Kako možemo steći Jehovino odobravanje?

ŽIVOT je kratak i brzo prolazi. Razmišljanje o kratkoći života potaklo je psalmista Davida da se moli: “Kaži mi, Jehova, kraj moj, i dokle će trajati dani moji? da znam kako sam ništa. Evo pedljem dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom.” Davidu je bilo stalo do toga da svojim načinom života ugodi Bogu, i to kako svojim govorom tako i svojim djelima. Izražavajući svoju ovisnost o Bogu, rekao je: “Nada je moja u tebi” (Psalam 39:4, 5, 7). Jehova je uslišio Davida i prosudio ono što je David činio te ga je u skladu s tim nagradio.

Kad nas ponese brzi tempo života prepun obaveza, lako nam se može desiti da smo po cijeli dan zaposleni. To u nama može izazvati tjeskobnu zabrinutost, posebno onda kad pomislimo da imamo tako malo vremena na raspolaganju za sve ono što bismo htjeli obaviti i isprobati. Je li i nama, kao i Davidu, stalo do toga da svojim načinom života steknemo Božje odobravanje? Nema sumnje, Jehova promatra i pažljivo ispituje svakog od nas. Job, čovjek koji se bojao Boga, rekao je prije otprilike 3 600 godina da je Jehova vidio njegove puteve i brojio sve njegove korake. Job je postavio retoričko pitanje: “Što ću odvratit kad račun zatraži?” (Job 31:4-6, 14, St). Naš će život imati pravu vrijednost pred Bogom ako prednost damo duhovnim stvarima, ako budemo poslušni njegovim zapovijedima te ako mudro koristimo svoje vrijeme. Razmotrimo to pobliže.

Nadahnuto Sveto pismo sljedećim nas riječima s pravom potiče na to da nam prioriteti u životu budu duhovne prirode: ‘Uvjerite se što su važnije stvari.’ Koje su to važnije stvari? Između ostalog, ‘točna spoznaja i puni razbor’ (Filipljanima 1:9, 10). Ako želimo steći spoznaju o Jehovinom naumu, tada trebamo mudro koristiti svoje vrijeme. A budemo li duhovne stvari stavili na prvo mjesto, znat ćemo što znači voditi ispunjen i sretan život.

Apostol Pavao nas podsjeća na to da se trebamo ‘uvjeravati što je prihvatljivo Gospodinu’. U to uvjeravanje svakako spada i samoispitivanje motiva i želja koji leže u našem srcu. Apostol u nastavku kaže: “Uočavajte što je Jehovina volja” (Efežanima 5:10, 17). A što je Jehovi po volji? Jedna biblijska poslovica daje odgovor: “Mudrost je glavna, pribavi mudrost, i za sve imanje svoje pribavi razum. Podiži je, i ona će te uzvisiti” (Priče Salamunove 4:7, 8). Jehova se raduje kada vidi da osoba stječe njegovu mudrost i koristi je u životu (Priče Salamunove 23:15). Kod takve je mudrosti divno to da je nitko ne može oduzeti onome tko je posjeduje, a niti uništiti. Ustvari, ona čuva i štiti “od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari” (Priče Salamunove 2:10-15).

Koliko li je stoga mudro odupirati se svakoj sklonosti da usvojimo nehajan stav prema duhovnim stvarima! Trebamo razvijati cijenjenje prema Jehovinim objavama i gajiti zdrav strah pred njim (Priče Salamunove 23:17, 18). Iako se takav ispravan misaoni stav može steći u bilo kojoj životnoj dobi, najbolje je da osoba usvoji taj stav i u svoju osobnost usadi biblijska načela dok je mlada. “Sjećaj se, sada, svog Veličanstvenog Stvoritelja u mladosti svojoj”, kaže mudri kralj Salamun (Propovjednik 12:1).

Najprisniji način na koji možemo razvijati cijenjenje prema Jehovi je taj da mu svakodnevno upućujemo osobne molitve. David je uvidio koliko je važno povjeravati se Jehovi, budući da je molio: “Slušaj molitvu moju, Jehova, i čuj jauk moj. Gledajući suze moje nemoj mučati” (Psalam 39:12). Da li nas ponekad naša bliskost s Bogom dirne do suza? Doista, što više razgovaramo s Jehovom o onome što nosimo duboko u svom srcu i razmišljamo o njegovoj Riječi, to nam biva bliži (Jakov 4:8).

I Mojsije je bio čovjek jake vjere koji je bio svjestan svoje ovisnosti o Bogu. Poput Davida, i Mojsije je shvaćao da je život pun patnje. Zato je molio Boga da ga nauči ‘kako će brojiti svoje dane da bi stekao mudro srce’ (Psalam 90:10-12). Mudro srce stječe se jedino učenjem o Jehovinim zakonima i načelima te življenjem u skladu s njima. Mojsije je toga bio svjestan i zato je kasnije pripadnicima izraelskog naroda nastojao urezati u misli tu važnu istinu, ponovivši im Božje zakone i odredbe prije nego što su zauzeli Obećanu zemlju. Svaki ljudski kralj kojeg je Jehova kasnije odabrao da vlada nad Izraelom trebao je sebi prepisati Zakon i čitati ga cijeli svoj život. Zašto? Zato da se nauči bojati Boga. To je bio ispit kraljeve poslušnosti. To bi ga zaštitilo od toga da mu se srce uzdigne iznad njegove braće te bi dugo vladao u svom kraljevstvu (5. Mojsijeva 17:18-20). To je obećanje ponovljeno kad je Jehova Davidovom sinu Salamunu rekao: “Ako uzideš mojim putovima držeći uredbe moje i zapovijedi moje, kao što je išao David otac tvoj, produljiću dane tvoje” (1. Kraljevima 3:10-14).

Poslušnost je za Boga ozbiljna stvar. Ako bismo podcjenjivali neke Jehovine zahtjeve ili zapovijedi, smatrajući ih nevažnima, on će sigurno zapaziti takav stav (Priče Salamunove 15:3). Ako smo toga svjesni, trebali bismo nastaviti visoko cijeniti sve Jehovine upute, makar nam to možda neće uvijek biti lako. Sotona čini sve što može kako bi nam “presjekao put” dok se trudimo držati Božjih zakona i zapovijedi (1. Solunjanima 2:18).

Posebno je važno slijediti biblijski savjet da se sastajemo kako bismo obožavali Boga i družili se (5. Mojsijeva 31:12, 13; Hebrejima 10:24, 25). Zato je dobro da se upitamo: ‘Jesam li dovoljno odlučan i ustrajan u aktivnostima koje su doista vrijedne truda?’ Ako zbog težnje za financijskom sigurnosti zanemarujemo druženje i primanje pouke na kršćanskim sastancima, oslabit će naš odnos s Jehovom. Apostol Pavao je napisao: “Neka vaš način života bude bez ljubavi prema novcu, i budite zadovoljni onim što imate. Jer [Jehova] je rekao: ‘Nikako te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti’” (Hebrejima 13:5). Spremnom poslušnošću Jehovinim zapovijedima pokazujemo da imamo bezuvjetno pouzdanje u to da će se on brinuti za nas.

Isus se naučio poslušnosti i bio je blagoslovljen. I mi to možemo (Hebrejima 5:8). Što više razvijamo poslušnost, to će nam manje predstavljati problem pokazivati je, čak i u malim stvarima. Istina, zbog želje da sačuvamo svoju besprijekornost, možda ćemo morati podnositi neugodno, čak i grubo postupanje. To posebno možemo doživjeti na radnom mjestu, u školi ili u religiozno razdijeljenom domu. Unatoč tome, mi nalazimo utjehu u izjavi danoj Izraelcima da će, ako budu ‘ljubili Jehovu Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega, on biti njihov život i duljina dana njihovih’ (5. Mojsijeva 30:20). To isto obećanje važi i za nas.

Mudro korištenje vremena također će nam pomoći da steknemo Jehovino odobravanje. Za razliku od novca, koji se može štedjeti, vrijeme se mora iskoristiti ili će biti izgubljeno. Svaki sat koji prođe zauvijek je izgubljen. Budući da uvijek imamo više posla nego što ga možemo obaviti, koristimo li svoje vrijeme u skladu sa svojim životnim ciljevima? Jedan od glavnih ciljeva svim kršćanima trebao bi biti redovito sudjelovanje u djelu propovijedanja o Kraljevstvu i stvaranja učenika (Matej 24:14; 28:19, 20).

Vrijeme možemo mudro koristiti tek onda kad postanemo duboko svjesni njegove vrijednosti. U Efežanima 5:16 s razlogom nas se potiče da ‘iskupljujemo povoljno vrijeme’ nauštrb manje važnih stvari. To znači smanjiti broj aktivnosti na koje se bespotrebno troši mnogo vremena. Previše gledanja televizije ili surfanja po Internetu, čitanje malo korisnog svjetovnog štiva ili neumjerena težnja za rekreacijom i zabavom mogu nas iscrpiti. Osim toga, neumjereno stjecanje materijalnih stvari može nam odnijeti vrijeme koje smo mogli utrošiti za stjecanje mudrog srca.

Pristalice pažljivog planiranja vremena kažu: “Vrijeme je nemoguće dobro iskoristiti ako se ne postave jasni i konkretni ciljevi.” Oni predlažu pet kriterija koje ciljevi moraju zadovoljiti: moraju biti konkretni, omogućavati nam da pratimo svoj napredak, zatim dostižni, realni i vremenski određeni.

Naprimjer, vrijedan cilj može biti da se poboljšamo u čitanju Biblije. Prvi korak je da taj cilj konkretiziramo — pročitati cijelu Bibliju. Sljedeći je korak da cilj postavimo tako da možemo pratiti svoj napredak. Ciljevi nas trebaju poticati na naprezanje i tjerati naprijed. Usto moraju biti dostižni i realni. Kod toga moramo uzeti u obzir svoje sposobnosti, znanja i vrijeme koje nam stoji na raspolaganju. Nekima će za postizanje određenog cilja biti potrebno više vremena. I konačno, naš bismo cilj trebali vremenski odrediti. Ako odredimo datum do kojeg nešto trebamo postići, to će nas vjerojatno dodatno motivirati.

Svi članovi svjetske betelske obitelji, koji služe u centrali Jehovinih svjedoka ili u nekoj od njenih podružnica diljem svijeta, imaju konkretan cilj da tokom svoje prve godine u Betelu pročitaju cijelu Bibliju. Oni uviđaju da kvalitetno čitanje Biblije doprinosi njihovom duhovnom rastu i da ih približava Jehovi, koji ih uči da bi napredovali (Izaija 48:17). Možemo li si i mi postaviti cilj da redovito čitamo Bibliju?

Poklanjanje pažnje prvenstveno duhovnim stvarima rezultira nebrojenim blagoslovima. U prvom redu, pomaže nam da vodimo ispunjen i smislen život. Redovita komunikacija s Jehovom u usrdnoj molitvi približava nas njemu. Sama naša spremnost da mu se molimo pokazuje da se pouzdamo u njega. Svakodnevno čitanje Biblije i biblijskih publikacija koje pruža “vjerni i razboriti rob” otkriva našu spremnost da slušamo Boga dok nam govori (Matej 24:45-47). To će nam pomoći u stjecanju mudrog srca, a ono pak da donosimo ispravne odluke u životu (Psalam 1:1-3).

Mi se radujemo biti poslušni Jehovinim zapovijedima jer to nije teško (1. Ivanova 5:3). Time što se svaki dan trudimo steći Jehovino odobravanje, mi jačamo svoj odnos s njim. Osim toga, postajemo prava duhovna potpora sukršćanima. Time radujemo Jehovu Boga (Priče Salamunove 27:11). A nema veće nagrade nego imati Jehovino odobravanje sada i zauvijek!