Zaposleni u mrtvim djelima ili u Jehovinoj službi?

“ŽAO mi je, ali zaposlen sam.” To je jedan od prigovora koje susreću Jehovini svjedoci dok javno propovijedaju dobru vijest Kraljevstva (Matej 24:14). I dok tvrdnja “Zaposlen sam” ponekad nije ništa drugo nego zgodan izgovor, istina je da mnogi ljudi jesu zaposleni. Njih praktički izjeda “briga ovoga svijeta” — pritisci zarađivanja za život, plaćanja računa, odlaženja i dolaženja s posla, podizanja djece, vođenje brige o domu, automobilu i drugim stvarima koje posjeduju (Matej 13:22).

Međutim, iako ljudi zaista mogu biti zaposleni, malo njih se bavi djelima koja su istinski plodna ili produktivna. To je kao što je mudri čovjek Salamun jednom napisao: “Što on [čovjek] dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost” (Propovjednik 2:22, 23, St).

Biblija takvu uzaludnu aktivnost naziva i ‘mrtva djela’ (Jevrejima 9:14). Da li takva djela dominiraju tvojim životom? To bi za tebe, kao kršćanina, trebalo biti od velike važnosti, jer će Bog ‘platiti svakome po djelima njegovim’ (Psalam 62:12). A budući da je “preostalo vrijeme (...) skraćeno”, posebno bismo trebali paziti da ne tratimo vrijeme na djelima koja su mrtva (1. Korinćanima 7:29, NW). No, što su zapravo mrtva djela? Kako trebamo gledati na njih? I kako možemo biti sigurni da smo zaposleni djelima koja imaju pravu vrijednost?

Prepoznati mrtva djela

U Hebrejima 6:1, 2, Pavao je napisao: “Zato pustimo na stranu početnu nauku o Kristu i težimo za onim što spada na zrele, ne postavljajući ponovo temelja odvraćanjem od mrtvih djela, vjerom u Boga, naukom o (obrednim) pranjima i polaganju ruku, o uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu” (St). Zapazi da je ‘početna nauka’ uključivala ‘odvraćanje od mrtvih djela’. Kao kršćani, Pavlovi čitatelji već su se pokajali od takvih mrtvih djela. Kako?

Prije nego su prihvatili Krista, neki u prvom stoljeću bili su zaposleni u mrtvim ‘djelima tijela’ naime, ‘bludnosti, nečistoći, raspuštenosti, idolopoklonstvu, vračanju’, i drugim zlim stvarima (Galaćanima 5:19-21, St). Nekontrolirana, takva djela vodila bi do njihove duhovne smrti. No, nasreću, ti kršćani su se odvratili od svog razarajućeg puta, pokajali su se i ‘oprali’. Stoga su uživali čisti položaj pred Jehovom (1. Korinćanima 6:9-11).

Ipak, nisu se svi kršćani trebali pokajati zbog djela koja su bila zla ili nemoralna. Pavlovo pismo prvenstveno je bilo upućeno židovskim vjernicima, od kojih su se mnogi nesumnjivo strogo držali Mojsijevog zakona prije nego su prihvatili Krista. Od kojih su se, dakle, mrtvih djela oni trebali pokajati? Sigurno nije bilo ništa loše u tome što su slijedili rituale i prehrambene zahtjeve Zakona. Zar Zakon nije bio ‘svet i pravedan i dobar’? (Rimljanima 7:12). Da, ali u Rimljanima 10:2, 3, Pavao je o Židovima rekao: “Svjedočim im da imaju revnost za Boga; ali ne prema točnoj spoznaji; jer se, zato što ne poznaju pravednost Božju već traže da utvrde svoju vlastitu, nisu podložili pravednosti Božjoj” (NW).

Da, Židovi su pogrešno vjerovali da savjesnim slijeđenjem Zakona mogu zaraditi svoje spasenje. Pavao je, međutim, objasnio da je ‘čovjek proglašen pravednim, ne zbog djelâ zakona, nego samo kroz vjeru prema Kristu Isusu’ (Galaćanima 2:16, NW). Nakon što je bila pružena Kristova otkupnina, djela Zakona — bez obzira kako pobožna ili plemenita — bila su mrtva djela i bez ikakve vrijednosti za postizanje spasenja. Židovi ispravnog srca tražili su stoga Božju naklonost pokajanjem od takvih mrtvih djela i krštenjem da simboliziraju svoje pokajanje (Djela apostolska 2:38).

Što mi učimo iz toga? Da mrtva djela mogu uključivati više od zlih ili nemoralnih postupaka; ona obuhvaćaju bilo koje djelo koje je duhovno mrtvo, uzaludno ili besplodno. Ali zar se svi kršćani ne pokaju od takvih mrtvih djela prije svog krštenja? Točno, no neki kršćani u prvom stoljeću kasnije su ponovo upali u nemoralno vladanje (1. Korinćanima 5:1). A među židovskim kršćanima postojala je sklonost da se vrate na prakticiranje mrtvih djela Mojsijevog zakona. Pavao je takve morao podsjetiti da se ne vraćaju mrtvim djelima (Galaćanima 4:21; 5:1).

Čuvati se mrtvih djela

Stoga, Jehovin narod mora danas paziti da ne upadne ponovo u zamku mrtvih djela. Praktički iz svih smjerova napadaju nas pritisci da se moralno kompromitiramo, da budemo nepošteni i da se upustimo u postupke neispravnog spolnog ponašanja. Nažalost, tisuće kršćana svake godine podlegne takvim pritiscima, a ako se ne pokaju, isključeni su iz kršćanske skupštine. Dakle, kršćanin se više nego ikada prije mora držati Pavlovog savjeta iz Efežanima 4:22-24: “Trebate odložiti staru osobnost koja odgovara vašem prijašnjem načinu vladanja i koja se kvari po svojim prijevarnim željama; ali se trebate obnoviti u sili koja pokreće vaš um, i trebate obući novu osobnost koja je stvorena prema Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti” (NW).

Naravno, Efežani kojima je Pavao pisao već su u velikoj mjeri obukli novu osobnost. No, Pavao im je pomogao da razumiju da je to trajni proces! Bez neprestanog napora, kršćane bi prijevarne želje koje ne popuštaju kao iskvarujuć utjecaj mogle odvesti natrag mrtvim djelima. Isto je i sa nama danas. Moramo se stalno boriti da obučemo novu osobnost, ne dozvoljavajući da bude uprljana bilo kojom od crta osobnosti koje smo stekli u našem starom načinu života. Moramo odbaciti — mrziti — bilo koji oblik zlih djela tijela. “Koji ljubite Gospodina, mrzite na zlo”, potiče psalmist (Psalam 97:10).

Pohvalno je što je ogromna većina Jehovinog naroda danas poslušala ovaj savjet i ostala moralno čista. Ipak, neki su skrenuli na drugi kolosijek djelima koja ne moraju biti loša sama po sebi, ali su sasvim uzaludna i besplodna. Naprimjer, neki su se duboko upleli u planove za zarađivanje novca ili nabavku materijalnih stvari. No, Biblija upozorava: “Koji hoće da se obogate oni upadaju u napasti i zamke, i u mnoge lude škodljive želje, koje potapaju čovjeka u propast i pogibao” (1. Timoteju 6:9). Za druge se zamkom pokazalo svjetovno obrazovanje. Istina, određeni stupanj svjetovnog obrazovanja može biti neophodan da bi se dobio posao. No, u težnji za višim svjetovnim obrazovanjem koje oduzima mnogo vremena, neki su sami sebi nanijeli duhovnu štetu.

Da, mnoga djela sama po sebi ne moraju biti moralno pogrešna. No, ona su ipak mrtva ako zapravo sada ne dodaju našem životu ili nam ne donose naklonost kod Jehove Boga. Takva djela oduzimaju mnogo vremena i energije, a ne donose nikakve duhovne koristi, nikakvo trajno osvježenje. (Usporedi Propovjednik 2:11.)

Nesumnjivo se snažno naprežeš da budeš zaposlen u vrijednim duhovnim aktivnostima. Ipak, pomoći će ti ako redovito pomno preispitaš samoga sebe. S vremena na vrijeme, možeš sam sebi postaviti pitanja poput: ‘Da li zbog nepotrebnog svjetovnog posla koji sam uzeo trpi moje sudjelovanje u službi i prisustvovanje sastancima?’ ‘Imam li vremena za rekreaciju ali malo vremena za osobni i obiteljski studij?’ ‘Trošim li mnogo vremena i energije brinući za materijalne posjede a propuštam brinuti za potrebite u skupštini, kao što su bolesni i stariji?’ Odgovori na ova pitanja mogli bi ti otkriti potrebu da daš veći prioritet duhovnim djelima.

Budi stalno zaposlen u Jehovinoj službi

Kao što kaže 1. Korinćanima 15:58, postoji ‘obilje posla u djelu Gospodinovom’ (NW). Najistaknutije je djelo propovijedanja Kraljevstva i stvaranja učenika. U 2. Timoteju 4:5, Pavao je poticao: “Učini propovijedanje Dobre Vijesti svojim životnim djelom, u temeljitoj službi” (Jerusalem Bible). Starješine i sluge pomoćnici također imaju mnogo posla u brizi za potrebe stada (1. Timoteju 3:1, 5, 13; 1. Petrova 5:2). Glave obitelji — od kojih su mnogi samohrani roditelji — također imaju teške odgovornosti da brinu za svoje obitelji i pomažu svojoj djeci da jačaju u svom odnosu s Bogom. Takva djela mogu biti zamorna, ponekad čak i iscrpljujuća. No, daleko od toga da su mrtva, ona donose pravo zadovoljstvo!

Problem je: Kako se može naći vrijeme da se izvrše sva ta neophodna vrijedna djela? Neophodna je samodisciplina i osobna organizacija. U 1. Korinćanima 9:26, 27, Pavao je pisao: “Ja stoga tako trčim, ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sâm ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao” (St). Jedan način da se primijeni načelo ovog citata bio bi da periodično ispitaš osobnu rutinu i način života. Lako bi mogao otkriti da možeš odstraniti mnoštvo nepotrebnih stvari koje ti oduzimaju vrijeme i energiju.

Naprimjer, da li se mnogo tvoje energije i vremena troši na gledanje televizije, rekreaciju, čitanje svjetovne literature ili hobije? Prema članku u The New York Timesu, prosječna odrasla osoba u Sjedinjenim Državama u gledanju televizije provede “nešto preko 30 sati tjedno”. Sigurno bi se to vrijeme moglo bolje iskoristiti! Supruga jednog putujućeg nadglednika izvještava: “Skoro potpuno sam isključila sve gutače vremena, kao što je gledanje televizije.” Rezultat? Uspjela je pročitati cijelu biblijsku enciklopediju u dva sveska Insight on the Scriptures!

Možda ćeš i ti trebati razmotriti do koje mjere možeš pojednostaviti svoj način života. Salamun je rekao: “Sladak je san onoga koji služi, bez obzira jede li malo ili puno; a obilje koje pripada bogatome ne dozvoljava mu da spava” (Propovjednik 5:12, NW). Je li mnogo tvog vremena i energije posvećeno brizi za nepotrebne materijalne posjede? Zaista, što više stvari posjedujemo, više stvari moramo održavati, osiguravati, popravljati i čuvati. Da li bi moglo biti na tvoju korist da se jednostavno odrekneš određenih stvari?

Posjedovanje realnog rasporeda još je jedan način da bolje upotrijebiš svoje vrijeme. Takav raspored treba uzeti u obzir potrebu za relaksacijom ili rekreacijom. No, duhovnim interesima treba dati prioritet. Treba odvojiti vrijeme za redovito posjećivanje svih skupštinskih sastanaka. Također možeš unaprijed odrediti koji se dani ili večeri mogu posvetiti djelu evangeliziranja. Uz pažljivo planiranje, možda ćeš moći čak povećati svoj udio u službi, možda s vremena na vrijeme služeći kao pomoćni pionir. No, pobrini se da u raspored uključiš vrijeme za osobni i obiteljski studij, uključujući temeljito pripremanje za sastanke. Ako budeš pripremljen, ne samo da ćeš sam izvući više od sastanaka, nego ćeš biti i u boljem položaju da ‘potičeš na ljubav i vrsna djela’ posredstvom svojih komentara (Hebrejima 10:24, NW).

Pronalaženje vremena za proučavanje može zahtijevati neke žrtve. Naprimjer, betelske obitelji diljem svijeta svako jutro rano ustaju da bi razgovarali o dnevnom citatu. Da li ti je moguće da svako jutro iskupiš malo vremena za osobni studij? Psalmist je rekao: “Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam” (Psalam 119:147, St). Naravno, rano ustajanje će zahtijevati planiranje razumnog vremena za odlazak u krevet tako da sljedeći dan možeš započeti spreman i odmoran.

Koristi od zaposlenosti u Jehovinoj službi

Biti ‘bogato zaposlen u djelu Gospodinovom’ zahtijeva planiranje, disciplinu i samopožrtvovnost. No, rezultat će biti da ćeš uživati u bezbrojnim koristima. Stoga ostani zaposlen, ne u mrtvim ili uzaludnim djelima koja donose samo prazninu i tugu, nego u Jehovinoj službi. Jer takvim djelima očituješ svoju vjeru, stječeš Božje odobravanje i, konačno, nagradu vječnog života!

[Slika na stranici 28]

Izrada realnog rasporeda pomaže kršćaninu mudrije upotrebljavati svoje vrijeme