Hoćeš li poput Jeremije “ostati živ”?

1, 2. Zašto je razumljivo to što Biblija pridaje važnost kako pojedincima tako i cijeloj obitelji?

NAKON što je Jošua pozvao Izraelce da odaberu kome će služiti, rekao je: “Ja i dom moj služit ćemo Jehovi!” (Još. 24:15). Jošua je čvrsto odlučio biti vjeran Bogu, a bio je siguran da će mu i njegova obitelj biti vjerna. Stoljećima kasnije, dok se bližilo razorenje Jeruzalema, Jeremija je rekao kralju Sidkiji da će, ako se preda Babiloncima, “ostati živ i on i dom njegov” (Jer. 38:17). Kralj je donio lošu odluku koja je bila kobna za njega, njegove žene i njegove sinove. Babilonci su mu pred očima pogubili sinove, a njega su oslijepili i odveli u zatočeništvo u Babilon (Jer. 38:18-23; 39:6, 7).

² U oba slučaja koja smo naveli jedna je osoba bila izravno uključena u ono što se događalo. No spominje se i njezina obitelj, što je posve logično. Svaki odrastao čovjek odgovoran je Bogu. No većina Izraelaca imala je obitelj. I kršćanima je obitelj važna. To se vidi po onome što čitamo u Bibliji i što razmatramo na našim sastancima u vezi s brakom, odgojem djece i pokazivanjem poštovanja prema članovima obitelji (1. Kor. 7:36-39; 1. Tim. 5:8).

3, 4. Po čemu su se Jeremijine životne okolnosti razlikovale od okolnosti većine Židova i kako mu je to koristilo?

³ Jeremija je bio jedan od onih koji su u njegovo doba “ostali živi”. Preživio je razorenje Jeruzalema, premda su njegove životne okolnosti bile drugačije od okolnosti većine Židova (Jer. 21:9; 40:1-4). Bog mu je rekao neka se ne ženi niti ima djecu te da ne sudjeluje u nekim zbivanjima koja su u to vrijeme bila dio svakodnevnog života Židova. (Pročitaj Jeremiju 16:1-4.)

⁴ U kulturi u kojoj je Jeremija živio bilo je uobičajeno stupiti u brak i imati djecu. Većina Židova to je činila, i tako je zemlja koju su dobili u nasljedstvo ostajala u njihovom plemenu i obiteljia (5. Mojs. 7:14). Zašto Jeremija to nije smio učiniti? Bog mu je, zbog onoga što je narod očekivalo u budućnosti, zapovjedio da ne sudjeluje ni u žalovanju ni u veselju. Nije smio tješiti ožalošćene niti se gostiti s njima nakon pogreba. Nije smio ni prisustvovati radosnim prigodama kao što su bile židovske svadbe. Bližio se kraj svakom gošćenju i radovanju (Jer. 7:33; 16:5-9). Jeremijin način postupanja pridao je težinu njegovim riječima te je istaknuo koliko će teška biti nevolja koja im predstoji. S vremenom ih je ta nevolja doista i snašla. Možeš li zamisliti kako su se osjećali ljudi koji su iz očaja čak pribjegli kanibalizmu ili oni koji su promatrali kako njihovi voljeni postaju beživotni leševi? (Pročitaj Jeremiju 14:16; Tuž. 2:20.) Stoga neoženjenog Jeremiju nije trebalo žaliti. Tijekom opsade koja je trajala godinu i pol te krvoprolića koje je nakon nje uslijedilo izginule su čitave obitelji, no Jeremija je bio pošteđen gubitka bračnog druga ili djece.

 5. Zašto se može reći da su riječi iz Jeremije 16:5-9 poučne i za kršćane?

⁵ Možemo li reći da se riječi iz Jeremije 16:5-9 odnose i na nas? Ne. Kršćane se potiče da “tješe one koji su u kakvoj god nevolji” i da se “raduju s onima koji se raduju” (2. Kor. 1:4; Rim. 12:15). Isus je bio na jednoj svadbi i čak je doprinio njenoj veseloj atmosferi. Ipak, ono što očekuje ovaj zli svijet vrlo je ozbiljno. Kršćani bi se čak mogli suočiti s velikim poteškoćama i oskudicom. Isus je naglasio da moramo biti spremni poduzeti sve što je potrebno kako bismo ustrajali u nevoljama i ostali vjerni Bogu, poput naše braće iz 1. stoljeća koja su pobjegla iz Judeje. Stoga trebamo dobro razmisliti prije nego što donesemo odluku hoćemo li ostati sami, stupiti u brak ili imati djecu. (Pročitaj Mateja 24:17, 18.)

 6. Kome sve može koristiti razmišljanje o zapovijedi koju je Bog dao Jeremiji?

⁶ Što možemo naučiti iz toga što je Bog zapovjedio Jeremiji da se ne ženi i da nema djecu? U današnje vrijeme neki vjerni kršćani nemaju bračnog druga, a neki koji su u braku nemaju djece. Što bi oni mogli naučiti iz Jeremijinog iskustva? I zašto bi čak i kršćani koji su u braku i imaju djecu trebali pokloniti pažnju tom aspektu Jeremijinog života?

 7. Zašto bi danas bilo mudro razmisliti o zapovijedi koju je Jeremija dobio da bude bez djece?

⁷ Razmotrimo najprije to što je Jeremiji bilo rečeno neka nema djecu. Isus nije svojim sljedbenicima zabranio da imaju djecu. No vrijedno je zapaziti da je rekao da će trudnicama i ženama koje doje biti “teško” kada na Jeruzalem dođe nevolja, što se ispunilo u razdoblju 66-70. godine. To je vrijeme zbog njihovih okolnosti za njih bilo naročito teško (Mat. 24:19). Nama danas predstoji još veća nevolja. Kršćani koji razmišljaju o tome da li da imaju djecu trebali bi to uzeti u obzir. Slažeš li se da je sve teže živjeti u ovim naročito teškim vremenima? Bračni parovi koji imaju djecu priznaju da je pravi izazov odgojiti ih tako da sve do kraja ovog zlog svijeta ostanu na putu koji vodi u život. Svaki bračni par mora sam donijeti odluku hoće li imati djece, no bilo bi mudro da razmisle o Jeremijinom iskustvu. No što možemo reći o tome što mu je Bog zapovjedio da se čak i ne ženi?

 8. Zašto možemo reći da nije nužno stupiti u brak da bi se ugodilo Bogu?

⁸ Time što je Jeremiji rekao neka se ne ženi Bog nije postavio pravilo kojeg se svi njegovi sluge trebaju držati. Nema ništa loše u tome da netko stupi u brak. Jehova je osnovao bračnu zajednicu kako bi ljudi napunili Zemlju te da bi im ona pružala veliko zadovoljstvo i užitak (Izr. 5:18). No nisu svi ljudi u Jeremijino doba bili u braku. Moguće je da je za vrijeme Jeremijine proročke službe bilo eunuha koji su živjeli među Božjim narodom.b Osim toga sigurno je bilo udovica i udovaca. Stoga Jeremija nije bio jedini sluga pravog Boga koji nije imao bračnog druga. Naravno, on je imao razloga zašto nije stupio u brak, kao što ga imaju i neki današnji kršćani.

 9. O kojem bismo nadahnutom savjetu u vezi s brakom trebali ozbiljno razmisliti?

⁹ Mnogi kršćani stupaju u brak, ali ne svi. Znamo da Isus nije bio oženjen i da je rekao da će neki njegovi učenici imati poseban dar, odnosno da će “moći živjeti” u samaštvu. Potaknuo je one koji mogu živjeti kao samci da tako i žive. (Pročitaj Mateja 19:11, 12.) Zato bi bilo na mjestu pohvaliti, a ne zadirkivati, one koji su odlučili ostati samci kako bi se više posvetili Božjoj službi. Istina, neki su kršćani odlučili ostati samci, barem neko vrijeme, zbog spleta okolnosti. Naprimjer možda nisu uspjeli među kršćanima pronaći prikladnog bračnog druga, a čvrsto su odlučili držati se Božjeg načela da stupe u brak “samo u Gospodinu”, što je za svaku pohvalu (1. Kor. 7:39). Naravno, neki su Božji sluge sami jer su ostali udovci odnosno udovice.c Svi oni nikad ne bi smjeli zaboraviti da Bog, a i Isus, oduvijek pokazuju brigu za one koji nemaju bračnog druga (Jer. 22:3; pročitaj 1. Korinćanima 7:8, 9).

10, 11. (a) Što je pomoglo Jeremiji da bude sretan premda nije bio oženjen? (b) Kako današnja iskustva pokazuju da samci mogu imati sretan život?

¹⁰ Stoga se Jeremija, koji nije imao bračnog druga, mogao osloniti na Božju podršku. Kako mu je Bog pružao podršku? Sjetimo se da je Jeremija uživao u Jehovinoj riječi. Ona mu je desetljećima bila izvor snage i ohrabrenja dok je savjesno izvršavao službu koju mu je Bog povjerio. Pored toga on je pažljivo izbjegavao društvo ljudi koji bi mu se mogli rugati zbog toga što je neoženjen. Radije je “sjedio sam” nego bio u društvu takvih osoba. (Pročitaj Jeremiju 15:17.)

¹¹ Mnogi kršćani koji nisu u braku — muškarci i žene, i mlađi i stariji — oponašaju dobar primjer koji im je pružio Jeremija. Iskustva pokazuju da je vrlo korisno biti zaokupljen službom Bogu i revno sudjelovati u važnim duhovnim aktivnostima. Naprimjer jedna sestra koja služi u kineskoj skupštini rekla je: “Pionirska služba daje smisao mom životu. Iako nisam udana, život mi je aktivan i ispunjen, a to mi pomaže da ne budem usamljena. Na kraju dana osjećam se zadovoljno jer vidim da svojom službom uistinu pomažem ljudima. Zbog toga sam jako radosna.” Jedna 38-godišnja pionirka rekla je: “Mislim da su sretni oni koji su naučili pozitivno gledati na svoj život, neovisno o tome u kakvoj se situaciji nalaze.” Jedna neudana sestra iz južne Europe iskreno je rekla: “Moj život možda nije ispao baš onako kako sam zamišljala, ali ja sam ipak sretna i trudit ću se to i ostati.”

12, 13. (a) Koje bismo realno gledište o samaštvu i braku trebali imati? (b) Što nam Pavlov život i savjeti koje je zapisao govore o samaštvu?

¹² Možda je i Jeremija zaključio da njegov život nije ispao onako kako je on to zamišljao dok je odrastao. No mogao je vidjeti da se to isto moglo reći i za mnoge koji su stupili u brak i dobili djecu. Jedna pionirka iz Španjolske ovako je to opisala: “Poznajem sretne, ali i nesretne bračne parove. To mi pomaže da budem svjesna kako moja sreća ne ovisi o tome hoću li se udati.” Nema sumnje u to da Jeremijin primjer — koji je samo jedan od mnogih — dokazuje da osobe koje nisu u braku mogu imati ispunjen, smislen i sretan život. Još jedan primjer koji to dokazuje jest apostol Pavao, koji je napisao: “Onima koji nisu u braku i udovicama kažem: dobro im je da ostanu kao i ja” (1. Kor. 7:8). Pavao je možda bio udovac. U svakom slučaju, nije bio u braku kad se revno posvetio misionarskoj službi (1. Kor. 9:5). Nije li razumno zaključiti da mu je samaštvo bilo prednost? Ono mu je omogućilo da “neprestano i nesmetano služi Gospodinu” i tako učini mnogo dobra (1. Kor. 7:35).

¹³ Pavao je pod nadahnućem napisao još nešto: “Takvi [oni koji su u braku] će imati tjelesnu nevolju.” Bog je nadahnuo Pavla da zapiše i ovu važnu misao: “Ako je tko u srcu odlučio sačuvati svoje djevičanstvo (...), dobro čini. Dakle, tko je odlučio odreći se svojega djevičanstva i stupiti u brak, dobro čini, ali tko je odlučio sačuvati svoje djevičanstvo i ne stupiti u brak, još bolje čini” (1. Kor. 7:28, 37, 38). Jeremija nije pročitao te riječi, no njegovo iskustvo pokazuje da dugogodišnje samaštvo nije prepreka za sretan život u Božjoj službi. Ustvari, ono može uvelike doprinijeti tome da kršćanin vodi vrlo ispunjen život, usredotočen na službu pravom Bogu. Kralj Sidkija bio je oženjen, no nije poslušao Jeremijin savjet te nije “ostao živ”. Za razliku od njega neoženjeni prorok Jeremija svojim je načinom postupanja sebi spasio život.

14. Koju činjenicu ističe odnos između Akviline obitelji i Pavla?

¹⁴ Kao što smo već ranije spomenuli, muškarci i žene u Jeremijino doba većinom su bili u braku i imali obitelj. Slično je bilo i u Pavlovo vrijeme. Zasigurno većina kršćana koji su imali obitelj nije mogla poput Pavla ići propovijedati u druge zemlje, ali mogli su mnogo toga učiniti na području u kojem su živjeli. Između ostalog, mogli su pomagati braći i sestrama koji nisu bili u braku. Sjetimo se da su Akvila i Priscila primili Pavla u svoj dom kad je stigao u Korint i omogućili mu da s njima radi jer su se bavili istim zanatom. No učinili su i više od toga. Pavlu je nesumnjivo puno značilo druženje s Akvilinom obitelji. Sigurno su uživali u zajedničkim obrocima te u bliskom druženju u nekim drugim prilikama. Je li i Jeremija imao takvo izgrađujuće društvo? On je svoje samaštvo koristio kako bi služio Bogu, no to ne znači da je bio samotnjak. Vjerojatno je uživao u srdačnom druženju s obiteljima vjernih Božjih slugu, možda s Baruhovom, Ebed-Melekovom ili s drugim obiteljima (Rim. 16:3; pročitaj Djela apostolska 18:1-3.)

15. Na koji način obitelji mogu puno pomoći kršćanima koji nemaju bračnog druga?

¹⁵ I danas kršćanima koji nemaju bračnog druga puno znači izgrađujuće društvo poput onog koje je Akvilina obitelj pružila Pavlu. Ako imaš obitelj, trudiš li se preuzeti inicijativu kako biste se družili sa samcima? Jedna je sestra iskreno rekla: “Otišla sam iz svijeta i ne želim se vraćati u njega. No ipak imam potrebu da se netko brine za mene i da me voli. Molim se Jehovi da nama samcima pruži dodatnu duhovnu hranu i ohrabrenje. Potrebna nam je pažnja i podrška, a ne želimo svi pod svaku cijenu naći bračnog druga. No ponekad mi se čini da smo prepušteni sebi samima. Istina, uvijek se možemo obratiti Jehovi, no kad nam je potrebno društvo drugih ljudi, možemo li se obratiti svojoj duhovnoj obitelji?” Na tisuće braće i sestara koji nisu u braku mogu potvrdno odgovoriti na to pitanje. Oni su pronašli takvo društvo u svojoj skupštini. Njihov krug prijatelja ne svodi se samo na braću i sestre njihove dobi. Budući da vole biti s ljudima, imaju prijatelje različite dobi, kako starije tako i mlade iz kršćanskih obitelji u svojoj skupštini.

16. Na koje bismo jednostavne načine mogli ohrabriti kršćane iz naše skupštine koji nemaju bračnog druga?

¹⁶ I ti možeš ohrabriti samce ako malo razmisliš kako bi to mogao učiniti. Naprimjer možda ih možeš ponekad pozvati da se pridruže tvojoj obitelji u nekim vašim zajedničkim aktivnostima, kao što je obiteljsko proučavanje. Ako samce pozovemo na objed s našom obitelji, za njih bi to moglo biti puno više od običnog obroka. Možeš li se dogovoriti s njima za službu propovijedanja? Bi li možda mogao pozvati nekog brata ili sestru koji nisu u braku da se pridruže tvojoj obitelji u obavljanju nekog posla povezanog s održavanjem dvorane ili da ponekad s vama pođe u kupovinu? Neke su obitelji znale pozvati neku udovicu, udovca ili pionira koji nije u braku da im se pridruži na putovanju na kongres ili da pođe s njima na neki izlet ili na godišnji odmor. Takvo druženje ohrabrujuće je i za jedne i za druge.

17-19. (a) Zašto bi djeca trebala pokazivati ljubav i uravnoteženost kad donose odluke u vezi s brigom za ostarjele ili bolesne roditelje? (b) Što je Isus učinio za svoju majku i koju pouku možemo izvući iz toga?

¹⁷ Još jedno područje koje valja spomenuti kad je riječ o braći i sestrama koji nisu u braku jest briga za ostarjele roditelje. U Isusovo vrijeme neki istaknuti Židovi lukavo su izbjegli odgovornost da se brinu za svog oca i majku. Tvrdili su da je važnije ispuniti neke vjerske dužnosti koje su si sami nametnuli nego brinuti se za roditelje, što im je Božji zakon nalagao da čine (Mar. 7:9-13). Takvo što ne bi se smjelo događati u kršćanskim obiteljima (1. Tim. 5:3-8).

¹⁸ No što ako ostarjeli roditelji imaju više djece koja su Jehovini svjedoci? Ako netko od njih nije u braku, znači li to da se prvenstveno on mora brinuti za roditelje? Jedna sestra iz Japana napisala je: “Voljela bih se udati, ali ne mogu, jer se moram brinuti za roditelje. Sigurna sam da Jehova razumije koliko je naporno brinuti se za roditelje i koliku bol u srcu nose oni koji nemaju bračnog druga.” Ona možda ima braću ili sestre koji su u braku, a koji su naprosto odlučili da se ona mora brinuti za roditelje, ne pitavši pritom nju što o tome misli. Za one koji se nađu u takvoj situaciji utješno je znati da je i Jeremija imao braću koja su se nepravedno ponijela prema njemu. (Pročitaj Jeremiju 12:6.)

¹⁹ Jehova razumije kako se osjećaju oni koji nemaju bračnog druga i suosjeća s onima koji žive u teškim okolnostima (Psal. 103:11-14). Međutim ostarjeli ili bolesni roditelji i dalje su roditelji svoj svojoj djeci, a ne samo onima koji su samci. Istina, neka od njihove djece možda su u braku i imaju svoju djecu. No to ne znači da oni više ne vole svoje roditelje niti da su pošteđeni kršćanske dužnosti da pomažu roditeljima kad je to potrebno. Sjetimo se da se Isus čak i pred samu smrt na mučeničkom stupu osjećao dužnim pobrinuti se za svoju majku te je to i učinio (Ivan 19:25-27). Biblija ne navodi detaljna pravila o tome kako bi djeca trebala raspodijeliti među sobom brigu za ostarjele ili nemoćne roditelje, a niti ičime ukazuje na to da oni koji nisu u braku samim time imaju veću odgovornost da se brinu za roditelje. Kad se donose odluke o tom osjetljivom pitanju, svi koji su u to uključeni trebali bi pokazati razumnost i obzirnost jedni prema drugima te razmotriti sve pojedinosti u vezi s brigom za roditelje, imajući pritom na umu primjer Isusa koji se s ljubavlju pobrinuo za svoju majku.

20. Kakav bismo stav trebali imati prema druženju sa samcima u svojoj skupštini?

²⁰ Jeremija je pod nadahnućem prorekao da će Jehovini pomazani sluge naći “druga svojega” među njegovim narodom te da će jedni drugima biti poput braće (Jer. 31:34). Slično tome i svi drugi Božji sluge već danas nalaze takve bliske prijatelje u kršćanskoj skupštini, između ostaloga i među sukršćanima koji su samci. Nesumnjivo svi želimo hrabriti jedni druge i pomagati braći i sestrama koji nisu u braku da ostanu na putu koji vodi u život.