Nagrade koje donosi iskazivanje časti ostarjelim roditeljima

PRAVI obožavatelji Boga poštuju svoje ostarjele roditelje, iskazuju im čast i brinu se za njih jer ih vole. To je dio njihovog obožavanja. Biblija izjavljuje: “Neka [djeca ili unuci] najprije nauče prakticirati odanost Bogu u vlastitom kućanstvu i otplaćivati dužnu naknadu svojim roditeljima i djedu i baki, jer je to prihvatljivo u Božjim očima” (1. Timoteju 5:4, NW). Bez obzira na to jesmo li mladi ili stari, prikladno je da dajemo “dužnu naknadu” našim roditeljima te djedovima i bakama. Na taj način pokazujemo cijenjenje za njihovu ljubav, njihov naporan rad i njihovu brigu za nas kroz toliko mnogo godina. Mi čak dugujemo i sam naš život našim roditeljima!

Zapazi da je otplaćivanje dužne naknade roditeljima te djedovima i bakama “prihvatljivo u Božjim očima”. To je povezano s našom ‘odanosti Bogu’. Tako smo primjenjujući ovaj savjet nagrađeni, znajući da činimo ono što je ugodno Bogu. To nam donosi radost.

Pronalazimo radost u tome što dajemo drugima, naročito kad dajemo onima koji su velikodušno davali nama (Djela apostolska 20:35). Kakva li, stoga, nagrada leži u postupanju u skladu s biblijskim načelom: “Daj svom ocu i svojoj majci razlog za radovanje, neka se veseli ona koja te je rodila”! (Priče Salamunove 23:25, The New English Bible).

Kako možemo pružati dužnu naknadu našim roditeljima te djedovima i bakama? Na tri načina: materijalno, emocionalno i duhovno. Svaki donosi svoje nagrade.

Materijalno davanje

Oni koji služe Bogu znaju da je važno brinuti se materijalno za članove bliže obitelji. Apostol Pavao opominje: “Ako li ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca” (1. Timoteju 5:8).

Tunji i Joy žive u zapadnoj Africi. Iako su bili u novčanoj oskudici, pozvali su Joyine ostarjele roditelje da se presele k njima. Otac je bio bolestan i na koncu je umro. Tunji se prisjeća: “Kad je tata umro, mama je zagrlila moju suprugu i rekla: ‘Učinila si sve što je u ljudskoj moći. Ni na koji način ne trebaš se osjećati krivom za tatinu smrt.’ Iako nam tata nedostaje, znamo da smo mu kupovali najbolje lijekove i uvijek smo se trudili da se on osjeća poželjnim i potrebnim; učinili smo najbolje što smo mogli da udovoljimo svojoj od Boga danoj odgovornosti. To nam je satisfakcija.”

Naravno, nisu svi u poziciji da materijalno pomažu drugima. Čovjek koji živi u Nigeriji kaže: “Ako se čovjek ne može brinuti sam za sebe, kako će se onda brinuti za drugu osobu?” U mnogim zemljama situacija se čak može pogoršati u godinama koje dolaze. Prema jednom predviđanju Ujedinjenih naroda, uskoro će pola stanovništva supsaharske Afrike živjeti u apsolutnom siromaštvu.

Ako se nađeš u ekonomski teškoj situaciji, možeš se tješiti istinitom pričom o siromašnoj udovici. Kad je Isus bio na Zemlji, primijetio je kako jedna udovica daje mali prilog u hramsku blagajnu. Dala je samo “dvije lepte”. Pa ipak, poznavajući njenu situaciju, Isus je rekao: “Zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju: jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše” (Luka 21:1-4).

Slično tome, ako učinimo najbolje što možemo brinući se materijalno za naše roditelje ili djedove i bake, iako to može biti malo, Jehova to opaža i cijeni. On ne očekuje od nas da činimo više nego što smo u stanju činiti. Vjerojatno će naši roditelji ili djedovi i bake razmišljati slično.

Emocionalno davanje

Skrb za naše roditelje ili djedove i bake uključuje više od jednostavno brige za njihove materijalne potrebe. Svi mi imamo emocionalne potrebe. Svatko, uključujući i starije, ima želju da bude voljen, da se osjeća potrebnim i željenim te da bude cijenjen član obitelji.

Mary, koja živi u Keniji, brine se za svoju ostarjelu svekrvu tri godine. Mary kaže: “Osim što se brinemo za njene materijalne potrebe, uvijek razgovaramo s njom. Majka ne može raditi puno oko kuće, ali mi razgovaramo i postali smo bliski prijatelji. Ponekad razgovaramo o Bogu, ponekad o ljudima iz mjesta u kojem smo živjeli. Iako ima preko 90 godina, pamćenje joj je jako dobro. Sjeća se svog života kad je bila mala djevojčica, u danima prije 1914, i priča o tome.”

Mary nastavlja: “Nije lako brinuti se za stariju osobu, ali to što je s nama donijelo nam je bogate nagrade. Imamo mir i sklad u obitelji. To što ja dajem njoj potaklo je duh davanja kod drugih u obitelji. Moj suprug ima više poštovanja prema meni. A ako majka čuje nekoga da sa mnom govori grubo, ona me bez oklijevanja počne braniti. Nitko mi ne može reći niti jednu oštru riječ kad je ona u blizini!”

Duhovno davanje

Isto kao što materijalno i emocionalno davanje donosi nagrade onome koji daje, tako je i s duhovnim stvarima. Apostol Pavao je napisao kršćanskoj skupštini u Rimu: “Želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrdjenje, to jest, da se s vama utješim vjerom općom, i vašom i mojom” (Rimljanima 1:11, 12).

Na isti način, s obzirom na duhovno davanje ostarjelima koji služe Bogu, ohrabrenje je često uzajamno. Osondu, koji živi u Nigeriji, kaže: “Ono što mi je najzanimljivije kod mog djeda i bake jest to što imam priliku dobiti uvid u prošlost. Moj bi mi djed, sa sjajem u očima, pričao o području na kojem je radio kao punovremeni propovjednik ‘50-ih i ‘60-ih. On uspoređuje sadašnju skupštinsku strukturu s onom kakva je bila kad je on postao Svjedok. Ta mi iskustva pomažu u pionirskoj službi.”

Drugi u kršćanskoj skupštini mogu također pomoći u davanju starijima. Tunji, spomenut ranije, objašnjava što se dogodilo u njegovoj skupštini: “Jedan mladi brat, pionir, koji je trebao održati javno predavanje, donio je predložak tati da bi ga mogli skupa pripremiti. Voditelj Studija Kule stražare došao je i rekao tati: ‘Ti imaš iskustva. Kakav bi mi savjet mogao dati da bi mi pomogao da se poboljšam.’ Tata je bio u mogućnosti da tom starješini dâ razuman savjet. Braća su nekoliko puta spominjala tatino ime u skupštinskim molitvama. Sve mu je to pomoglo da se osjeća željenim.”

Dobro vladanje privlači ljude Bogu

Ponekad, dok iskazujemo čast i ljubav našim roditeljima te djedovima i bakama, privlačimo ljude Bogu. Apostol Petar je napisao: “Vladajte se dobro medju neznabošcima, da bi za ono što vas opadaju kao zločince, vidjevši vaša dobra djela, hvalili Boga” (1. Petrova 2:12).

Andrew, kršćanski starješina u zapadnoj Africi, putovao je 95 kilometara dva puta tjedno da bi se brinuo za svog bolesnog oca, koji nije bio vjernik. On kaže: “Kad sam postao Jehovin svjedok, moj se otac jako protivio. No kad je vidio kako se brinem za njega dok je bio bolestan, stalno je poticao moju mlađu braću i sestre: ‘Morate prijeći na vjeru svog brata!’ To ih je motiviralo, i sada su sva djeca mog oca, njih devetero, Jehovini svjedoci.”

Iskazivanje časti našim ostarjelim roditeljima i briga za njih može biti izazov naročito u ekonomski teškim vremenima. No kad kršćani nastoje to činiti, oni će žeti mnoge nagrade. Iznad svega, doživjet će radost davanja zajedno sa zadovoljstvom da znaju kako ugađaju Jehovi Bogu, koji je i sam “otac sviju” (Efežanima 4:6).

[Okvir na stranici 6]

Božanski savjeti za one koji primaju skrb i za one koji je pružaju

Budi ohrabrujuć: “Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje” (Rimljanima 15:2, Duda-Fućak).

Budi nepokolebljiv: “Dobro činiti da nam se ne dosadi; jer ćemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo” (Galaćanima 6:9).

Budi ponizan: “Ništa ne činite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe” (Filipljanima 2:3).

Čini ono što je dobro: “Niko da ne gleda što je njegovo, nego svaki da gleda što je drugoga” (1. Korinćanima 10:24).

Budi razuman: “Krotost [“razumnost”, NW] vaša da bude poznata svijem ljudima” (Filipljanima 4:5).

Budi samilostan: “Budite jedan drugome blagi, milostivi [“nježno samilosni”, NW], praštajući jedan drugome” (Efežanima 4:32).

[Slika na stranici 7]

Mlađi starješine mogu se okoristiti iskustvom starijih