Sačuvaj svoje pouzdanje čvrstim do kraja

PREDSTAVI si mali avion koji leti pod teškim vremenskim uvjetima. Pilot više ne vidi orijentire na tlu. Gusti ga oblaci okružuju. Ne vidi dalje od prednjeg stakla, no uvjeren je da može sigurno dovršiti svoj let. Zašto ima takvo pouzdanje?

On posjeduje precizne instrumente koji mu omogućuju da leti kroz oblake i da sleti po mraku. Na putu, a naročito u blizini aerodroma, vode ga elektronski svjetlosni signali i ima radiovezu s kontrolorima leta na tlu.

Slično tome, mi se možemo s pouzdanjem suočiti s budućnošću, premda prilike u svijetu iz dana u dan postaju sve sumornije. Naš put kroz ovaj zli sustav traje možda duže nego što su neki očekivali, no možemo biti uvjereni da smo na pravom putu i to u pravo vrijeme. Zašto možemo biti tako sigurni u to? Zato što imamo vodstvo koje nam omogućava da otkrijemo ono što ljudska sposobnost predviđanja ne može otkriti.

Božja riječ je ‘vidjelo stazi našoj’ i ona je ‘vjerna [‘pouzdana’, NW], daje mudrost nevještome’ (Psalam 19:7; 119:105). Poput svjetlosnih signala koji pilotu pokazuju smjer kojim treba letjeti, Biblija točno opisuje buduće događaje i daje nam jasne upute kako bi osigurala da sigurno stignemo na svoje odredište. Međutim, da bismo se okoristili božanskim vodstvom moramo se u njega uzdati.

U svom pismu Jevrejima, Pavao je bodrio židovske kršćane neka ‘kako su počeli, svoje pouzdanje do svršetka tvrdo održe’ (Jevrejima 3:14, Šarić). Pouzdanje može biti uzdrmano ako ga se “tvrdo” ne držimo. Zato se postavlja pitanje: Kako možemo svoje pouzdanje u Jehovu održati čvrstim do kraja?

Iskazuj svoju vjeru

Prije nego što pilot može letjeti naslijepo, oslanjajući se u potpunosti na svoje instrumente i na kontrolu leta na tlu, potrebno mu je odgovarajuće školovanje i mnogi sati letenja. Slično tome, kršćanin treba neprestano iskazivati svoju vjeru kako bi sačuvao svoje pouzdanje u Jehovino vodstvo, naročito pod teškim okolnostima. Apostol Pavao je napisao: “Imajući pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, za to govorih; mi vjerujemo, za to i govorimo” (2. Korinćanima 4:13). Dakle, dok govorimo o Božjoj dobroj vijesti, iskazujemo i jačamo svoju vjeru.

Magdalena, koja je za vrijeme drugog svjetskog rata provela četiri godine u koncentracionom logoru, objašnjava vrijednost propovjedničke djelatnosti: “Moja me majka učila da je za sačuvanje jake vjere neophodno biti zainteresiran za duhovnu dobrobit drugih. Sjećam se jednog događaja koji ilustrira što smo osjećali. Nakon što smo bile otpuštene iz koncentracionog logora u Ravensbrücku, majka i ja stigle smo kući jednog petka. No dva dana kasnije, u nedjelju, sudjelovale smo s braćom u propovijedanju od kuće do kuće. Čvrsto vjerujem da ako se koncentriramo na to da pomažemo drugima uzdati se u Božja obećanja, ta ista obećanja postaju nama stvarnija.” (Usporedi Djela apostolska 5:42.)

Sačuvanje pouzdanja čvrstim do kraja zahtijeva duhovnu aktivnost i na drugim područjima. Osobni studij daljnja je izvrsna vježba koja jača vjeru. Ako oponašamo Berejce i marljivo svaki dan istražujemo Pisma, to će nam pomoći “da se nad[a] održi tvrdo do samoga kraja” (Jevrejima 6:11; Djela apostolska 17:11). Istina, osobni studij zahtijeva vrijeme i odlučnost. Vjerojatno je Pavao zbog toga upozorio Hebreje na opasnost od ‘lijenosti’, ili nemarnosti, u pogledu takvih stvari (Jevrejima 6:12).

Nemaran stav može na mnogim područjima života imati kobne posljedice. Salamun je rekao da “s nemarnijeh ruku prokapljuje kuća” (Propovjednik 10:18). Krov koji se ne održava, prije ili kasnije počinje prokišnjavati. Ako dopustimo da naše ruke u duhovnom pogledu postanu nemarne i prestanemo održavati svoju vjeru, neprimjetno se mogu uvući sumnje. S druge strane, redovito proučavanje Božje riječi i meditiranje o njoj hranit će i štititi našu vjeru (Psalam 1:2, 3).

Iskustvom graditi pouzdanje

Naravno, pilot uči da su njegovi instrumenti pouzdani kako iskustvom tako i studiranjem. Isto tako, naše pouzdanje u Jehovu raste kad u vlastitom životu vidimo dokaze njegove brige pune ljubavi. Jozua je to doživio i svoje je sunarodnjake Izraelce podsjetio: “Poznajte (...) svijem srcem svojim i svom dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obrekao Gospodin Bog vaš, sve vam se navršilo” (Jozua 23:14).

Josefina, udata sestra s Filipina, naučila je istu lekciju. Ona objašnjava kakav je bio njen život prije nego što je upoznala istinu: “Moj je suprug puno pio i kad se napio bio je ljut i tukao me. Naš je nesretan brak štetno djelovao i na našeg sina. I suprug i ja smo radili, zarađujući prilično mnogo novaca, ali većinu svoje zarade smo prokockali. Suprug je imao mnoge prijatelje, no većina njih tražila je njegovo prijateljstvo samo zato da bi im plaćao piće, a neki su ga čak pokušavali opiti samo da bi mu se rugali.

Stvari su se promijenile kad smo upoznali Jehovu i uzeli njegov savjet k srcu. Suprug više ne pije, prestali smo s kockanjem i sada imamo prave prijatelje koji nas vole i koji nam pomažu. Naš brak je sretan i naš sin se razvija u finog mladog čovjeka. Radimo manje sati, ali imamo više novaca. Iz iskustva smo naučili da je Jehova poput Oca punog ljubavi, koji nam uvijek pruža ispravno vodstvo.”

Nakon što dobiju upute putem radioveze ili nakon što provjere instrumente, piloti ponekad ustanove da moraju korigirati svoj kurs. Možda ćemo i mi u skladu s Jehovinim uputama morati promijeniti smjer. “Uši će tvoje slušati riječ iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnuli na desno ili na lijevo” (Izaija 30:21). Posredstvom njegove Riječi i njegove organizacije, dobivamo savjet koji nas upozorava na duhovne opasnosti. Jedna od njih tiče se društva.

Društvo nas može odvesti s puta

Mali avion može lako biti odnesen s kursa ako se ne poduzimaju potrebne korekcije. Isto tako, kršćani su danas stalno izloženi vanjskim utjecajima. Mi živimo u tjelesno nastrojenom svijetu u kojem se mnogi rugaju duhovnim vrijednostima, pridajući daleko veću važnost novcu i užicima. Pavao je upozorio Timoteja da će u posljednjim danima biti “vremena teška” (2. Timoteju 3:1-5). Tinejdžeri, koji čeznu za priznanjem i popularnošću, naročito su izloženi lošem društvu (2. Timoteju 2:22).

Amanda, koja ima 17 godina, objašnjava: “Moja je vjera jedno vrijeme prilično oslabila zbog utjecaja razrednih drugova. Stalno su govorili kako je moja religija ograničavajuća i nerazumna i to me počelo obeshrabrivati. Međutim, moji su mi roditelji pomogli razumjeti da kršćanske smjernice ne služe tome da nas ograničavaju nego tome da nas zaštite. Sada uviđam da mi ta načela pomažu voditi život koji daleko više zadovoljava nego život mojih bivših školskih drugova. Naučila sam uzdati se u one koji se zaista brinu za mene — moje roditelje i Jehovu — i nalazim zadovoljstvo u pionirskoj službi.”

Svejedno kojoj dobnoj grupi pripadamo, nailazit ćemo na ljude koji se prezirno izražavaju o našim vjerovanjima. Možda se čini da su intelektualci, no za Boga su tjelesni, neduhovni (1. Korinćanima 2:14). Jedna od utjecajnih grupa u Korintu Pavlovog vremena bili su svjetovno mudri skeptici. Neki su kršćani u Korintu vjerojatno zbog učenja tih filozofa izgubili vjeru u nadu u uskrsnuće (1. Korinćanima 15:12). “Ne zavaravajte se”, upozorio je apostol Pavao. “Loša društva kvare korisne navike” (1. Korinćanima 15:33, NW).

S druge strane, dobra nas društva u duhovnom pogledu jačaju. Unutar kršćanske skupštine imamo priliku družiti se s osobama koje vode život vjere. Norman, brat koji je upoznao istinu 1939, još uvijek je svima izvor velikog ohrabrenja. Kako je sačuvao svoj jasan duhovni vid? “Sastanci i prisno prijateljstvo s vjernom braćom od presudne su važnosti”, odgovara on. “Takvo mi je druženje pomoglo jasno uvidjeti razliku između Božje i Sotonine organizacije.”

Prijevarna moć bogatstva

Brian, iskusni pilot, objašnjava da “pilotu ponekad može pasti teško povjerovati svojim instrumentima — jednostavno zato što instinktivno osjeća drugačije. Iskusni vojni piloti znali su letjeti naglavce jer su im svjetla na tlu izgledala kao zvijezde — iako su im instrumenti govorili nešto drugo.”

Slično tome, naši sebični osjećaji mogu nas u duhovnom pogledu zavesti. Isus je rekao da bogatstvo ima ‘prijevarnu’ moć a Pavao je upozorio da su mnogi zbog ‘srebroljublja zašli od vjere’ (Marko 4:19; 1. Timoteju 6:10).

Poput prijevarnih svjetlucavih svjetla, blistavi materijalistički ciljevi mogu nas usmjeriti na krivi put. Umjesto da se radujemo ‘onome čemu se nadamo’, upadljivo isticanje svijeta koji prolazi može nas odvesti na krivi put (Jevrejima 11:1; 1. Ivanova 2:16, 17). Ako ‘hoćemo’ imati visoki životni standard, vjerojatno će nam ostati malo vremena za duhovni rast (1. Timoteju 6:9; Matej 6:24; Jevrejima 13:5).

Mlad oženjen muškarac imenom Patrick priznao je da su on i njegova supruga žrtvovali duhovne ciljeve zbog uživanja boljeg životnog standarda. On objašnjava: “Utjecali su na nas oni iz skupštine koji su imali velike automobile i raskošne domove. Iako nikad nismo izgubili iz vida nadu u Kraljevstvo, smatrali smo da ipak možemo voditi udoban život. Međutim, s vremenom smo shvatili da služenje Jehovi i duhovni rast donose pravu sreću. Sada vodimo opet jednostavan život. Skratili smo radno vrijeme i postali opći pioniri.”

Vjera ovisi o prijemljivom srcu

Prijemljivo srce igra također važnu ulogu u izgrađivanju pouzdanja u Jehovu. Istina, “vjera je (...) tvrdo čekanje [“zajamčeno očekivanje”, NW] onoga čemu se nadamo, i dokazivanje [ili, “uvjerljiv dokaz”, NW, fusnota] onoga što ne vidimo” (Jevrejima 11:1). No ukoliko nemamo prijemljivo srce, vjerojatno nećemo imati ni uvjerenje (Priče Salamunove 18:15; Matej 5:6). Zbog toga je apostol Pavao rekao da “vjera nije sviju” (2. Solunjanima 3:2).

Kako možemo onda svoje srce održati prijemljivim za sve raspoložive uvjerljive dokaze? Razvijajući bogougodna svojstva, svojstva koja obogaćuju i potiču vjeru. Petar nas bodri da ‘pokažemo u svojoj vjeri dobrodjetelj [‘krepost’, NW], razum, uzdržanje, trpljenje, pobožnost, bratoljublje i ljubav’ (2. Petrova 1:5-7; Galaćanima 5:22, 23). S druge strane, ako vodimo egocentričan život ili prinosimo Jehovi samo simboličnu službu, ne možemo razumno očekivati da će naša vjera rasti.

Ezdra je “upravio srce svoje” na čitanje i primjenjivanje Jehovine riječi (Ezdra 7:10). I Mihej je imao prijemljivo srce. “Ja ću Gospodina pogledati, čekaću Boga spasenja svojega; uslišiće me Bog moj” (Mihej 7:7).

Magdalena, koju smo citirali ranije, također strpljivo čeka na Jehovu (Habakuk 2:3). Ona kaže: “Mi već sada imamo duhovni raj. Drugi korak, doslovni Raj, uskoro će doći. U međuvremenu se stotine tisuća ljudi pridružuju velikom mnoštvu. Uzbuđena sam što vidim da toliko njih hrli u Božju organizaciju.”

Gledati Boga našeg spasenja

Da bismo sačuvali svoje pouzdanje čvrstim do kraja, moramo iskazivati svoju vjeru i pomno slušati vodstvo koje nam pružaju Jehova i njegova organizacija. To je sigurno vrijedno truda. Pilot osjeća duboko zadovoljstvo kad se nakon dugog napornog leta spušta i konačno probija kroz guste oblake. Ispred njega prostire se zemlja — zeleni se i izražava mu dobrodošlicu. Ispod njega nalazi se aerodromska pista, koja čeka da se na nju spusti.

I nas čeka uzbudljivo iskustvo. Ovaj će sumorni, zli svijet uskoro ustupiti mjesto novoj, pravednoj zemlji. Nas čeka božansko izražavanje dobrodošlice. Tamo možemo dospjeti ako se obaziremo na psalmistove riječi: “Ti [si] nadanje moje, Gospodin je Gospodin pouzdanje moje od mladosti moje. (...) Tobom se hvalim svagda” (Psalam 71:5, 6).