Razumjeti razlog dolaska Mesije

 1. O kojim se riječima koje pobuđuju pažnju izvještava u Bibliji, i kada su bile izrečene?

OVE riječi, koje pobuđuju pažnju, uputio je svome bratu pred više od 1950 godina jedan Židov po imenu Andrija. Osjećaš li oduševljenje kojim zrače ove riječi, a koje je zabilježio kršćanski apostol Ivan? Tu je nezaboravnu godinu kršćanski povjesničar Luka označio ‘petnaestom godinom vladavine cezara Tiberija’. Petnaesta godina Tiberija, započela je u rujnu 28. n. e., ako se računa od njegovog proglašenja za vladara Rimskog Carstva, a završila rujnu 29. n. e. (Luka 3:1-3, 21, 22; Ivan 1:32-35, 41).

 2. Kako je Danijelovo proročanstvo skrenulo pažnju na 29. naše ere?

² Godina kad se Mesija pojavio bila je točno prorečena. Prošle su točno 483 godine nakon što je perzijski kralj Artakserks izdao naredbu da se ponovno sagradi Jeruzalem, a bilo je to u 20. godini njegove vladavine, to jest 455. pr. n. e. (Nehemija 2:1-8).a Prorok Danijel je prorekao “da će od časa kad izađe riječ da se obnovi i ponovno izgradi grad Jeruzalem, pa do Mesije vođe, biti sedam tjedana, a onda šezdeset i dva tjedna” (Danijel 9:25, NW). Dakle, između ta dva značajna događaja ležat će 7 + 62 = 69 proročanskih tjedana. Šezdeset devet doslovnih tjedana jest 483 dana. Prema proročanskom pravilu “dan za godinu”, Mesija će se pojaviti nakon 483 godine, što znači godine 29. n. e. (Ezehijel 4:6).

 3. (a) Što znači naziv “Mesija”? (b) Koja su se proročanstva trebala ispuniti na Mesiji?

³ S pravom je 29. n. e. narod bio “u iščekivanju” Mesije (Luka 3:1, 15, St). Naziv “Mesija” ima isto značenje kao iz grčkog izvedena riječ “Krist”; oba izraza znače “pomazanik” (Ivan 1:41). Goruće pitanje za mnoge Židove je glasilo: Koga će Jehova Bog pomazati za kralja, ne samo za kralja nad Izraelom, nego nad cijelim čovječanstvom? Proročanstva su ograničila izbor na jednog potomka Jude, Abrahamovog praunuka. Mesija je također trebao biti prijestolonasljednik židovskog kralja Davida, trebao je biti rođen u Betlehemu, Davidovom rodnom gradu (1. Mojsijeva 17:5, 6; 49:10; Psalam 132:11; Danijel 7:13, 14; Mihej 5:2; Ivan 7:42).

 4, 5. (a) Što se dogodilo te vrlo značajne 29. n. e.? (b) Na koji je nedvojbeni način bio obilježen izabranik za Mesiju?

⁴ Te vrlo značajne godine 29. n. e. dogodilo se sljedeće: “Progovori Bog u pustinji Ivanu, sinu Zaharijinu. I on obiđe svu jordansku pokrajinu, propovijedajući krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha” (Luka 3:2, 3, St). Ivan je svojom službom pripremao pokajničke Židove da prihvate neposredni dolazak Mesije. Osim toga, Ivan je primio i jedan znak od Jehove. Trebao je potražiti nekoga “na koga [vidiš] da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu” (Ivan 1:33, St).

⁵ Nakon što je krstio Isusa iz Nazareta, Ivan postaje svjedokom nedvojbenog pomazanja. Isus nije bio kršten uljem, poput svog zemaljskog praoca Davida, nego Jehovinim svetim duhom (1. Samuelova 16:13; Djela apostolska 10:38). U isto vrijeme, Božji je glas objasnio: “Ovo je moj Sin, ljubljeni, koga sam priznao” (Matej 3:16, 17, NW). Ivan je kasnije posvjedočio: “Vidio sam Duha gdje siđe s neba kao golub i ostade na njemu. I ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji” (Ivan 1:32, 34, St).

 6. Koji su nam odličan primjer ostavili Andrija i Ivan?

⁶ Sličnim je riječima Ivan Krstitelj revno predstavio Isusa svojim učenicima, nazvavši ga “Janje Božje koje odnosi grijehe svijeta” (Ivan 1:29, NW). Dva su učenika brzo reagirala. Nakon što su proveli jedan dan u društvu s Isusom, bili su potpuno uvjereni. Jedan od tih bio je Andrija, koji je brzo potražio svog brata Šimuna Petra. Pretpostavlja se da je drugi učenik bio Ivan, sin Zebedejev; on je postao Isusov obljubljeni apostol. Nakon što je blizu 70 godina svjedočio o Isusu, taj Ivan je bio naveden da u pismenom obliku načini gornji izvještaj za našu korist. Hoće li i tvoje srce biti dirnuto njegovim i Andrijinim primjerom? Objavljuješ li jednako revno poput njih i ostalih “apostola Janjeta” oduševljavajuće istine o Mesiji? (Otkrivenje 1:9; 21:14; Ivan 1:35-41; Djela apostolska 5:40-42).

 7. Zašto Isus nije mogao služiti kao svećenik u hramu u Jeruzalemu?

⁷ Budući da je Isus bio rođen u židovskoj naciji, bio je “pokoren zakonu” (Galaćanima 4:4). Zato on kao pripadnik Judina plemena nije mogao služiti kao svećenik u tadašnjem Jehovinom hramu, čiji su svećenici bili potomci Arona iz plemena Levijeva. Apostol Pavao je podsjetio sukršćane da “je naš Gospodin izišao iz Judina plemena, za koje Mojsije govoreći o svećenicima ništa ne reče” (Hebrejima 7:14, St).

 8. Što je bilo predočeno Jehovinim zemaljskim hramom?

⁸ Apostol Ivan je pisao: “Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet” (Ivan 1:6-9, St). Prilikom Isusova krštenja došlo je do toga da je počeo postojati veliki duhovni hram, jer se sada pojavio duhovni prvosvećenik, koji može spasiti ljude iz ropstva Sotoninog svijeta, koji se nalazi u duhovnom mraku (Jevrejima 8:1-5; 9:24).

 9, 10. (a) Što znače Isusove riječi: “Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo”? (b) Što je sam Isus mislio o tome?

⁹ Isus se prilikom svog krštenja molio. U Bibliji su zapisane neke od njegovih značajnih riječi koje je apostol Pavao kasnije citirao: “Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. Ni paljenice, ni okajnice nisu ti bile ugodne. Tada rekoh: Evo, dolazim — o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano — da činim, Bože, volju tvoju” (Hebrejima 10:5-7, St; Luka 3:21).

¹⁰ Time je Isus primijenio na sebe proročanstvo iz Psalma 40:6-8. Tamo je bio prorečen Jehovin naum da se prekine sa životinjskim žrtvama koje je aronsko svećenstvo prinosilo u hramu u Jeruzalemu. Te žrtve nisu bile “mile” Jehovi, jer su bile samo predodžba, te nisu mogle u potpunosti okajati grijehe ljudi (St). Stoga je Jehova pripremio Isusu savršeno ljudsko tijelo, koje je mogao žrtvovati. Bog je prenio život svog nebeskog Sina u maternicu židovske djevice. Tako Isus nije prilikom svog rođenja bio uprljan Adamovim grijehom. On je bio savršeni čovječji Sin Božji, kroz čiji su život mogli biti oprošteni ljudski grijesi (Luka 1:30-35). I kako je bilo prorečeno u Psalmu 40:8, Isus je od srca želio vršiti volju svog Oca. “Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek” (Hebrejima 10:10, 11, St).

11. Koje se proročanstvo ispunilo smrću Mesije, i zašto se može reći da su time ‘prestale žrtve’?

¹¹ Žrtva Isusovog čovječjeg života jedanput je zauvijek ukinula potrebu prinašanja daljnjih žrtava u predodžbenom hramu u Jeruzalemu. Osim toga, Isus je umro na dan Pashe 33. n. e., što znači tri i pol godine nakon svog krštenja. Tri i pol godine odgovara polovici proročanskog tjedna (4. Mojsijeva 14:34). I konačno se dogodilo točno ono što je Danijel prorekao u vezi odrezanja Mesije: “I u polovici tjedna učinit će da prestane žrtva i prinos” (Danijel 9:26, 27, NW). Predodžbeno svećenstvo u Jeruzalemu nastavljalo je, doduše, sa svojim djelovanjem sve do razorenja hrama godine 70. n. e., ali žrtve koje su tih godina prinosili svećenici bile su bez ikakve vrijednosti, jer su bile nadomještene Isusovom boljom žrtvom (Matej 23:37, 38).

12. U kom je smislu Isusova svećenička služba bolja od Aronove?

¹² Aron je bio prvi u dugačkom nizu izraelskih velikih svećenika. Nakon pomazanja svetim uljem on je morao čekati sedam dana u šatoru od sastanka, da bi mogao biti opunomoćen za službu velikog svećenika (3. Mojsijeva 8:12, 33). Na isti način, Isus je morao čekati neko vrijeme prije negoli je bio opunomoćen da nastupa u korist ljudi. To je vrijeme trajalo od njegova pomazanja za Velikog svećenika do njegova uskrsnuća. Za razliku od Arona, besmrtni Sin Božji ne treba nasljednike, stoga on služi kao svećenik i kao kralj “po redu Melhizedekovu” (Psalam 110:1-4; 1. Mojsijeva 14:18-20; Jevrejima 6:20; 7:1-3, 11-17, 23-25).

13. (a) Koja je teška odgovornost pripala velikom svećeniku izraelskog naroda? (b) Kako je Isus Krist preuzeo još veću odgovornost?

¹³ Velikom svećeniku u starom Izraelu pripala je glavna odgovornost pravilne religiozne pouke (3. Mojsijeva 10:8-11; Malahija 2:7). Odgovarajuće tome, Isus je objavio Jehovine pravedne zahtjeve za sve koji žele naslijediti Kraljevstvo i dobiti vječni život (Matej 6:9, 10, 33; 7:28, 29; 11:12; 25:34, 46). U jednoj sinagogi u Nazaretu, Isus je pročitao sljedeće proročanstvo, primijenivši ga na sebe: “Jehovin duh je na meni, jer me pomazao da objavim dobru vijest.” Nakon što je proveo neko vrijeme u Kafarnaumu, rekao je: “I u drugim gradovima moram objaviti dobru vijest o Božjem kraljevstvu jer sam za to poslan” (Luka 4:18, 19, 43; Izaija 61:1, 2). Isus je također osposobio 70 svojih sljedbenika da šire to djelo propovijedanja Kraljevstva, prorekavši da će oni činiti još veća djela od njega (Luka 10:1-9; Ivan 14:12). Time je bio postavljen temelj svjetskog biblijskog obrazovnog programa, kojeg će Isus voditi posredstvom ‘vjernog roba’ sastavljenog od njegovih pomazanih sljedbenika (Matej 24:45-47; 28:19, 20).

14. (a) Zašto je veliki svećenik u Izraelu ulazio svake godine u Svetinju nad svetinjama na Dan pomirenja? (b) Što je bilo predočeno miomirisnim tamjanom?

¹⁴ Najvažniji razlog zašto je Božji Sin došao na Zemlju nije se sastojao u tome da spasi ljude, nego da razjasni klevetničko sporno pitanje koje je Sotona postavio obzirom na Jehovin suverenitet. To ćemo bolje razumjeti ako razmotrimo zbivanja koja su se odvijala svake godine na Dan pomirbe izraelskog naroda, kad je predodžbeni veliki svećenik nekoliko puta ulazio u Svetinju nad svetinjama. Prvi puta je ulazio s miomirisnim tamjanom, kojeg je sipao u kadionik pun užarena ugljevlja (3. Mojsijeva 16:12-16). To je predočavalo što će Veliki svećenik u ispunjenju raditi na Zemlji, prije nego uzađe na nebo, da bi se pojavio pred Jehovom s vrijednošću svoje čovječje žrtve (Jevrejima 9:24).b I kao što je bilo nagoviješteno upotrebom tamjana, Isusova se vjerna trka odlikovala iskrenim molitvama, gorućom revnošću za čisto obožavanje i dubokom ljubavlju za Jehovu (Psalam 141:2; Marko 1:35; Ivan 2:13-17; 12:27, 28; 14:30, 31; Jevrejima 5:7). Unatoč svim podmuklim iskušenjima, svem ruganju i javnom progonstvu od strane Sotone i njegovih pomoćnika, Isusu je uspjelo sačuvati besprijekornost (Priče Salamunove 27:11; Matej 22:15-18; Marko 14:60-65; 15:16-32; Luka 4:13, 29; Ivan 8:44, 59).

15. Kako možemo pokazati svoju zahvalnost Jehovi što se pobrinuo za takvog odličnog velikog svećenika? (Jevrejima 10:21-26).

¹⁵ Budući da je opravdao Jehovin suverenitet, Isus je bio nagrađen uskrsnućem u neprolazan život na nebu. Kako bismo trebali biti zahvalni Jehovi što se pobrinuo za tako osobitog velikog svećenika! “Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo!” (Hebrejima 4:14, St). Je li tvoja najveća želja da oponašaš Isusov primjer besprijekornosti, bez obzira što bi Đavao mogao poduzeti? Ako jest, onda možeš računati na pomoć i uspjeh, jer ti stoji na raspolaganju najbolja moguća pomoć. “Jer za prvosvećenika nemamo onoga koji ne može suosjećati s našim slabostima, nego onoga, koji je iskušan u svakom pogledu, ali bez grijeha. Pristupimo stoga sa slobodom govora prijestolju nezaslužene dobrohotnosti, da dobijemo milosrđe i nađemo nezasluženu dobrotu kao pomoć u pravo vrijeme” (Hebrejima 4:15, 16, NW; 5:7-10; Filipljanima 4:13; 1. Ivanova 2:1, 2).

16. Kakva su očekivanja gajili pravi učenici Mesije u vezi njegove kraljevske vladavine?

¹⁶ Andrija i Ivan su, doduše, brzo shvatili tko je bio pravi Mesija, ali su zajedno s drugim ondašnjim učenicima trebali još mnogo naučiti (Ivan 16:12, 13). Poput mnogih religioznih Židova onog vremena, i oni su se nadali da će mesijansko Kraljevstvo u to doba početi vladati, te da će naciju Izrael i njihov glavni grad Jeruzalem osloboditi od vladavine ne-Židova (Luka 2:38; 3:15; 19:11; 23:51; 24:21). Ali, od kakve bi to trajne koristi bilo za grešno čovječanstvo?

17, 18. Zašto je Isus ispričao usporedbu o ‘nekom čovjeku ugledna roda’?

¹⁷ Da bi buduće podanike svog Kraljevstva oslobodio od grijeha i smrti, Mesija je morao najprije biti prinesen kao žrtveno janje (Ivan 1:29; Izaija 53:7, 12). Kad je Isus prorekao da će se to dogoditi i da će biti uskrsnut, Petar je odgovorio: “Budi dobar prema sebi, Gospodine; takav te udes uopće neće snaći” (Matej 16:21, 22, NW). Međutim, Isus je znao da njegovi učenici “nisu razumjeli toga govora” (Marko 9:31, 32, St; usporedi Matej 17:22, 23).

¹⁸ Na svom zadnjem putovanju u Jeruzalem Isus se još jasnije izrazio (Matej 20:18, 19). Također je ukazao od koje bi velike koristi bila njegova smrt, rekavši da je “Sin čovječji došao (...) da svoju dušu dade kao otkup u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28, NW). Kriva očekivanja spriječila su njegove učenike da to shvate. Luka izvještava kako “su držali da će se odmah pojaviti kraljevstvo Božje jer Isus bijaše blizu Jeruzalema”. Da bi ispravio njihovo razmišljanje Isus je ispričao jednu usporedbu u kojoj je sebe usporedio s ‘nekim čovjekom ugledna roda’ koji je morao otputovati “u daleku zemlju da primi kraljevsko dostojanstvo” (Luka 19:11, 12, St). Tom je ‘zemljom’ bilo mišljeno nebo, kuda je Isus uzašao nakon svoje smrti i uskrsnuća.

19. (a) Koje su krivo očekivanje izrazili Isusovi učenici nakon njegova uskrsnuća? (b) Koja je promjena u Božjem odnosu prema ljudima nastupila na Pentekost 33. n. e.? (Jevrejima 8:7-9, 13).

¹⁹ Ipak, Isusovi su učenici nedugo prije njegova uzašašća na nebo pitali: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo Izraelovo?” (Djela apostolska 1:6, NW). Da li ih je Isus ukorio zato što su postavili to pitanje? Ne, objasnio im je da još nije došlo vrijeme za to, a da oni trebaju biti zaposleni u važnom djelu davanja svjedočanstva o pravom Mesiji (Djela apostolska 1:7, 8). Božji odnos saveza sa tjelesnim Izraelom trebao je uskoro završiti. Zato mesijansko Kraljevstvo ne bi bilo ponovno uspostavljeno za tu nevjernu zemaljsku naciju. Isus je rekao svojim židovskim protivnicima: “Kraljevstvo Božje oduzet će se od vas i dati narodu koji donosi njegove plodove” (Matej 21:43, NW). Ta je nacija bila rođena deset dana nakon Isusova uzašašća na nebo. Na 120 Isusovih učenika bio je izliven sveti duh, čime su bili pomazani za Božje ‘svece’ i za ‘sunasljednike s Kristom’ u dolazećem mesijanskom Kraljevstvu (Danijel 7:13, 14, 18; Rimljanima 1:7; 8:1, 16, 17; Djela apostolska 2:1-4; Galaćanima 6:15, 16).

20. Što su učinili vjerni kršćani prvog stoljeća, iako su gajili kriva očekivanja?

²⁰ Kršćani prvog stoljeća gajili su kriva očekivanja čak i nakon svog pomazanja (2. Solunjanima 2:1, 2). No, umjesto da se u ljutnji predaju, oni su ponizno prihvatili ispravku. Ojačani Božjim svetim duhom, radosno su preuzeli svoj zadatak da svjedoče i da učine “učenike od ljudi iz svih naroda” (Matej 28:19, 20, NW; Djela apostolska 1:8; Kološanima 1:23).

21. O kojim će pitanjima biti govora u sljedećem članku?

²¹ A kako je danas, u 20. stoljeću? Jesu li Jehovini sluge novog vremena gledali na Jehovu nakon uspostave mesijanskog Kraljevstva? I jesu li trebala biti korigirana neka od njihovih očekivanja, kao i u slučaju kršćana prvog stoljeća?