Prepoznavanje Mesije, Kralja

 1. Zašto se Jehova poslužio baš Danijelom, da bi prorekao vremenski tok određenih događaja?

PROROK Danijel pripada onima koji će uskrsnuti u zemaljskom području Božjeg Kraljevstva. Na kraju njegova duga života u Jehovinoj službi, bilo mu je rečeno: “A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana.” Danijel je, poput nas danas, bio zainteresiran za “vrijeme svršetka” i za “čudesne stvari”, koje će se tada događati. Stoga se Jehova Bog, koji se uvijek točno drži vremena, poslužio prorokom Danijelom, da bi izrekao pojedinosti u vezi svog vremenskog plana ‘dolaska’ Kraljevstva (Danijel 12:4, 6, 13; 11:27, 35; usporedi Amos 3:7; Izaija 46:9-11).

 2. a) Koje se Izaijino proročanstvo iznenada ispunilo 539. g. pr. n. r. vr. i kako? b) Koje bi to čudo moglo prouzročiti da se pravodobno ispuni izvještaj Jeremije 25:11, 12?

² Dogodilo se točno prema proročanstvima, koje je Jehova prorekao stoljećima unaprijed; Babilonsko je kraljevstvo palo u ruke vojske Perzijanca Kira i Darija Medijanina (Izaija 44:24, 27, 28; 45:1, 2). Tako je Darije postao kraljem prijašnjeg Babilonskog kraljevstva. Bilo je to 539. g. pr. n. r. vr. Prošlo je već 68 godina otkako je babilonski kralj Nabukodonozor razorio Jeruzalem i njegov templ te opustošio Judeju, a preživjele Židove odveo u Babilon. Stoga je prve godine Darijeve vladavine, ostarjeli Danijel pun očekivanja, pisao: “Ja, Danijel, istraživah u Pismima broj godina, koje se — prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji — imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina” (Danijel 9:2; Jeremija 25:11, 12). Koje bi to čudo moglo prouzročiti da se Židovi, koji su živjeli u ropstvu, kroz dvije godine vrate u Jeruzalem da bi tamo obnovili obožavanje Jehove?

 3. Koju je usrdnu molitvu izgovorio Danijel?

³ Danijel se usrdno molio Jehovi za svoj narod. Priznao je njihove grijehe i zvao Jehovu da pokaže milosrđe. No, prije svega molio je Jehovu da očisti svoje veliko ime od sramote, koju su mu nanosili narodi koji su graničili s Izraelom. On je to ovako izrazio: “Jehova, čuj! Jehova, oprosti! Jehova poslušaj i čini! Ne oklijevaj — zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj” (Danijel 9:4-19, ST).

 4. Kako je Jehova saslušao tu molitvu?

⁴ No, je li Jehova saslušao tu molitvu? Da, i učinivši to on je ispunio svoje proročanstvo. Naveo je Perzijanca Kira, Darijevog nasljednika, da izda naredbu kojom se ostatak Izraelaca ovlašćuje da se vrati u Jeruzalem i da ponovno sagradi templ. Tako su na kraju “sedamdeset godina”, 537. g. pr. n. r. vr., Židovi koji su se vratili natrag, počeli doprinašati Jehovi žrtve na ponovno sagrađenom oltaru u Jeruzalemu (2. Dnevnika 36:17-23; Ezdra 3:1; Izaija 44:28; 45:1).

 5. a) Koju neposrednu posljedicu je imala molitva? b) O kojem je vremenskom razdoblju riječ u Danijelu 9:24-27?

⁵ Danijelova molitva je imala i neposrednu posljedicu. Tako mu se u čovječjoj prilici pojavio anđeo Gabrijel, označivši ga Jehovinim “miljenikom” i davši mu daljnji “uvid i razumijevanje” (Danijel 9:20-23, ST). Ono što je anđeo trebao reći, bilo je za Danijela posve novo otkrivenje. Bilo je to bodreće proročanstvo o događajima, koji će uslijediti u razdoblju od “sedamdeset tjedana” — ne “sedamdeset godina”. Molimo te, pročitaj cijelo proročanstvo zapisano u Danijelu 9:24-27. Koje je značenje tog proročanstva?

 6. Koliko traje “sedamdeset tjedana”?

⁶ Proročanstvo govori o tome da je za pojavu “Kneza Pomazanika”, obećanog kralja iz Davidove loze, određeno “sedamdeset tjedana”. Jesu li bili mišljeni doslovni tjedni? Ne, jer se prorečeni događaji ne bi mogli odigrati unutar svega godinu i pol dana. Bili su to tjedni, u kojima svaki dan broji jednu godinu. (Usporedi 3. Mojsijevu 25:8.) Stoga se u mnogim prijevodima Biblije u opasci za Danijela 9:24 upotrebljava izraz “godišnji tjedni” (Bruns; Moffat; Today‘s English Version; The Jerusalem Bible; Menge). “Sedamdeset tjedana” traje očito 490 doslovnih godina.

7, 8. a) Zašto brojanje “sedamdeset tjedana” ne počinje s Kirovom naredbom? b) Kako je bila uslišena Nehemijina molitva? c) Kako su Židovi reagirali na “riječ” kralja? d) Kada se to dogodilo?

⁷ Kada se počinje brojati tih “sedamdeset tjedana”? U Danijelu 9:25, ST, čitamo: “Od časa kad izađe riječ — ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’”. Ali, Kirova naredba nije sadržavala tu “riječ”. Ona se ograničila samo na obnovu Jehovina doma, što je uključivalo i žrtveni oltar (Ezdra 1:1-4). Zato je još 80 godina nakon toga grad stajao “opustošen”, a zidine mu razvaljene. U to je vrijeme jedan vjerni Židov, po imenu Nehemija, služio kao peharnik na dvoru perzijskog kralja Artakserksa, u gradu Suzanu. Kada je saznao za težak položaj Židova u Jeruzalemu, molio se da bi ta sramota bila odstranjena s Jehovinog imena (Nehemija 1:3, 11; 2:17).

⁸ Nehemija je žalosna lica donosio vino kralju. Primijetivši to, Artakserks ga upita: “Što ti je lice tužno? Nisi li možda bolestan? Nije drugo, nego je tuga u tvome srcu!” Kada je kralj saznao razlog tome, odmah je opunomoćio Nehemiju da ode u Jeruzalem, da obnovi gradske “zidine” i “vrata”. Kako je reagirao narod kad ga je Nehemija obavijestio o Božjoj milosti i posredovao mu “riječ” kralja da se “vrate i sagrade Jeruzalem”? Rekli su: “‘Ustanimo ... i gradimo!’ I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo.” Sve se to događalo “dvadesete godine kraljevanja Artakserksova” (Nehemija 2:1-18, ST).

 9. Kako dolazimo do 20. godine Artakserksova kraljevanja?

⁹ A koja je to godina? Postoji mnoštvo dokaza da je Artakserks (nazvan “Dugoruki” radi svoje dugačke desne ruke) došao na perzijski prijesto nakon smrti svog oca Kserksa. Prva godina Artakserksove vladavine bila je 474. pr. n. r. vr., a 20. godina njegova kraljevanja je 455. g. pr. n. r. vr.a

10. Kako se ispunilo proročanstvo u vezi prvih “sedam tjedana”?

¹⁰ Dakle, tjedni spomenuti u Danijelu 9:25, počinju teći 455. g. pr. n. r. vr. U Bibliji čitamo:

“Znaj i razumij: Od časa kada izađe riječ — “Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem” pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme” (ST).

Očito se prvih “sedam tjedana” ili 49 godina (455-406. pr. n. r. vr.) odnosi na vrijeme obnove grada. Riječi “u teško vrijeme”, ukazuju na ogorčeni otpor gradnji, kojeg su pružali susjedni narodi (Nehemija 4:6-20). No, povijest pokazuje da je unatoč tome na kraju stoljeća Jeruzalem opet postao veliki i cvatući grad.b

11. Da li se “Knez Pomazanik” pojavio u pravo vrijeme?

¹¹ No, trebala su proći daljnja “šezdeset i dva tjedna”, da bi od 455. godine pr. n. r. vr. proteklo ukupno 69 godišnjih tjedana ili 483 godine do “Kneza Pomazanika”. Te 483 godine (455. g. pr. n. r. vr. i zadnja godina bile su samo djelomično uključene u to) dosežu do 29. g. n. r. vr. Je li se tada pojavio Mesija? Iz izvještaja Luke 3:1-3 saznajemo, da je “petnaeste godine vladanja cara Tiberija”, Ivan Krstitelj ‘propovijedao krštenje u svoj pokrajini Jordanskoj’. Budući da su povjesničari utvrdili da je Tiberije postao rimskim carem 17. augusta 14. godine n. r. vr. (po Gregorijanskom kalendaru), to znači da je Ivan počeo propovijedati i krštavati u rano proljeće 29. godine n. r. vr., naime, 15. godine Tiberijeva vladanja. U jesen iste godine (29. n. r. vr.) bio je Isus kršten. Tada je s neba sišao sveti duh, da bi ga pomazao za Mesiju. To se dogodilo, u ispunjenju Božjeg proročanstva, točno u pravo vrijeme (Luka 3:21, 22).

12. a) Što su tada očekivali mnogi Židovi? b) Zašto im je promakao smisao proročanstva? c) No, kako koristi nama danas?

¹² Tih su dana mnogi Židovi očekivali dolazak Mesije, posve sigurno i zato jer su znali za “sedamdeset tjedana” (Luka 3:15; Ivan 1:19, 20). No, budući da su većini od njih otvrdnula srca, promakao im je smisao proročanstva (Matej 15:7-9). Međutim, mi danas možemo jačati svoju vjeru ako poklonimo pažnju svim pojedinostima “proročanske riječi” (2. Petrova 1:19-21). Kroz tu “Riječ”, ne samo da jasno prepoznajemo Mesiju, kako je to razvidno iz tabele na 67. strani, nego nas i upućuje na divne blagoslove, koje ćemo primiti pod vladavinom Kraljevstva “Kneza, Pomazanika” (Izaija 9:6, 7).

13, 14. Zašto se pojavljivanje i život Mesije potpuno razlikovao od židovskih očekivanja?

¹³ Je li pojava “Kneza, Pomazanika” dovela neposredno do oslobođenja Židova? Oni su ga očekivali u ulozi moćnog vojskovođe, vlastodršca, koji će ih osloboditi teškog jarma Rimskog carstva (Ivan 6:14, 15). Međutim, njegov je otac Jehova imao u mislima drugačije oslobođenje.

¹⁴ U proročanstvu o “sedamdeset tjedana”, Gabrijel je objasnio da Mesija neće biti neki veliki politički vođa, nego da će “biti pogubljen, ali ne za sebe”. On je trebao umrijeti sramotnom smrću, ne ostavivši potomstvu ni ime, niti materijalno bogatstvo. A kako li se to samo točno ispunilo! Kad su prije pogubljenja skinuli Isusu haljine, vojnici su bacali kocku da bi podijelili još ono malo što je ostalo — njegove vanjske haljine (Danijel 9:26a, ST; Matej 27:35).

15. a) Kada je bio “pogubljen” Mesija? b) Kako je potvrđena vremenska točnost ove pojedinosti?

¹⁵ Kada je Isus bio pogubljen? Gabrijel je rekao da će se to dogoditi “u polovici (zadnjeg godišnjeg) tjedna”, što znači u rano proljeće 33. g. n. r. vr., tri i pol godine nakon Isusova krštenja i pomazanja. Iz Ivanovog evanđelja saznajemo da je Isus tada, nakon svog krštenja, prisustvovao četvrtoj svečanosti Pashe, čime je također potvrđena točnost proročanstva (Danijel 9:27b; Ivan 2:13; 5:1; 6:4; 13:1).

16, 17. a) Kako tragično su se ispunile riječi iz Danijela 9:26b? b) Zašto nam služe za primjer tadašnji pravi sljedbenici Mesije?

¹⁶ Da, pogubljen je bio “Knez Pomazanik”. Kako tragično da Židovi nisu prepoznali svojeg kralja! Ali, to još uvijek nije bilo sve. Jeruzalem će biti ponovno opustošen. U Danijelovom proročanstvu čitamo:

“Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat, i određena pustošenja” (Danijel 9:26b, ST).

¹⁷ Točno prema proročanstvu, vrijeme nakon ‘pogubljenja Mesije’, pa “do svršetka”, bilo je obilježeno ratovima. Tako su konačno 70. godine n. r. vr. došle rimske vojske, opkolile Jeruzalem i razorile grad i templ. Povjesničar Josip izvještava da je u tom općem uništenju poginulo 1 100 000 Židova. Pravi sljedbenici Mesije, srećom su zapazili “znak”, te su pobjegli u sigurnost, u brda, s druge strane Jordana (Matej 24:3-16). To pokazuje koliko je i za nas danas važno da uvažimo Božji proročanski “znak”, prije nego ‘dođe’ Kraljevstvo, da izvrši kazneni sud nad sadašnjim zlim sustavom stvari (Luka 21:34-36).

18. Što je bilo postignuto prvim dolaskom Mesije?

¹⁸ Što je trebalo biti postignuto prvim dolaskom Mesije? Gabrijel je rekao Danijelu:

“Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu, da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost” (Danijel 9:24a, ST).

Sve će to postići “Knez Pomazanik” svojim životom i svojom smrću! Riječ je, ne o političkom, nego o čudesnom duhovnom oslobođenju. Zahvaljujući otkupnoj žrtvi svog žrtvovanog savršenog čovječjeg života, Isus je udaljio grijeh i prijestup od svih koji ga prihvaćaju za Mesiju, primivši ih kao duhovni “Izrael Božji” u “novi zavjet” (Galaćanima 6:16; Jeremija 31:31, 33, 34).

19. Kako je Mesija “ukinuo žrtvu i prinos”?

¹⁹ Dakle, ono što nije mogao učiniti zavjetni Zakon (savez), posredovan preko Mojsija, koji se temeljio na životinjskim žrtvama, trebao je prouzročiti novi zavjet s posrednikom Mesijom, na temelju njegove jedne savršene čovječje žrtve, koju je doprinio “u polovici tjedna”. Na taj je način “prestala žrtva i prinos”, jer otada gube svaku vrijednost zakonom predviđene žrtve (Danijel 9:27). O tome je kasnije pisao apostol Pavao slijedeće: “Staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam službu pomirenja” (2. Korinćanima 5:17, 18, ST).

20. Koji te izgled za čovječanstvo može usrećiti?

²⁰ U određeno će vrijeme Kristova otkupna žrtva koristiti još mnogima, koji ne pripadaju duhovnom Izraelu, poput Pavla. On piše dalje da je Bog pomirio kroz Krista “svijet sa sobom, koji nije uračunao ljudima njihovih prekršaja” (2. Korinćanima 5:19, ST). Nisi li i ti, kao dio tog svijeta, sretan što ti mogu, na temelju žrtve onoga koji te pomirio s Bogom, biti oprošteni grijesi nesavršenog čovjeka?

21, 22. a) Kako je tijekom 70. tjedna bio ‘stavljen pečat viđenju i prorocima’? (Danijel 9:24). b) Kako je bila pomazana “najveća svetinja”?

²¹ Međutim, u sedamdesetom tjednu trebalo se dogoditi još nešto, osim “da se uvede vječna pravednost”. Trebao je biti ‘stavljen pečat viđenju i prorocima’. U Otkrivenju 19:10 piše da je ‘proročki duh, zapravo, svjedočanstvo Isusovo’. A Isus je pri svom prvom dolasku kao Mesija, riječima i djelima ispunio doslovno stotine proročanskih izreka. Tako je na ta proročanstva, u neku ruku, stavljen neizbrisivi pečat, jer su se pokazala točnima i pouzdanima, a osim toga potječu od suverenog Gospodina Jehove. Kroz Mesiju su trebala biti obistinjena sva Božja obećanja da će blagosloviti svoj narod. “Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu (Isusu Kristu) svoj ‘da’” (Danijel 9:24b, ST; 2. Korinćanima 1:20, ST).

²² U tom je ‘sedamdesetom tjednu’ također trebala biti pomazana “najveća svetinja”. Otada nije više ‘rukom napravljena svetinja’ u templu Jeruzalema mogla služiti Božjem naumu u vezi s oproštenjem grijeha. Ona je bila samo slika pravog, veličanstvenog duhovnog templa, nastalog pomazanjem Mesije, 29. godine n. r. vr. Nakon smrti i uskrsnuća, Krist je uzašao u nebo da bi “jedanput zauvijek” doprinio vrijednost svoje čovječje žrtve pred samim Bogom (Jevrejima 9:23-26). Tako se Božje nebesko obitavalište javlja u novom svijetlu; biva pomazano kao “najveća svetinja”; postaje duhovnom stvarnošću, što je bilo predočeno svetinjom nad svetinjama u templu Jeruzalema. Stoga su od dana Duhova, 33. godine n. r. vr., pa sve do kraja sedamdesetog tjedna, Židovi koji su prihvatili Božju pripremu, imali jedinstvenu prednost da na temelju Kristove žrtve, doprinesene u ‘najvećoj svetinji’, budu i oni pomazani za podsvećenike u Božjem duhovnom templu.

23. a) Zašto su tijekom 70. tjedna Židovi bili posebno povlašteni? b) Kako su nakon isteka “sedamdesetog tjedna” postali i drugi povlašteni?

²³ U vezi Židova, koji će biti uzeti u duhovni Izrael, bilo je prorečeno: “I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu”. To je godišnji tjedan od 29. do 36. godine n. r. vr., u kojem su tjelesni Židovi bili povlašteni, jer su prihvaćanjem Sina mogli postati pripadnicima duhovnog “Abrahamovog sjemena” (Danijel 9:27a, ST). Međutim, kada je Petar propovijedao neobrezanom poganinu Korneliju, pružila se i neobrezanim narodima prilika da budu uzeti u abrahamski zavjet. S tim u vezi Pavao je pisao: “Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu, jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli. Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste vi samo jedan u Kristu Isusu. A ako vi pripadate Kristu, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju” (Galaćanima 3:26-29, ST; Djela apostolska 10:30-35, 44-48).

24. Koje divno jamstvo za sve ostale sadrži obećanje dano Abrahamu? b) Kako možeš, prema Luki 9:23, i ti imati udjela u tome?

²⁴ A što je s ostalim milijardama ljudi, koji nisu bili sakupljeni u “malo stado” nebeskih nasljednika? Abrahamsko obećanje sadrži i za njih divno jamstvo: “Svi će se narodi blagoslivljati tvojim (Abrahamovim) potomstvom” (1. Mojsijeva 22:18, ST). Bi li i ti želio imati udjela u tim blagoslovima? To je moguće, i zato trebaš moliti za ‘dolazak’ Božjeg Kraljevstva. Ako ćeš i dalje istraživati Riječ Božju, saznat ćeš kako se predanjem Bogu možeš ‘odreći’ samoga sebe i “postojano” slijediti Kneza Pomazanika (Luka 9:23).