skupovima, od drugih to zahtijeva stalnu žrtvu. Naprimjer, jedna kršćanka koja je majka i koja mora raditi na svjetovnom poslu kako bi pomogla pri udovoljavanju osnovnim potrebama svoje obitelji često dolazi umorna s posla kući. Možda tada mora pripremiti obrok i pomoći djeci da se spreme za sastanak. Drugi kršćani možda moraju dugo putovati da bi došli na sastanke, ili ih ograničavaju bolesti ili starost. Jehova Bog sigurno razumije okolnosti svake vjerne osobe koja prisustvuje sastancima, baš kao što pastir pun ljubavi razumije posebne potrebe svake pojedine ovce u svom stadu. “Kao pastir”, kaže Biblija, “pašće [Jehova] stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako” (Izaija 40:11).
9, 10. Kako možemo imati najveću korist od sastanaka?
9 Oni koji se moraju jako žrtvovati da bi bili redoviti na sastancima možda mogu samo ograničeni dio vremena utrošiti na pripremu materijala koji će se razmatrati. Ako prate tjedni raspored čitanja Biblije, prisutni u Teokratskoj školi propovijedanja mogu imati veću korist. Slično tome, ako se unaprijed pripreme za druge sastanke, kao što je Studij Kule stražare i Skupštinski studij knjige, izvući će veću korist iz tih sastanaka. Oni kojima obiteljske odgovornosti oduzimaju mnogo vremena radije će smisleno sudjelovati u tim važnim razmatranjima Biblije ako unaprijed pročitaju gradivo koje će se proučavati i razmotre barem neke navedene biblijske retke.
10 Drugi, čije su okolnosti povoljnije, mogu provesti više vremena pripremajući se za sastanke. Oni, naprimjer, mogu istraživati biblijske retke koji su navedeni, a nisu citirani. Tako se svi mogu pripremiti da bi izvukli najveću korist iz sastanaka i u značajnoj mjeri sudjelovali u izgrađivanju skupštine svojim govorima i komentarima. Starješine i sluge pomoćnici svojom dobrom pripremom mogu dati odličan primjer u davanju kratkih, sažetih odgovora. Iz poštovanja prema Jehovinim pripremama, prisutni se mogu potruditi da za vrijeme trajanja sastanaka ne čine nešto što bi ometalo druge (1. Petrova 5:3).
11. Zašto je potrebna samodisciplina da bi se pripremilo za sastanke?
11 Aktivnosti i razonoda koje nisu od presudnog značaja za naše duhovno zdravlje mogle bi nam uzeti previše vremena. Ako je to slučaj, trebamo se preispitati i ‘prestati biti nerazumni’ s obzirom na to kako koristimo svoje vrijeme (Efežanima 5:17). Cilj nam treba biti da ‘iskupimo vrijeme’ od manje važnih aktivnosti da bismo mogli utrošiti više vremena na osobni biblijski studij i pripremu za sastanke te na službu za Kraljevstvo (Efežanima 5:16, NW). Priznajemo da to nije uvijek lako i da je potrebna samodisciplina. Mladi koji paze na to kako koriste vrijeme polažu dobar temelj za budući napredak. Pavao je svom mlađem pratiocu Timoteju pisao: “Duboko razmišljaj o ovim stvarima [o Pavlovom savjetu Timoteju]; budi zaokupljen njima, da tvoj napredak bude očit svima” (1. Timoteju 4:15, NW).
Primjeri iz Božje Riječi
12. Koji je izvanredan primjer dala Samuelova obitelj?
12 Razmotrimo odličan primjer Samuelove obitelji, koja je s drugim obožavateljima redovito sudjelovala na skupovima koji su se održavali kad je Božji tabernakul bio smješten u Silu. Samo se od muškaraca zahtijevalo da prisustvuju godišnjim prazničnim svečanostima. No Samuelov otac Elkana poveo je sa sobom cijelu obitelj kad je ‘išao svake godine iz svojega grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodinu nad vojskama u Silo’ (1. Samuelova 1:3-5). Samuelov rodni grad Ramatajim-Sofim bio je vjerojatno smješten u blizini obale kod suvremenog grada Rantisa u podnožju “gore Efraimove” (1. Samuelova 1:1). Stoga je putovanje u Silo značilo prijeći put od oko 30 kilometara, a u to vrijeme to je zaista bilo zamorno putovanje. Elkanina je obitelj to lojalno činila “svake godine, i [oni] hodjaše u dom Gospodinov” (1. Samuelova 1:7).
13. Kakav su primjer dali vjerni Židovi dok je Isus bio na Zemlji?
13 I Isus je odrastao kao član velike obitelji. Njegova je obitelj svake godine putovala iz Nazareta oko 100 kilometara na jug kako bi prisustvovala prazniku Pashe u Jeruzalemu. Postoje dva puta kojima su vjerojatno mogli putovati. Kraći put spuštao se u dolinu Megido, zatim se uspinjao oko 600 metara kroz područje Samarije i nastavljao se prema Jeruzalemu. Drugim poznatim putem išao je Isus prilikom svog posljednjeg putovanja u Jeruzalem 33. n. e. To znači da je hodao dolinom Jordana do područja koje se nalazi ispod morske razine, sve dok nije došao u “okoline Judejske preko Jordana” (Marko 10:1). Otuda je ‘put u Jeruzalem’ dugačak još otprilike 30 kilometara i obuhvaća jedan uspon viši od 1 000 metara (Marko 10:32). Mnoštva vjernih sudionika praznika redovito su išla tim strmim putem od Galileje do Jeruzalema (Luka 2:44). Kakav je to samo odličan primjer današnjim Jehovinim slugama u bogatim zemljama, od kojih mnogi mogu relativno lako prisustvovati kršćanskim skupovima zahvaljujući suvremenim načinima prijevoza!
14, 15. (a) Kakav je primjer dala Ana? (b) Što možemo naučiti iz odličnog stava koji pokazuju neke nove osobe koje pohađaju sastanke?
14 Još jedan primjer je onaj 84-godišnje udovice Ane. Biblija kaže da ‘nije ostavljala hram’ (Luka 2:37, St). Osim toga, Ana je s puno ljubavi bila zainteresirana za druge. Što je učinila kad je vidjela malenog Isusa i kad je shvatila da je to obećani Mesija? Zahvaljivala je Bogu i ‘govorila za dijete svima koji su čekali spasenje u Jeruzalemu’ (Luka 2:38). Kakav je to samo odličan stav, uzor za današnje kršćane!
15 Da, prisustvovanje našim sastancima i sudjelovanje na njima trebalo bi nam predstavljati takvu radost da, poput Ane, nikada ne želimo izostati s njih. Mnogi se novi osjećaju upravo tako. Budući da su izišli iz mraka i došli u Božje divno svjetlo, oni žele naučiti što je više moguće i mnogi zato pokazuju veliko oduševljenje za kršćanske sastanke. S druge strane, oni koji su duže u istini moraju se čuvati da ne ‘ostave svoju prvu ljubav’ (Otkrivenje 2:4). Ozbiljni zdravstveni problemi ili neki drugi činioci na koje ne možemo utjecati mogli bi nas povremeno spriječiti da pohađamo sastanke. Ali nikada ne bismo smjeli dopustiti da materijalizam, rekreacija ili nezainteresiranost djeluju na nas tako da se ne pripremamo, da smo pasivni na sastancima ili da ih ne pohađamo redovito (Luka 8:14).
Najbolji primjer
16, 17. (a) Kakav je stav imao Isus prema skupovima duhovne prirode? (b) Koji dobar običaj trebaju nastojati slijediti svi kršćani?
16 Isus je dao izuzetan primjer u pokazivanju cijenjenja za duhovne skupove. Kad je imao 12 godina, pokazao je da ljubi Božju kuću u Jeruzalemu. Njegovi ga roditelji nisu mogli naći, no na kraju su ga pronašli kako u hramu s učiteljima raspravlja o Božjoj Riječi. Reagirajući na roditeljsku brigu, Isus je s poštovanjem pitao: “Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?” (Luka 2:49). Mladi se Isus podložno vratio u Nazaret sa svojim roditeljima. Ondje je redovito odlazio u sinagogu i tako nastavio pokazivati koliko voli skupove na kojima se vrši obožavanje. Stoga Biblija izvještava o početku njegove službe: “Dodje u Nazaret gdje bješe odrastao, i udje po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita.” Kad je Isus pročitao i objasnio Izaiju 61:1, 2, prisutni su se počeli ‘diviti riječima blagodati koje su izlazile iz njegovih usta’ (Luka 4:16, 22, naglašeno od nas).
17 Kršćanski sastanci danas slijede taj isti temeljni uzor. Nakon što sastanak započne pjevanjem hvalospjeva i molitvom, čitaju se i objašnjavaju reci iz Biblije (ili reci navedeni u biblijskom studijskom materijalu). Pravi su kršćani obavezni oponašati dobar običaj Isusa Krista. Njima predstavlja radost kad mogu redovito prisustvovati kršćanskim skupovima koliko god im to dopuštaju okolnosti.
Suvremeni primjeri
18, 19. Kakve su divne primjere dala braća iz siromašnijih zemalja s obzirom na skupštinske sastanke, sastanke pokrajine i kongrese?
18 Mnoga naša braća i sestre iz siromašnijih krajeva Zemlje daju odličan primjer što se tiče cijenjenja kršćanskih skupova. Oblasnom nadgledniku Orlandu i njegovoj supruzi Améliji, iz Mozambika, trebalo je 45 sati da bi propješačili oko 90 kilometara preko jednog visokog brda kako bi služili na pokrajinskom sastanku. Zatim su morali pješačiti istim putem natrag da bi služili na sljedećem pokrajinskom sastanku. Orlando je skromno izjavio: “Smatrali smo da je ono što smo mi učinili ništa u usporedbi s onim što su učinila braća iz skupštine Bawa. Da bi prisustvovala pokrajinskom sastanku i zatim se vratila svojim domovima, trebala su putovati šest dana i prijeći oko 400 kilometara pješice, a među njima je bio jedan brat od 60 godina!”
19 Kako je s cijenjenjem tjednih skupštinskih sastanaka? Kashwashwa Njamba je krhka sestra od 70-ak godina. Ona živi u Kaisososiju, malom selu udaljenom oko pet kilometara od Dvorane Kraljevstva u selu Runduu (Namibija). Da bi prisustvovala sastancima, ona treba propješačiti deset kilometara u oba smjera kroz prašumu. Neki su ljudi bili napadnuti i orobljeni na tom putu, no Kashwashwa i dalje redovito dolazi na sastanke. Većina sastanaka održava se na jezicima koje ona ne razumije. Pa kakve koristi onda ima od sastanaka? “Pratim biblijske retke”, kaže Kashwashwa, “i tako nastojim shvatiti o čemu se govori.” No kako može pratiti biblijske retke kad je nepismena? Ona odgovara: “Pazim na biblijske retke koje znam napamet.” Tijekom godina upamtila je priličan broj biblijskih redaka. Da bi mogla što bolje koristiti Bibliju, ona pohađa razred za opismenjivanje koji je organizirala skupština. “Volim pohađati sastanke”, kaže ona. “Na njima se uvijek može naučiti nešto novo. Volim se družiti s braćom i sestrama. Iako ne mogu razgovarati sa svima njima, oni uvijek priđu i pozdrave me. Znam da pohađanjem sastanaka radujem Jehovino srce, a to je ono najvažnije.”
20. Zašto ne smijemo ostavljati svoje kršćanske skupove?
20 Poput Kashwashwe, milijuni Jehovinih obožavatelja diljem zemaljske kugle pokazuju hvalevrijedno cijenjenje za kršćanske skupove. Dok Sotonin svijet ide prema svom uništenju, mi si ne možemo dopustiti da ostavljamo zajedničke skupove. Umjesto toga, ostanimo duhovno budni i pokažimo duboko cijenjenje za skupštinske sastanke, sastanke pokrajine i kongrese. To ne samo da će veseliti Jehovino srce nego će i nama obilno koristiti dok primamo božansku pouku koja vodi do vječnog života (Priče Salamunove 27:11; Izaija 48:17, 18; Marko 13:35-37).
Pitanja za ponavljanje
◻ Zašto je prednost prisustvovati kršćanskim skupovima?
◻ Kako mogu svi prisutni pridonijeti tome da sastanak bude izgrađujuć?
◻ Kakav je izvanredan primjer dao Isus Krist?
◻ Što možemo naučiti od braće iz siromašnijih zemalja?
[Okvir na stranici 17]
Oni cijene tjedne sastanke
Milijuni ljudi žive u gradovima pogođenima siromaštvom i kriminalom. Usprkos takvim okolnostima, pravi kršćani koji žive među njima pokazuju hvalevrijedno cijenjenje za kršćanske skupove. Jedan starješina koji služi u jednoj od skupština u Sowetu u pokrajini Gauteng (Južnoafrička Republika) izvještava sljedeće: “U skupštini koja se sastoji od 60 Svjedoka i nekrštenih objavitelja imamo između 70 i 80, a ponekad i više, prisutnih na sastancima. Iako braća i sestre ne moraju daleko putovati da bi bili prisutni, u ovom dijelu Soweta ima puno nasilja. Jednom su bratu zabili nož u leđa dok je išao na sastanak. Najmanje dvije sestre bile su napadnute s namjerom da ih se opljačka. No to ih ne sprečava da dolaze na sastanke. Nakon što nedjeljom završimo sastanak s molitvom, još kratko vrijeme vježbamo pjevanje. Najmanje 95 posto osoba redovito ostaje i pjeva sve pjesme koje će se idući tjedan pjevati na sastancima. To pomaže novozainteresiranim osobama da nauče pjesme, a istovremeno i da nauče pjevati.”
Oni koji stanuju u seoskim područjima imaju druge poteškoće, kao što su velike udaljenosti koje moraju prijeći da bi tri puta tjedno prisustvovali sastancima. Jedan zainteresirani bračni par živi 15 kilometara od Dvorane Kraljevstva u Lobatseu (Bocvana). Već godinu dana redovito pohađaju sastanke zajedno s dvoje djece. Muž popravlja cipele kako bi izdržavao obitelj. Žena prodaje neke sitne stvari kako bi nadopunila obiteljske prihode da mogu platiti prijevoz kad idu na sastanke i kad se vraćaju.
Nedavno se dogodilo da je ova obitelj jedne ljetne večeri, nakon posjeta pokrajinskog nadglednika, u 21.00 ostala na autobusnoj stanici. Autobusi su prestali rano voziti zbog lošeg vremena. Zaustavio se jedan policajac u kombiju i pitao ih što rade. Kad je čuo što im se dogodilo, sažalio se na njih i odvezao ih 15 kilometara do kuće. Žena, koja je nekršteni objavitelj, rekla je svom suprugu: “Vidiš, ako sastanke stavimo na prvo mjesto, Jehova se uvijek pobrine.” Sada je i suprug izrazio želju da postane propovjednik dobre vijesti.
[Slika na stranici 18]
Svjedoci poput ovih iz Rumunjske daju odličan primjer u pogledu cijenjenja kršćanskih skupova