Koristi svoj dar govora na dobrobit drugih

1, 2. Zašto vatra dobro simbolizira moć koju ima jezik?

POČETKOM listopada 1871. sjeveroistok američke savezne države Wisconsina poharao je stravičan šumski požar koji se smatra najsmrtonosnijim u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Vatrena stihija odnijela je preko 1 200 ljudskih života i progutala oko dvije milijarde stabala. Smatra se da su taj požar izazvale obične iskre koje su bacale parne lokomotive. Doista su istinite riječi iz Jakova 3:5: “Mala je vatra potrebna da veliku šumu zapali!” Zašto je taj biblijski pisac to napisao?

² Bit Jakovljeve usporedbe vidi se u 6. retku. Ondje piše: “Jezik je vatra.” Jezik predočava našu sposobnost govora. Poput vatre, naš govor može prouzročiti veliku štetu. Biblija čak kaže: “Smrt i život u vlasti su jezika” (Izr. 18:21). Naravno, to ne znači da trebamo neprestano šutjeti kako ne bismo slučajno rekli nešto čime bismo nekog povrijedili. Bilo bi to kao da se ne želimo služiti vatrom iz straha da ne prouzročimo kakvu štetu. I jezik i vatru važno je znati držati pod kontrolom. Ako vatru držimo pod kontrolom, pomoću nje možemo skuhati neko jelo, ugrijati se i koristiti je kao izvor svjetlosti. Ako pak obuzdavamo svoj jezik, njime možemo slaviti Boga i jačati druge (Psal. 19:14).

 3. Što ćemo razmatrati u ovom članku?

³ Bez obzira na to komuniciramo li govorom ili znakovima, sposobnost da izražavamo svoje misli i osjećaje divan je dar od Boga. Kako možemo koristiti taj dar na dobrobit drugih, a ne na njihovu štetu? (Pročitaj Jakova 3:9, 10.) U nastavku ćemo razmotriti (1) kada govoriti, (2) što reći i (3) kako razgovarati s drugima.

 4. U kakvim je situacijama dobro šutjeti?

⁴ Govor je sastavni dio našeg života, no to ne znači da trebamo stalno pričati. Ustvari, Biblija kaže da postoji “vrijeme kad se šuti” (Prop. 3:7). Ako šutimo dok nam drugi nešto govore, time obično pokazujemo da ih poštujemo (Job 6:24). Ako pazimo da ne otkrijemo drugima nešto povjerljivo, pokazujemo da smo pouzdani i razboriti (Izr. 20:19). A ako zauzdavamo svoj jezik kad nas netko naljuti, pokazujemo da smo mudri (Psal. 4:4).

 5. Kako možemo pokazati da smo zahvalni Bogu na daru govora?

⁵ S druge strane, Biblija kaže da ima i “vrijeme kad se govori” (Prop. 3:7). Da od nekog prijatelja dobiješ lijep poklon, vjerojatno ga ne bi držao negdje gdje ga nitko ne može vidjeti. Naprotiv, pokazao bi prijatelju da si mu zahvalan na tom poklonu tako što bi ga koristio najbolje što možeš. Slično tome Jehovi pokazujemo zahvalnost na daru govora tako što mudro koristimo taj dar. To možemo činiti tako da, između ostalog, govorimo drugima o svojim osjećajima i potrebama, međusobno se hrabrimo i slavimo Boga (Psal. 51:15). Kako možemo utvrditi kada je najbolje nešto reći?

 6. Kako Biblija pokazuje da je važno znati kada je najbolje nešto reći?

⁶ Biblija u Mudrim izrekama 25:11 na slikovit način pokazuje koliko je važno znati kada je dobro nešto reći. Ondje piše: “Riječi izgovorene u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.” Zlatne bi jabuke same po sebi bile vrlo lijepe, no kad bismo ih stavili u srebrnu posudu, bile bi još ljepše. Slično tome ako odaberemo pravi trenutak da nešto kažemo, naše riječi mogu biti još ugodnije i djelotvornije nego što bi inače bile. U kom smislu?

7, 8. Kako su se naša braća u Japanu ugledala na Isusa?

⁷ Naše riječi mogu biti upravo ono što je našem sugovorniku potrebno, no ako ih kažemo u krivo vrijeme, možda neće naići na plodno tlo. (Pročitaj Mudre izreke 15:23.) Naprimjer, u ožujku 2011. dijelove istočnog Japana pogodili su potres i tsunami koji su s lica Zemlje izbrisali čitave gradove. Tom je prilikom poginulo više od 15 000 ljudi. Premda su i Jehovini svjedoci koji žive u tom kraju bili pogođeni tom prirodnom katastrofom, koristili su svaku priliku kako bi pomoću Biblije utješili one koji su tugovali. No u tom su kraju mnogi ljudi budisti te jako drže do svoje religije, a o biblijskim učenjima znaju vrlo malo. Naša braća zaključila su da ne bi bilo mudro odmah nakon tsunamija govoriti ožalošćenima o nadi u uskrsnuće. Umjesto toga koristila su svoj dar govora kako bi ljudima prvenstveno pružila emocionalnu podršku i objasnila im na temelju Biblije zašto takve strahote pogađaju nedužne ljude.

⁸ Isus je znao kad treba šutjeti, no znao je i kad je pravo vrijeme da nešto kaže (Ivan 18:33-37; 19:8-11). Svojim je učenicima jednom prilikom rekao: “Još vam imam mnogo toga reći, ali sada ne možete nositi” (Ivan 16:12). Jehovini svjedoci u istočnom Japanu ugledali su se na Isusa. Dvije i pol godine nakon tsunamija sudjelovali su u svjetskoj akciji dijeljenja traktata Vijesti Kraljevstva br. 38, koji nosi naslov “Hoće li se mrtvi ikad vratiti u život?” Ljudi su tada bili spremniji čuti utješnu poruku o tome da će mrtvi uskrsnuti, pa su mnogi od njih uzeli traktat. Naravno, običaji i vjerovanja uvelike se razlikuju od zemlje do zemlje, pa trebamo biti razboriti kad biramo trenutak da kažemo ono što želimo.

 9. U kojim je još situacijama dobro znati kada trebamo nešto reći?

⁹ U nekim situacijama iznimno je važno znati kada je poželjno nešto reći. Naprimjer, netko bi nas mogao uvrijediti nečim što je rekao, čak i ako mu to nije bila namjera. Umjesto da odmah reagiramo, bilo bi dobro zastati i razmisliti o tome je li zaista neophodno nešto reći toj osobi. Ako zaključimo da bismo trebali razgovarati s njom, ne bi bilo mudro to učiniti dok smo uzrujani jer bismo tada mogli reći nešto nepromišljeno. (Pročitaj Mudre izreke 15:28.) Slično tome trebamo biti razboriti dok razgovaramo o istini s članovima obitelji i rođacima koji nisu Jehovini svjedoci. Mi želimo da oni upoznaju Jehovu, no moramo biti strpljivi i pronicljivi. Ako u pravo vrijeme kažemo prave riječi, to ih može potaknuti da otvore svoje srce i spremnije nas saslušaju.

10. (a) Zašto trebamo pažljivo birati riječi? (b) Kako svojim govorom možemo povrijediti druge?

¹⁰ Svojim riječima možemo i povrijediti i ojačati druge. (Pročitaj Mudre izreke 12:18.) U Sotoninom svijetu uobičajeno je upućivati drugima uvredljive riječi. Industrija zabave potiče mnoge ljude da “jezik svoj oštre kao mač” te da “ciljaju strijelama svojim — riječima gorkim” (Psal. 64:3). Kršćani se trebaju kloniti takvog govora. Među “gorke riječi” spada i sarkazam, odnosno omalovažavanje i kritiziranje drugih upućivanjem grubih i zajedljivih primjedbi. Sarkastičnim primjedbama obično je cilj da budu duhovite, no one brzo mogu prerasti u neuljudan i uvredljiv govor. Okrutan sarkazam jedan je od oblika pogrdnog govora kojeg bi se kršćani trebali kloniti. Malo humora može dati živosti onom što govorimo, no ne bismo smjeli nastojati nasmijavati druge tako da nekoga vrijeđamo ili ponižavamo zajedljivim i sarkastičnim dosjetkama. Biblija nas potiče: “Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra, da prema potrebi izgrađuje druge i da bude na korist onima koji je slušaju” (Efež. 4:29, 31).

11. Kako naše srce utječe na naš izbor riječi dok razgovaramo s drugima?

¹¹ Isus je naučavao da “usta govore ono čega je srce puno” (Mat. 12:34). Dakle, da bismo mogli pronaći prave riječi, one moraju izvirati iz našeg srca. Ono što govorimo obično otkriva što doista mislimo o drugima. Ako su nam srca ispunjena ljubavlju i suosjećajnošću, naše će riječi vjerojatno pozitivno utjecati na druge.

12. Što nam može pomoći da u razgovoru s drugima lakše nađemo prave riječi?

¹² Da bismo pronašli prave riječi, trebamo ulagati trud i znati ispravno rasuđivati. Čak je i mudri kralj Salamun “promišljao i temeljito istraživao” kako bi mogao “pronaći ugodne riječi i napisati točne riječi istine” (Prop. 12:9, 10). Je li ti često teško pronaći “ugodne riječi”? Ako je tako, možda bi bilo dobro da obogatiš svoj rječnik. Između ostalog, to možeš učiniti tako da pratiš kako su misli sročene u Bibliji i u našim publikacijama. Saznaj što znače nepoznati izrazi. Što je još važnije, nauči izražavati se tako da tvoje riječi pozitivno utječu na druge. Isus nam je u tome pružio odličan primjer. Govoreći o odnosu između sebe i svog Oca, Božji je prvorođeni Sin rekao: “Svevišnji Gospodin Jehova dao mi je jezik učen, da znam što reći umornome” (Iza. 50:4). Budemo li razmišljali o tome što bi bilo najbolje reći, lakše ćemo naći prave riječi (Jak. 1:19). Možemo se upitati: Hoće li moj sugovornik ispravno razumjeti ono što mu želim reći? Kako će ono što kažem utjecati na njega?

13. Zašto je važno da naše riječi budu jasne i razumljive?

¹³ U drevnom Izraelu koristile su se trube kako bi se narodu dao znak da se utabori odnosno krene na put te kako bi se vojska pozvala u boj. Ako bi truba oglasila nejasan poziv, vojska bi mogla pretrpjeti strašan poraz. Stoga je prikladno da se u Bibliji zvuk trube koristi kako bi se dočarala potreba za time da naše riječi budu razumljive. Ako smo nepotrebno nejasni ili neizravni, mogli bismo zbuniti svog sugovornika ili ga navesti na pogrešan zaključak. Naravno, premda se želimo izražavati jasno i razumljivo, moramo paziti da pritom ne budemo neosjetljivi ili netaktični. (Pročitaj 1. Korinćanima 14:8, 9.)

14. Navedi primjer koji pokazuje da se Isus izražavao jasno i razumljivo.

¹⁴ Kad je u pitanju izbor riječi, Isus nam je pružio najbolji primjer. Razmisli o njegovom kratkom, ali upečatljivom govoru koji je zapisan u 5-7. poglavlju Matejevog evanđelja. Isus se nije izražavao pretjerano slikovito ili nejasno niti je bio grub ili bezobziran. Umjesto toga služio se jasnim i jednostavnim izrazima kako bi dopro do srca onih koji su ga slušali. Naprimjer, kako bi im poručio da se ne brinu previše oko toga što će jesti svakog dana, osvrnuo se na to kako se Jehova brine za ptice. Zatim je svoje slušatelje upitao: “Niste li vi vredniji od njih?” (Mat. 6:26). Njegove jednostavne i poticajne riječi izrečene s puno ljubavi nesumnjivo su ih dirnule u srce! Razmotrimo sada kako razgovarati s drugima.

15. Zašto naše riječi trebaju biti ljubazne i blage?

¹⁵ Način na koji nešto kažemo može biti jednako važan kao i sadržaj onog što kažemo. Kad je Isus govorio u sinagogi u Nazaretu, gradu u kojem je odrastao, ljudi su se divili “privlačnim riječima koje su izlazile iz usta njegovih” (Luka 4:22). Kad su naše riječi “privlačne”, odnosno kad smo ljubazni, lakše nam je doprijeti drugima do srca, a ono što kažemo nimalo ne gubi na snazi. Ustvari, ljubaznim i blagim riječima možemo puno snažnije djelovati na druge (Izr. 25:15). Na Isusa se možemo ugledati tako da u svom govoru budemo blagi i uljudni te da uzimamo u obzir tuđe osjećaje. Kad je jednom prilikom vidio koliko je truda narod uložio kako bi ga došao čuti, Isus se sažalio na te ljude i “počeo ih je poučavati o mnogočemu” (Mar. 6:34). Čak i kad su ga njegovi neprijatelji vrijeđali, Isus im nije vraćao istom mjerom (1. Petr. 2:23).

16, 17. (a) Kako se možemo ugledati na Isusa dok razgovaramo s članovima obitelji i bliskim prijateljima u skupštini? (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Navedi primjer koji pokazuje kako blage riječi mogu pozitivno djelovati na druge.

¹⁶ Možda nam je teško blago i taktično razgovarati s nekim koga jako dobro poznajemo. Možda smatramo da s takvom osobom možemo biti vrlo otvoreni. To posebno može doći do izražaja ako razgovaramo s članovima obitelji ili nekim bliskim prijateljem u skupštini. Je li Isus smatrao da smije biti grub prema svojim učenicima zato što je blizak s njima? Nipošto! Kad su njegovi sljedbenici s kojima je bio naročito blizak raspravljali o tome tko je najveći među njima, Isus je koristio blage riječi te je pozvao k sebi dijete kako bi im iznio pouku o poniznosti i ispravio njihov način razmišljanja (Mar. 9:33-37). Starješine se mogu ugledati na Isusa tako da druge savjetuju “u duhu blagosti” (Gal. 6:1).

¹⁷ Čak i ako nas netko povrijedi riječima, blagim odgovorom možemo učiniti puno dobra (Izr. 15:1). Naprimjer, jedna samohrana majka imala je sina tinejdžerske dobi koji je vodio dvostruki život. Jedna joj je suvjernica u najboljoj namjeri rekla: “Šteta što nisi uspjela dobro odgojiti svoje dijete.” Majka je malo razmislila o tome i rekla: “Istina, ovog trena nije sve bajno, ali on se još uvijek stigne popraviti. Razgovarajmo o tome nakon Harmagedona, onda ćemo biti sigurni.” Takav blag odgovor pomogao je da sestre ostanu u dobrim odnosima te je ohrabrio sina te majke, koji je slučajno čuo njihov razgovor. On je uvidio da njegova majka nije dignula ruke od njega. To ga je potaknulo da se počne kloniti lošeg društva. Nakon nekog se vremena krstio te je poslije služio u Betelu. Bez obzira na to razgovaramo li sa svojim suvjernicima, članovima obitelji ili neznancima, nastojmo da svaka naša riječ “uvijek bude ugodna, solju začinjena” (Kol. 4:6).

18. Kako se možemo ugledati na Isusa dok koristimo svoj dar govora?

¹⁸ Naša sposobnost da riječima izražavamo svoje misli i osjećaje doista je zadivljujuća! Postupajmo po uzoru na Isusa i trudimo se odabrati pravi trenutak da kažemo ono što želimo, nastojmo uvijek pronaći prave riječi i trudimo se biti blagi. Budemo li to činili, naš će govor biti na dobrobit onima koji nas slušaju te ćemo njime radovati Jehovu, koji nam je dao taj divan dar.