Znati odgovoriti kako treba

NEKA su pitanja poput santi leda. Njihov najvažniji dio sakriven je ispod površine. Ono što se na prvi pogled ne vidi često je važnije od samog pitanja.

Čak i kada osoba koja je postavila pitanje stvarno želi saznati odgovor, znati kako odgovoriti može uključivati i to da prosudiš koliko ćeš toga reći i iz kojeg ćeš ugla sagledati temu (Ivan 16:12). Kao što je Isus svojim apostolima pokazao, netko ponekad može željeti čuti nešto na što nema pravo ili što mu zapravo neće koristiti (Djela 1:6, 7).

Biblija nas savjetuje: “Neka vaša riječ uvijek bude ugodna, začinjena solju, da biste svakome znali odgovoriti kako treba” (Kol. 4:6). Znači, prije nego što odgovorimo trebamo razmotriti ne samo što ćemo reći nego i kako ćemo to reći.

Saduceji su pokušali Isusa uhvatiti u zamku postavivši mu pitanje o uskrsnuću žene koja se udavala nekoliko puta. No Isus je znao da oni zapravo ne vjeruju u uskrsnuće. Zbog toga se u odgovoru na njihovo pitanje potrudio ispraviti krivo gledište koje je bilo glavni razlog za postavljanje tog pitanja. Vješto se služeći logikom i koristeći poznati biblijski izvještaj, Isus je istaknuo nešto što oni nikad prije nisu uzeli u obzir — jasan dokaz da će Bog doista uskrsnuti mrtve. Odgovor koji je dao toliko je začudio njegove protivnike da su ga se bojali išta više pitati (Luka 20:27-40).

Da bi znao kako trebaš odgovoriti, i ti moraš razlučiti što misle osobe koje su postavile pitanje i što ih interesira. Naprimjer, školski ili radni kolega može te pitati zašto ne slaviš Božić. Zašto to uopće pita? Da li ga stvarno interesira razlog ili samo hoće znati smiješ li se zabavljati? Da bi to saznao, možda je potrebno upitati zašto je postavio određeno pitanje. Zatim daj odgovarajući odgovor. Mogao bi iskoristiti priliku i da mu pokažeš kako nas držanje biblijskih uputa štiti od onih aspekata tog blagdana koji ljude frustriraju ili opterećuju.

Zamisli da si pozvan da pred nekom grupom učenika ili studenata govoriš o Jehovinim svjedocima. Nakon tvog izlaganja oni mogu postavljati pitanja. Ukoliko ta pitanja zvuče iskreno i otvoreno, možda bi bilo najbolje odgovoriti jednostavno i direktno. No u slučaju da su pitanja odraz predrasude neke sredine, bolji ćeš rezultat vjerojatno postići ako prije svog odgovora ukratko kažeš uslijed čega se stvaraju uobičajena gledišta o tim stvarima i zašto su Jehovini svjedoci izabrali Bibliju kao svoje mjerilo. U mnogim je slučajevima dobro smatrati da su takva pitanja odraz nečijeg interesa, a ne provokacija — čak i ako možda izgledaju tako. Tako ćeš svojim odgovorom slušateljima moći proširiti vidike, pružiti točne informacije i objasniti biblijski temelj naših vjerovanja.

Što reći poslodavcu koji ti ne želi dati slobodne dane da bi prisustvovao kongresu? Najprije sagledaj stvari s njegove točke gledišta. Bi li pomogao prijedlog da u neko drugo vrijeme radiš prekovremeno? Može li se nešto promijeniti ukoliko mu objasniš da nam pouka koja se daje na našim kongresima pomaže da budemo pošteni radnici dostojni povjerenja? Ako pokažeš da uzimaš u obzir njegove interese, možda će i on s pozitivnim stavom razmisliti o onome što je tebi važno u životu. No što ako želi da napraviš nešto nepošteno? Ako to odlučno odbiješ i svoju odluku objasniš nekom misli iz Biblije, time ćeš pokazati svoj stav. Ali ne bi li možda bilo bolje da mu prije toga objasniš kako bi osoba koja je spremna lagati i krasti za njega lako moguće i lagala njemu ili krala od njega?

No možda ideš u školu i ne želiš sudjelovati u nekim nebiblijskim aktivnostima. Imaj na umu da nastavnik vjerojatno ne dijeli tvoja gledišta i da je njegova odgovornost održavati disciplinu u razredu. Suočavaš se s nekoliko izazova, naprimjer: (1) uzeti u obzir ono što brine nastavnika, (2) s poštovanjem objasniti svoj stav i (3) nepokolebljivo se držati onoga čime znaš da ćeš ugoditi Jehovi. Da bi postigao najbolji rezultat, možda neće biti dovoljno da samo izravno kažeš što vjeruješ (Priče 15:28). Ako si mlad, otac ili majka će ti sigurno pomoći da pripremiš što ćeš reći.

Ponekad ćeš možda trebati opovrgnuti optužbe koje je protiv tebe iznio netko tko ima nekakav autoritet. Naprimjer, policajac, neki službenik vlasti ili sudac može tražiti da odgovoriš na pitanja u vezi s poslušnošću određenom zakonu, tvojom kršćanskom neutralnosti ili tvom stavu prema sudjelovanju u patriotskim ceremonijama. Kako odgovoriti? “S blagošću i dubokim poštovanjem”, savjetuje Biblija (1. Pet. 3:15). Pored toga, pitaj se zašto ta pitanja interesiraju ljude i s poštovanjem uzmi to u obzir. Što dalje? Apostol Pavao ukazao je na prava koja mu jamči rimski zakon, pa tako i ti možeš istaknuti koja su ti prava zajamčena zakonom (Djela 22:25-29). Dotičnom će službeniku vidike možda proširiti informacije o stavu ranih kršćana i Jehovinih svjedoka širom svijeta. Mogao bi istaknuti i to kako priznavanje Božjeg autoriteta zapravo potiče ljude da budu još dosljedniji u svojoj poslušnosti ispravnim ljudskim zakonima (Rim. 13:1-14). Uz takve informacije možda će doći do pozitivne reakcije na biblijske razloge koje si iznio i zbog kojih si zauzeo određeni stav.

Kad odlučuješ o tome kako odgovoriti, možda bi trebao uzeti u obzir i kako osoba koja postavlja pitanje gleda na Sveto pismo. Isus je to učinio kad je odgovarao na pitanje o uskrsnuću koje su mu postavili saduceji. Znajući da oni prihvaćaju jedino Mojsijeve spise, Isus je iznio zaključak na temelju jednog izvještaja zapisanog u Pentateuhu, rekavši na početku: “A da mrtvi ustaju pokazao je i Mojsije” (Luka 20:37). Možda ćeš i ti zaključiti da je dobro citirati dijelove Biblije koje tvoj sugovornik prihvaća i koji su mu poznati.

Što ako tvoj sugovornik Bibliju ne smatra autoritetom? Zapazi što je apostol Pavao napravio u svom govoru na Areopagu, o čemu se izvještava u Djelima apostolskim 17:22-31. On je iznio biblijske istine, ali nije citirao direktno iz Biblije. I ti možeš napraviti isto kad je to potrebno. U nekim područjima možda ćeš trebati nekoliko puta razgovarati s osobom prije nego što direktno ukažeš na Bibliju. Kad uvodiš biblijske retke, možda bi bilo mudro najprije reći zašto se isplati ispitati što Biblija kaže, a ne da samo uporno tvrdiš kako je ona Božja Riječ. No za cilj si trebaš postaviti da daš jasno svjedočanstvo o Božjem naumu te da s vremenom sugovornik sam uvidi što Biblija kaže. Biblija je daleko uvjerljivija od bilo čega što bismo mi osobno mogli reći (Hebr. 4:12).

Doista je prikladno da se one koji služe Jehovi, koji je i sam blag, savjetuje da im govor ‘uvijek bude ugodan, začinjen solju’! (Kol. 4:6; 2. Mojs. 34:6). To znači da trebamo biti prijazni čak i s onima koji to možda naizgled ne zaslužuju. Naš govor treba odražavati lijepe manire, a ne grubost ili netaktičnost.

Mnogi ljudi žive pod ogromnim pritiskom i svakodnevno im se upućuju uvredljive riječi. Kad posjetimo takve ljude, može se desiti da nam grubo odgovore. Kako bismo trebali reagirati na to? U Bibliji stoji: “Odgovor blag utišava gnjev.” Osim toga, takav odgovor može smekšati osobu koja ima suprotno mišljenje (Priče 15:1; 25:15). Ljudima koji svaki dan doživljavaju grubosti može se toliko svidjeti prijazno ponašanje i ton glasa da na koncu poslušaju dobru vijest koju im nosimo.

Mi se ne želimo raspravljati s ljudima koji ne poštuju istinu. Zapravo, želimo razgovarati na temelju Biblije s onima koji nam to dopuste. Bez obzira na to u kojoj se situaciji našli, ne bismo smjeli zaboraviti da trebamo odgovarati prijazno i s uvjerenjem da su Božja dragocjena obećanja pouzdana (1. Sol. 1:5).

Kako odgovoriti ako te osoba s kojom proučavaš Bibliju ili neki suvjernik upita što da napravi u određenoj situaciji? Možda znaš što bi ti osobno učinio. Ali svatko mora nositi odgovornost za vlastite odluke u životu (Gal. 6:5). Apostol Pavao je objasnio da je ljude kojima je propovijedao poticao na ‘poslušnost pomoću vjere’ (Rim. 16:26). To je dobar primjer za oponašanje. Osoba koja svoje odluke donosi uglavnom zato da bi ugodila onome tko s njom proučava Bibliju ili nekom drugom čovjeku zapravo služi ljudima, a ne živi po vjeri (Gal. 1:10). Zato jednostavan, direktan odgovor možda nije najbolje rješenje za onoga tko postavlja pitanje.

Dakle, kako ćeš postići da tvoji odgovori budu u skladu s biblijskim smjernicama? Mogao bi skrenuti pažnju na odgovarajuća biblijska načela i primjere o kojima se govori u Bibliji. U nekim bi slučajevima mogao osobi pokazati kako istražujući može sama pronaći određena načela i primjere. Možeš čak razmotriti načela i vrijednost nekih primjera, ali ih nemoj primjenjivati na trenutnu situaciju. Pitaj osobu uočava li u njima nešto što bi joj moglo pomoći da donese mudru odluku. Potakni je da u svjetlu tih načela i primjera razmisli o tome kakvim bi postupanjem ugodila Jehovi. Tako joj pomažeš da ‘uvježba svoju moć zapažanja da razlikuje i ispravno i neispravno’ (Hebr. 5:14).

Na sastancima kršćanske skupštine često se ukaže prilika da dajemo javnu izjavu o svojoj vjeri. Davanje komentara na postavljena pitanja jedan je od načina kako to možemo činiti. Kako komentirati? Sa željom da blagoslivljamo Jehovu, odnosno da dobro govorimo o njemu. To je radio psalmist David kad je bio u ‘skupštini’ (Ps. 26:12). Osim toga, po savjetu apostola Pavla, svojim komentarima trebamo ohrabriti suvjernike, potičući ih “na ljubav i dobra djela” (Hebr. 10:23-25). Budemo li unaprijed proučavali lekcije, to će nam pomoći u postizanju ovog cilja.

Kad te se prozove da komentiraš, učini to jednostavno, kratko i jasno. Nemoj obuhvatiti cijeli odlomak; obrati pažnju samo na jednu misao. Ako tako odgovoriš, dat ćeš drugima priliku da i oni komentiraju. Naročito je korisno istaknuti biblijske retke navedene u gradivu. U tom slučaju nastoj skrenuti pažnju na dio retka koji govori o onoj misli koju se razmatra. Nauči komentirati svojim riječima, umjesto da čitaš direktno iz odlomka. Nemoj se uznemiriti ako se prilikom komentiranja nisi izrazio potpuno ispravno. To se s vremena na vrijeme događa svima koji komentiraju.

Ukoliko želimo odgovarati kako treba, očito je potrebno više nego samo znati odgovor. To zahtijeva razbor. Ali doista je lijepo kada daš odgovor iz srca i njime dirneš srce drugih! (Priče 15:23).