Kako je Biblija došla do nas — treći dio

BURMA 1824. — pripadnici kraljeve policije upravo su izvršili premetačinu u misionarskom domu Adonirama i Ann Judson, odnoseći sve što su smatrali vrijednim. No nisu pronašli najvrednije blago — prevedeni manuskript Biblije koji je Ann tajno zakopala ispod kuće. Optužen za špijunažu, prevodilac Adoniram okovan leži u zatvoru prepunom komaraca. Sada je manuskript došao u opasnost da propadne zbog vlage. Kako ga se može spasiti? Listove manuskripta Ann ušiva u tvrdi jastuk i donosi ih svom suprugu u zatvor. Jastuk je sačuvan, a ono što je on sadržavao postalo je dijelom prve burmanske Biblije.

Biblija je imala mnogo takvih avantura kroz čitavu povijest. U prijašnjim smo izdanjima razmatrali prevođenje i distribuciju Biblije od njezinog dovršetka pa do početka 1600-ih. Kako je Biblija preživjela od tada pa do danas? Hoće li ikada biti dostupna svim ljudima? Kakvu je ulogu odigralo Društvo Watch Tower?

Misionari i biblijska društva

U brojnim su zemljama 1600-te i 1700-te bile obilježene snažnim porastom s obzirom na čitanje Biblije. Biblija je tokom tog perioda posebno utjecala na Englesku. Ustvari, biblijske priče i učenja prožela su misli gotovo svakoga u toj zemlji, od kralja do mladića za plugom. No, utjecaj Biblije proširio se i dalje. Engleska je tada bila trgovačka i kolonijalna pomorska sila, a neki su Englezi ponijeli Bibliju sa sobom na putovanja. To je položilo temelj za dalekosežnu distribuciju Biblije.

Pretkraj 1700-ih, Biblija je potaknula pojedince u Engleskoj da razmišljaju o duhovnim potrebama domorodaca u udaljenim zemljama Britanskog Carstva. Međutim takvu brigu, ni u kom slučaju, nisu svi pokazivali. Mnogi su crkvenjaci vjerovali u predestinaciju, pa su stoga smatrali da je Božja volja da se neki ljudi ne spase. Kad je William Carey, čovjek koji je želio postati misionar, održao strastveni govor kako bi zadobio potporu za misiju u Indiju, netko je prijekorno doviknuo: “Sjedi mladiću; kad Bog bude želio obratiti pogane, On će to učiniti bez tvoje pomoći!” Unatoč tome, Carey je 1793. otplovio za Indiju. Začuđujuće, s vremenom je preveo čitavu Bibliju ili neke njezine dijelove na 35 indijskih jezika.

Misionari su shvatili da je Biblija na mjesnom jeziku njihov najosnovniji alat. No, tko će nabaviti Biblije? Zanimljivo je da je poticaj pokretu koji će Biblije rasprostraniti širom svijeta nesvjesno dala Mary Jones, 16-godišnja djevojka iz Welsha. Godine 1800. Mary je bosa pješačila 40 kilometara kako bi od jednog svećenika kupila velšku Bibliju. Mary je šest godina štedjela novac, a kad je saznala da su sve Biblije rasprodane spuštene je glave zajecala. Duboko dirnut time, taj je svećenik Mary poklonio jednu od svojih vlastitih Biblija.

Kasnije je taj svećenik razmišljao o mnogima kojima je trebala Biblija, pa je o tom problemu razgovarao s prijateljima u Londonu. Rezultat toga bilo je osnivanje Britanskog i inozemnog biblijskog društva 1804. godine. Njegova je pretpostavka bila jednostavna: Dati ljudima Biblije na njihovom vlastitom jeziku po pristupačnim cijenama, tiskane “bez bilježaka ili komentara”. Otklanjajući komentare s margina, utemeljitelji Društva su se nadali da će izbjeći sporove oko doktrinarnih pitanja. Ipak, nekoliko će puta Biblijsko društvo biti razjedinjeno s obzirom na apokrife, krštenje uranjanjem i nauku o Trojstvu.

Početni se entuzijazam brzo proširio te su se do 1813. osnovala tijesno povezana društva u Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj i Rusiji. S vremenom su se pridružila Biblijska društva iz drugih zemalja. Kad su rana Biblijska društva odredila svoje ciljeve, njihovi su članovi mislili da većina ljudi na svijetu govori samo nekoliko glavnih jezika. Nikada nisu ni sanjali da ih ima na tisuće! Relativno je mali broj prevodilaca poznavao hebrejski i grčki da bi prevodio izravno na narodni jezik. Stoga, kada je Britansko i inozemno biblijsko društvo bilo pokrovitelj prijevoda, prevodioci su vrlo često temeljili svoj rad na engleskom King James Versionu.

Kušnje jednog prevodioca

Velik dio Biblije sastoji se od priča i usporedbi koje se temelje na svakodnevnim iskustvima. Zbog toga ju je lakše prevoditi nego da je pisana apstraktnim filozofskim terminima. Međutim, kao što se moglo i očekivati, rana nastojanja misionara ponekad su stvorila zbunjujuće i smiješne prijevode. Naprimjer, jedan je prijevod ljudima u određenom dijelu Indije posredovao misao da je Bog biće plavičaste boje. Riječ koja je upotrijebljena za “nebeski” u izrazu “nebeski Otac” značila je “biti boje neba” — doslovnih nebesa!

S obzirom na prepreke s kojima se suočava jedan prevodilac, Adoniram Judson je 1819. napisao: ‘Kada počnemo učiti jezik kojim govore ljudi na drugoj strani Zemlje, čije su šifre izražavanja zbog toga nama potpuno nove, a slova i riječi nimalo ne nalikuju bilo kojem jeziku s kojim smo se ikada susreli; kada nemamo rječnika ili prevodioca, a najprije moramo u izvjesnoj mjeri naučiti jezik prije nego što možemo iskoristiti pomoć nekog domaćeg učitelja — to znači naporno raditi!’ A rad prevodilaca kao što je Judson uvelike je povećao dostupnost Biblije. (Vidi kartu na 12. stranici.)

Ann Judson pomogla je svom suprugu u teškom zadatku prevođenja. No, Judsonovi su se suočili s problemima koji nisu bili povezani samo s prijevodom. Kad su pripadnici kraljeve policije bacili Adonirama u zatvor, Ann je očekivala dijete. Hrabro je 21 mjesec slala molbe neprijateljski raspoloženim vlastima u korist svog supruga. Ta se teška kušnja, uz bolest, negativno odrazila na njezino zdravlje. Nedugo nakon što je Adoniram oslobođen, njegova hrabra Ann i njihova malena kći umrle su od groznice. Adoniram je bio skrhan. Ipak, gledao je na Boga da mu da snagu i nastavio s prevođenjem, te je 1835. završio burmansku Bibliju. U međuvremenu, razvijale su se druge podmukle rasprave o Bibliji.

Kontroverzije oko Biblije

Velike političke i socijalne kontroverzije bile su aktualne u 1800-im, a Biblija je ponekad u njima igrala središnju ulogu. Naprimjer, iako je Rusko biblijsko društvo počelo djelovati pod patronatom cara i Ruske pravoslavne crkve, s vremenom su oni raspustili i zabranili Društvo. (Protivnici tog Društva su oko godinu dana ranije već spalili tisuće Biblija.) Pravoslavno je svećenstvo sada silno željelo okončati ono što su rani kršćani započeli s toliko entuzijazma — sveopću distribuciju Biblije. Vođe pravoslavne Crkve u 19. stoljeću uporno su tvrdili da Biblija prijeti autoritetu kako crkve tako i države. Ironično je da je, politički revolucionarni pokret koji se razvio, počeo smatrati Bibliju ne prijetnjom autoritetima već, umjesto toga, oružjem crkve i države za držanje masa u podložnosti. Biblija se našla između dvije vatre!

I nadolazeće su godine bile svjedokom “intelektualnih” napada na Bibliju. Godine 1831. Charles Darwin je otplovio na ekspediciju koja je dovela do njegove teorije o evoluciji. Godine 1848. Marx i Engels su izdali Komunistički manifest, prikazujući kršćanstvo kao sredstvo za ugnjetavanje. Također tokom tog perioda, viši kritičari dovodili su u pitanje autentičnost Pisama te povijesne činjenice o biblijskim ličnostima — čak i samog Isusa! No, neki su misaoni ljudi shvatili prozirnost teorija koje su odbacivale Boga i Bibliju, te su počeli tražiti znanstvene načine da potvrde pouzdanost Biblije. Jedan od njih bio je Konstantin von Tischendorf, nadareni njemački jezikoslovac.

Otkrića pomažu utemeljiti biblijski tekst

Tischendorf je putovao diljem Srednjeg istoka u potrazi za drevnim biblijskim manuskriptima, nadajući se da će s potpunom sigurnošću utemeljiti izvorni tekst Biblije. Godine 1859, one iste godine kada je Darwin izdao Porijeklo vrsta, Tischendorf je pronašao do tada najstariji poznati cjelokupni primjerak Kršćanskih grčkih pisama u jednom samostanu u podnožju gore Sinaj. On je poznat kao Sinajski kodeks, a vjerojatno je izrađen oko 50 godina prije nego što je Jeronim dovršio svoju latinsku Vulgatu. Iako se još uvijek debatira o tome je li ispravno to što je uklonio kodeks iz samostana, Tischendorf ga je objavio, i na taj ga način učinio dostupnim učenjacima.a

Budući da je Sinajski kodeks bio među najstarijim manuskriptima na izvornom jeziku, on je otkrio ne samo to da su Grčka pisma u osnovi ostala nepromijenjena nego je i pomogao izučavateljima da otkriju greške koje su se uvukle u kasnije manuskripte. Naprimjer, ukazivanje na Isusa u 1. Timoteju 3:16 u Sinajskom kodeksu kaže: “On je bio očitovan u tijelu.” Na mjestu gdje piše “on”, većina tada poznatih manuskripata ispisivala je skraćenicu za “Bog”, koja je načinjena malenom izmjenom grčke riječi za “on”. Međutim, Sinajski kodeks načinjen je mnogo godina prije bilo kojeg grčkog manuskripta u kojem piše “Bog”. Dakle, otkrio je da je tekst iskrivljen kasnije, očito da bi podržao nauku o Trojstvu.

Od Tischendorfovog vremena otkriveno je još manuskripata. Danas ukupan broj poznatih manuskripata Hebrejskih pisama iznosi oko 6 000, a Grčkih pisama preko 13 000. Rezultat komparativnog proučavanja tih manuskripata jest tekst na izvornom jeziku kojem se u potpunosti može vjerovati. Kao što to kaže znanstvenik F. F. Bruce: “Različiti prijevodi (...) ne preinačuju niti jednu važnu povijesnu činjenicu ili učenje s obzirom na kršćansku vjeru ili običaje.” Kako ta povećana spoznaja koristi ljudima dok se prevođenje Biblije na još mnoge jezike nastavlja?

Društvo Watch Tower i Biblija

Godine 1881. malena, ali ozbiljna grupa učitelja i istraživača Biblije formirala je ono iz čega je kasnije nastao Watch Tower Bible and Tract Society. Ispočetka su distribuirali Biblije koje su proizvela druga biblijska društva, uključujući i Tischendorfova Grčka pisma. Međutim, 1890. započeli su izravno s izdavanjem Biblije, financirajući prvo od brojnih biblijskih izdanja. Društvo je 1926. počelo tiskati Bibliju na vlastitim tiskarskim strojevima. No, potreba za modernijim prijevodom Biblije postajala je sve očitijom. Može li se spoznaja koja je stečena kroz otkrića i istraživanje proteklog stoljeća objediniti u jednoj Bibliji koja će biti razumljiva i pristupačne cijene? S tim ciljem u mislima, suradnici Društva su se 1946. prihvatili posla kako bi načinili nov prijevod Pisama.

Jedan prijevod, mnogo jezika

Organiziran je odbor za prevođenje, koji je sačinjen od osposobljenih pomazanih kršćana, kako bi načinio New World Translation of the Holy Scriptures na engleskom jeziku. Izdan je u šest svezaka te je, počevši s Kršćanskim grčkim pismima, objavljivan od 1950. do 1960. Od 1963. preveden je na daljnjih 27 jezika, a još neki se pripremaju. Ciljevi za ostale jezike isti su kao i za engleski. Kao prvo, prijevod treba biti točan, što je moguće bliži izvornim mislima. Značenje se ne smije iskriviti kako bi ga se prilagodilo određenom doktrinarnom razumijevanju. Kao drugo, treba zadržati dosljednost time da se prijevod pridržava jednog izraza za svaku značajniju riječ, koliko god to u razumnoj mjeri dozvoljava kontekst. Takav pristup pomaže čitateljima vidjeti na koji su način biblijski pisci koristili određene riječi. Kao treće, prijevod bi trebao biti što je moguće doslovniji, a da se ne prikriva značenje. Doslovnost čitatelju daje bliži pristup prevladavajućim svojstvima izvornih jezika kao i povezanom toku misli. I kao četvrto, trebao bi biti takav da ga svaki čovjek može lako čitati i razumjeti.

Vrlo doslovan stil engleskog New World Translationa omogućava prevođenje na druge jezike. U tu svrhu prevodilački timovi Društva trenutno koriste napredna kompjuterizirana sredstva kako bi ubrzali svoj rad i učinili ga točnijim. Taj sustav pomaže prevodiocima da sastave liste ekvivalentnih riječi na svom jeziku za svaku značajniju riječ. Usto im omogućava da proučavaju engleske prijevode svake hebrejske i grčke riječi u Bibliji.

Prevođenje s engleskog, umjesto izravno s hebrejskog i grčkog, pruža važne prednosti. Usto što skraćuje vrijeme prevođenja, to omogućava veću jedinstvenost izražavanja na svim jezicima. Zašto? Zato jer je mnogo lakše precizno prevesti s jednog suvremenog jezika na drugi, nego prevoditi s nekog drevnog jezika na različite suvremene. Na koncu, prevodioci se mogu savjetovati o suvremenim jezicima s nekim čiji je to materinji jezik, ali ne mogu o onim jezicima koje se govorilo prije nekoliko tisuća godina.

Dobra vijest za sve nacije

Moglo bi se mnogo više napisati o odlučnim muškarcima i ženama koji su pomogli u tome da se Bibliju učini daleko najdostupnijom knjigom na Zemlji. Kroz stoljeća je barem četiri milijarde Biblija ili dijelova Biblije tiskano na više od dvije tisuće jezika, kojima govori preko 90 posto svjetskog stanovništva!

Biblija je prorekla svijetom rašireno objavljivanje Božjeg Kraljevstva u našim danima. Da bi se to postiglo, sam Jehova Bog je očito vodio ljude do toga da učine Bibliju dostupnom u gotovo čitavom svijetu (Matej 13:47, 48; 24:14). Neustrašivi prevodioci Biblije i izdavači iz prošlosti sve su riskirali kako bi nam dali Božju Riječ — jedini izvor duhovnog svjetla u moralno potamnjelom svijetu. Neka te njihov primjer potakne da je čitaš, da živiš po njoj te da prenosiš tu Riječ s istim uvjerenjem koje su oni ispoljili. Da, svaki dan u potpunosti iskoristi pouzdanu Bibliju koju imaš u svojim rukama! (Izaija 40:6-8).

[Bilješka]

[Tabela na stranici 12]

Porast u prevođenju Biblije

(Vidi publikaciju)

Broj

jezika

 1 Židovi počinju prevoditi Hebrejska pisma na grčki

o. 280. pr. n. e.

12 Jeronim dovršava latinsku Vulgatu o. 400. n. e.

35 Gutenberg dovršava prvu tiskanu Bibliju o. 1455.

81 Osnovano Britansko i inozemno biblijsko društvo 1804.

Procijenjeni broj jezika po godinama

522

1900

600

700

800

900

1 049

1950

1 100

1 200

1 300

1 471

1970

2 123

1996

2 200

2 300

2 400

[Zahvala]

Izvori: Kršćanstvo danas, Ujedinjeno biblijsko društvo

[Zahvala na stranici 9]

Mountain High Maps ® Copyright© 1995. Digital Wisdom, Inc.

[Slika na stranici 8]

Judson svezan i odveden

[Zahvala]

Iz knjige Jessea Pagea Judson the Hero of Burma

[Slike na stranici 10]

Tischendorf je iz ovog samostana u podnožju gore Sinaj spasio vrijedan manuskript

[Zahvala]

Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.