U svijetu, ali ne i dio njega

“Kako nijeste od svijeta, (...) mrzi na vas svijet” (IVAN 15:19).

 1. Kakav je odnos kršćana prema svijetu, no kako svijet gleda na njih?

POSLJEDNJE noći koju je proveo sa svojim učenicima, Isus im je rekao: “Nijeste od svijeta.” O kojem je svijetu govorio? Zar nije jednom prilikom ranije rekao: “Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni”? (Ivan 3:16). Učenici su očigledno bili dio tog svijeta jer su prvi iskazali vjeru u Isusa s nadom u vječni život. Zašto je onda Isus tom prilikom rekao da njegovi učenici trebaju biti odijeljeni od svijeta? Zašto je, isto tako, rekao: “Kako nijeste od svijeta, (...) za to mrzi na vas svijet”? (Ivan 15:19).

2, 3. (a) Od kojeg “svijeta” kršćani moraju biti odijeljeni? (b) Što Biblija kaže o “svijetu” od kojeg su kršćani odijeljeni?

² Odgovor glasi da Biblija koristi riječ “svijet” (grčki kósmos) na različite načine. Kao što je objašnjeno u prethodnom članku, u Bibliji se riječ “svijet” ponekad odnosi na čovječanstvo u cjelini. To je svijet koji je Bog ljubio i za koji je Isus umro. Međutim, u djelu The Oxford History of Christianity (Oksfordska povijest kršćanstva) stoji: “Riječ ‘svijet’ se u kršćanstvu koristi i kao izraz za nešto što je otuđeno od Boga i neprijateljski raspoloženo prema njemu.” Kako je to moguće? Katolički pisac Roland Minnerath objašnjava to u svojoj knjizi Les chrétiens et le monde (Kršćani i svijet): “Ako se gleda u negativnom smislu, onda je svijet (...) područje u kojem djeluju sile neprijateljski raspoložene prema Bogu, područje koje svojim protivljenjem Kristovoj pobjedonosnoj vladavini tvori neprijateljsko carstvo pod Sotoninom upravom.” Tom “svijetu” pripada većina čovječanstva otuđenog od Boga. Pravi kršćani nisu dio tog svijeta i svijet ih mrzi.

³ Ivan je mislio na taj svijet kad je pretkraj prvog stoljeća napisao: “Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi očine u njemu. Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od oca, nego je od ovoga svijeta” (1. Ivanova 2:15, 16). Usto je napisao: “Znamo da smo od Boga, i sav svijet leži u zlu” (1. Ivanova 5:19). Sam je Isus nazvao Sotonu ‘knezom ovoga svijeta’ (Ivan 12:31; 16:11).

Razvoj svjetskih sila

 4. Kako su se razvile svjetske sile?

⁴ Svijet čovječanstva otuđenog od Boga koji danas postoji počeo se razvijati ubrzo nakon potopa Noinog vremena, kada su mnogi Noini potomci prestali obožavati Jehovu Boga. U to rano doba posebno se isticao Nemrod, graditelj gradova i “moćni lovac u otporu protiv Jehove” (1. Mojsijeva 10:8-12, NW). U to je vrijeme svijet većinom bio organiziran u male gradove-kraljevstva, koji su s vremena na vrijeme osnivali saveze i vodili ratove jedni protiv drugih (1. Mojsijeva 14:1-9). Neki su gradovi-kraljevstva zavladali nad drugima i postali regionalne sile. Neke su se regionalne sile s vremenom razvile u velike svjetske sile.

5, 6. (a) Kojih sedam svjetskih sila nalazimo u biblijskoj povijesti? (b) Kako su predočene te svjetske sile, i od koga dobivaju moć?

⁵ Vladari tih svjetskih sila slijedili su Nemrodov primjer i nisu obožavali Jehovu, što se odražavalo u njihovim okrutnim, nasilnim postupcima. Te su svjetske sile u Pismima predočene divljim životinjama, i Biblija je tijekom stoljeća identificirala šest sila koje su imale snažan utjecaj na Jehovin narod. Bile su to Egipat, Asirija, Babilon, Medo-Perzija, Grčka i Rim. Bilo je prorečeno da će se nakon Rima pojaviti sedma svjetska sila (Danijel 7:3-7; 8:3-7, 20, 21; Otkrivenje 17:9, 10). Pokazalo se da je to Anglo-američka svjetska sila, koja se sastojala od Britanskog Carstva i njegovog saveznika Sjedinjenih Država, koji je naposljetku nadmašio Veliku Britaniju u sili. Britansko Carstvo počelo se razvijati nakon što je konačno nestao i posljednji trag Rimskog Carstva.a

⁶ Sedam svjetskih sila koje su se pojavljivale jedna za drugom predstavljene su u knjizi Otkrivenje kao glave sedmoglave divlje zvijeri koja izranja iz mora nemirnog čovječanstva (Izaija 17:12, 13; 57:20, 21; Otkrivenje 13:1). Tko daje moć toj zvijeri koja vlada? Biblija odgovara: “Dade joj zmija [“zmaj”, NW] silu svoju, i prijestol svoj, i oblast veliku” (Otkrivenje 13:2). Taj zmaj je sam Sotona Đavo (Luka 4:5, 6; Otkrivenje 12:9).

Predstojeća vlast Božjeg Kraljevstva

 7. Čemu se nadaju kršćani, i kako to utječe na njihov odnos prema svjetskim vladavinama?

⁷ Kršćani se već skoro 2 000 godina mole: “Da dodje carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu” (Matej 6:10). Jehovini svjedoci znaju da samo Božje Kraljevstvo može donijeti pravi mir na Zemlju. Budući da pomno prate biblijsko proročanstvo, uvjereni su da će ova molitva uskoro biti uslišana i da će Kraljevstvo ubrzo preuzeti brigu oko zbivanja na Zemlji (Danijel 2:44). Zbog privrženosti tom Kraljevstvu oni su neutralni u zbivanjima koja se tiču svjetskih vladavina.

 8. Kako vladavine reagiraju na vlast Božjeg Kraljevstva, kao što je prorečeno u 2. Psalmu?

⁸ Neke nacije tvrde da se drže religijskih načela. No u praksi one ignoriraju činjenicu da je Jehova Univerzalni Suveren i da je ustoličio Isusa za nebeskog Kralja koji ima vlast nad Zemljom (Danijel 4:17; Otkrivenje 11:15). Jedan proročanski psalam kaže: “Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospodina i na pomazanika [Isusa] njegova. ‘Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov’” (Psalam 2:2, 3). Vladavine ne prihvaćaju božanske “sveze” ili “jaram” koji bi ograničavao njihov nacionalni suverenitet. Zbog toga Jehova kaže Isusu, svom izabranom Kralju: “Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud” (Psalam 2:8, 9). Međutim, svijet čovječanstva za koji je Isus umro neće biti potpuno ‘razbijen’ (Ivan 3:17).

Izbjegavati “žig (...) zvijeri”

9, 10. (a) Na što smo upozoreni u knjizi Otkrivenje? (b) Što predstavlja ‘žig zvijeri’? (c) Koji biljeg primaju Božji sluge?

⁹ Otkrivenje koje je primio apostol Ivan upozorilo je da će svijet čovječanstva otuđenog od Boga postavljati sve veće zahtjeve neposredno prije svog kraja, ‘čineći da svi, mali i veliki, bogati i siromašni, slobodnjaci i robovi, dobiju žig na svojoj desnoj ruci ili na svojim čelima, i da nitko ne može ni kupiti ni prodati, osim onaj koji ima žig’ (Otkrivenje 13:16, 17). Što to znači? Žig na desnoj ruci prikladan je simbol aktivne podrške. Što predstavlja žig na čelu? U djelu The Expositor’s Greek Testament (Tumačenje Grčkih spisa) stoji: “Ova potpuno simbolična aluzija odnosi se na običaj da se vojnici i robovi označavaju vidljivom tetovažom ili znakom (...); ili pak na religiozni običaj da se ime nekog boga nosi kao amajlija.” Mnogi ljudi zbog svojih postupaka i riječi, simbolično govoreći, imaju taj žig, identificirajući se tako kao ‘robovi’ ili ‘vojnici’ “zvijeri” (Otkrivenje 13:3, 4). Djelo Theological Dictionary of the New Testament (Teološki rječnik Novoga zavjeta) kaže o njihovoj budućnosti: “Božji neprijatelji dopuštaju da im [žig] zvijeri, misteriozan broj koji sadrži njeno ime, bude otisnut na čelu i jednoj ruci. To im daje velike mogućnosti da napreduju u ekonomskom i trgovačkom pogledu, no istovremeno izaziva Božji gnjev i isključuje ih iz tisućugodišnjeg kraljevstva, Otkr. 13:16; 14:9; 20:4.”

¹⁰ Potrebno je sve više hrabrosti i ustrajnosti kako bi se moglo oduprijeti pritisku da se primi “žig” (Otkrivenje 14:9-12). Međutim, Božji sluge imaju takvu snagu i zbog toga ih drugi često mrze i kleveću (Ivan 15:18-20; 17:14, 15). Izaija je rekao da će oni, umjesto da nose zvijerin žig, simbolično napisati na svoju ruku: “Ja sam Jahvin” (Izaija 44:5, St). Osim toga, budući da “uzdišu i (...) ridaju” zbog odvratnih stvari koje čini otpadnička religija, oni dobivaju simbolični biljeg na svojim čelima koji pokazuje da su dostojni da budu pošteđeni kad budu izvršene Jehovine presude (Ezehijel 9:1-7).

11. Tko ljudskim vladavinama dozvoljava da vladaju dok ne dođe Božje Kraljevstvo kako bi preuzelo vlast nad Zemljom?

¹¹ Bog dopušta da ljudske vladavine vladaju sve dok ne dođe vrijeme da Kristovo nebesko Kraljevstvo potpuno preuzme vlast nad Zemljom. Profesor Oscar Cullmann u svojoj knjizi The State in the New Testament (Država u Novom zavjetu) govori o tom božanskom dopuštanju postojanja političkih država. On piše: “Kompleksna predodžba o ‘privremenom’ karakteru države jest razlog zašto stav prvih kršćana prema državi nije dosljedan, nego naizgled proturječan. Naglašavam da je naizgled proturječan. Možemo samo spomenuti Rimljanima 13:1: ‘Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju (...)’, uz 13. poglavlje Otkrivenja: država kao zvijer koja dolazi iz bezdana.”

“Zvijer” i ‘cezar’

12. Kakvo uravnoteženo gledište o ljudskim vladavinama imaju Jehovini svjedoci?

¹² Bilo bi neispravno zaključiti da su svi ljudi koji su na vlasti Sotonino oruđe. Mnogi su pokazali da su ljudi od načela, kao što je bio prokonzul Sergije Pavao koji je u Bibliji opisan kao ‘razuman čovjek’ (Djela apostolska 13:7). Neki su vladari hrabro branili prava manjina, a pritom ih je vodila od Boga dana savjest iako nisu poznavali Jehovu ni njegove naume (Rimljanima 2:14, 15). Prisjeti se da Biblija koristi riječ “svijet” na dva oprečna načina: za svijet čovječanstva koji Bog ljubi i koji mi trebamo ljubiti te za svijet čovječanstva koji je otuđen od Jehove, kojemu je Sotona bog i od kojeg moramo biti odvojeni (Ivan 1:9, 10; 17:14; 2. Korinćanima 4:4; Jakov 4:4). Dakle, Jehovini sluge imaju uravnotežen stav prema ljudskim vladavinama. Mi smo neutralni u političkim zbivanjima jer služimo kao ambasadori ili poslanici Božjeg Kraljevstva i svoj život predajemo Bogu (2. Korinćanima 5:20). S druge strane, na temelju savjesti podložni smo onima koji imaju vlast.

13. (a) Kako Jehova gleda na ljudske vladavine? (b) Do koje su mjere kršćani podložni ljudskim vladavinama?

¹³ Ovaj uravnoteženi pristup odražava stajalište samoga Jehove Boga. Kad svjetske sile, ili pak male države, zloupotrebljavaju svoju vlast, tlače svoj narod ili progone one koji obožavaju Boga, one sigurno zaslužuju da su proročanski opisane kao divlje zvijeri (Danijel 7:19-21; Otkrivenje 11:7). Međutim, kada državne vlasti služe Božjem naumu što se tiče pravednog održavanja zakona i reda, on ih smatra svojim ‘javnim slugama’ (Rimljanima 13:6, NW). Jehova očekuje da njegov narod poštuje ljudske vladavine i da im bude podložan, no ta podložnost nije bezgranična. Kad ljudi zahtijevaju od Božjih slugu ono što je zabranjeno Božjim zakonom ili kad zabranjuju ono što Bog zahtijeva od svojih slugu, tada Božji sluge slijede stajalište apostola, naime: “Većma se treba Bogu pokoravati nego li ljudima” (Djela apostolska 5:29).

14. Kako je kršćansku podložnost ljudskim vladavinama objasnio Isus? a kako Pavao?

¹⁴ Isus je rekao da će njegovi sljedbenici imati obaveze i prema vlastima i prema Bogu, rekavši: “Podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu” (Matej 22:21). Apostol Pavao je napisao pod nadahnućem: “Svaka duša da se pokorava [“višim”, NW] vlastima (...). Ako li zlo činiš, boj se; jer uzalud ne nosi mača, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo čini. Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savjesti. Jer za to i poreze dajete” (Rimljanima 13:1, 4-6). Od prvog stoljeća n. e. pa sve do danas kršćani moraju uzeti u obzir zahtjeve države. Oni trebaju razlučiti da li bi se udovoljavanjem tim zahtjevima kompromitiralo njihovo obožavanje ili da li su takvi zahtjevi pravovaljani i da li im se čiste savjesti može udovoljiti.

Savjesni građani

15. Na koji način Jehovini svjedoci savjesno plaćaju cezaru ono što su dužni?

¹⁵ Političke ‘više vlasti’ Božji su “sluga” kada ispunjavaju ulogu koju Bog odobrava, u koju, između ostalog, spada ovlast da “kažnjavaju one koji čine zlo, a pohvaljuju one koji čine dobro” (1. Petrova 2:13, 14, St). Jehovini sluge savjesno plaćaju cezaru ono što su zakonski obavezni u obliku poreza, i sve dok im biblijski školovana savjest dopušta oni su “poslušni gospodarima i zapovjednicima, (...) gotovi na svako dobro djelo” (Titu 3:1). U “dobro djelo” uključeno je pomaganje drugima, kao što je slučaj kad se dogodi neka katastrofa. Mnogi mogu posvjedočiti o dobrohotnosti koju pokazuju Jehovini svjedoci prema svojim bližnjima u takvim situacijama (Galaćanima 6:10).

16. Koja dobra djela Jehovini svjedoci savjesno čine vlastima i bližnjima?

¹⁶ Jehovini svjedoci ljube svoje bližnje i smatraju da je najbolje što mogu učiniti za njih da im pomognu steći točnu spoznaju o Božjem naumu da uspostavi pravedno “novo nebo i novu zemlju” (2. Petrova 3:13). Budući da naučavaju visoka moralna biblijska načela i da ih provode u djelo, oni predstavljaju pravi dobitak za ljudsko društvo jer čuvaju mnoge od delinkvencije. Jehovini sluge su poslušni zakonu i pokazuju poštovanje prema vladinim predstavnicima, službenicima, sucima i gradskim vlastima, iskazujući čast “onome koji traži čast” (Rimljanima 13:7, NW). Svjedoci koji su roditelji spremno surađuju s učiteljima svoje djece i pomažu djeci da dobro uče kako bi kasnije mogla zarađivati za život, a ne da budu na teret društvu (1. Solunjanima 4:11, 12). Svjedoci u svojim skupštinama ne gaje rasne predrasude ni klasne razlike, a veliku važnost pridaju jačanju obiteljskog života (Djela apostolska 10:34, 35; Kološanima 3:18-21). Tako svojim postupcima pokazuju kako su lažne optužbe da su protivnici obiteljskog života ili da su nekorisni za društvo. Na taj se način pokazuju istinitima riječi apostola Petra: “Jer je tako volja Božija da dobrijem djelima zadržavate neznanje bezumnijeh ljudi” (1. Petrova 2:15).

17. Kako kršćani mogu ‘mudro živjeti prema onima koji su na polju’?

¹⁷ Dakle, iako Kristovi pravi sljedbenici ‘nisu od svijeta’, oni su još uvijek u svijetu kao članovi ljudskog društva i moraju ‘mudro živjeti prema onima koji su na polju’ (Ivan 17:16; Kološanima 4:5). Sve dok Jehova dopušta višim vlastima da djeluju kao njegov sluga, mi ćemo im iskazivati dužno poštovanje (Rimljanima 13:1-4). Iako smo politički neutralni, mi se molimo za “careve, i za sve koji su u vlasti”, posebno kad se od njih zahtijeva da donesu odluke koje bi mogle utjecati na slobodu obožavanja. Nastavit ćemo tako postupati “da tihi i mirni život poživimo u svakoj pobožnosti i poštenju”, tako da će se ‘sve [“vrste”, NW] ljudi spasiti’ (1. Timoteju 2:1-4).

[Bilješka]

Pitanja za ponavljanje

◻ Kojem “svijetu” pripadaju kršćani, a kojem ne mogu pripadati?

◻ Što predstavlja “žig zvijeri” na nečijoj ruci ili čelu, i koje biljege imaju Jehovini vjerni sluge?

◻ Koje uravnoteženo gledište o ljudskim vladavinama imaju pravi kršćani?

◻ Na koje načine Jehovini svjedoci doprinose dobrobiti ljudskog društva?

[Slike na stranici 16]

Biblija prikazuje ljudske vladavine i kao Božjeg slugu i kao divlju zvijer

[Slika na stranici 17]

Jehovini svjedoci su zbog svoje ljubazne brige za druge pravi dobitak za društvo