Smrt

Je li Bog stvorio čovjeka s namjerom da čovjek umre?

Upravo suprotno, Jehova je upozorio Adama da ne smije postati neposlušan, jer bi ga to odvelo u smrt (1. Mojs. 2:17). Kasnije je Bog upozorio Izraelce da prestanu s postupcima koji bi im donijeli preranu smrt (Ezek. 18:31). U određeno je vrijeme poslao svog Sina da umre za čovječanstvo kako bi svi oni koji povjeruju u njegovu otkupnu žrtvu mogli vječno živjeti (Ivan 3:16, 36).

U Psalmu 90:10 piše da je uobičajeni životni vijek čovjeka 70 do 80 godina. Tako je bilo u vrijeme kad je Mojsije napisao te riječi, no ne i na početku. (Usporedi 1. Mojsijevu 5:3-32.) U Hebrejima 9:27 piše: “Ljudima je određeno jednom umrijeti.” I te su riječi bile istinite onda kad su bile zapisane. No tako nije bilo prije nego što je Bog izrekao presudu grešnom Adamu.

Zašto starimo i umiremo?

Jehova je prvi ljudski par stvorio kao savršene osobe koje su trebale živjeti vječno. No dao im je i slobodnu volju. Trebali su pokazati hoće li slušati svog Stvoritelja iz ljubavi i cijenjenja za sve što je učinio za njih. Oni su to mogli samo da su htjeli. Bog je rekao Adamu: “S drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.” Stvarajući dojam kao da govori zmija, Sotona se obratio Evi i naveo je da prekrši Jehovinu zapovijed. Adam nije prekorio svoju ženu, nego joj se pridružio u jedenju zabranjenog voća. Jehova je ostao dosljedan zadanoj riječi, pa je Adamu izrekao smrtnu osudu. No nije odmah pogubio grešni par, nego im je milosrdno dopustio da dobiju djecu (1. Mojs. 2:17; 3:1-19; 5:3-5; usporedi 5. Mojsijevu 32:4 i Otkrivenje 12:9).

Rim. 5:12, 17, 19: “Kao što je preko jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili (...). Zbog prijestupa jednog čovjeka smrt je kraljevala. (...) Neposlušnošću jednog čovjeka mnogi su postali grešnici.”

1. Kor. 15:22: “U Adamu svi umiru.”

Vidi i temu “Sudbina”.

Zašto umiru djeca?

Psal. 51:5: “Evo, u prijestupu sam rođen, u grijehu me začela majka moja.” (Vidi i Joba 14:4; 1. Mojsijevu 8:21.)

Rim. 3:23; 6:23: “Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju (...). Plaća za grijeh je smrt.”

Bog ne “uzima” djecu roditeljima, kao što je nekima bilo rečeno. Premda zemlja rađa dovoljno hrane, sebični politički i trgovački sustavi često sprečavaju da ona dođe do najugroženijih, pa mnogo djece umire zbog neishranjenosti. Djeca stradavaju i u raznim nesrećama, isto kao i odrasli. Osim toga, svi smo naslijedili grešnost, svi smo nesavršeni. Rađamo se na svijet u kojem svi — i zli i dobri — moraju umrijeti (Prop. 9:5). No Biblija za Jehovu kaže: “Djelo ruku svojih poželjet ćeš”, što znači da Jehova silno želi uskrsnuti umrlu djecu i tako ih ponovno sjediniti s njihovim roditeljima, a u svojoj je ljubavi učinio sve što je potrebno da bi to u budućnosti bilo moguće (Job 14:14, 15; Ivan 5:28, 29; usporedi Jeremiju 31:15, 16; Marka 5:40-42).

Gdje se nalaze mrtvi?

1. Mojs. 3:19: “U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”

Prop. 9:10: “Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.”

U kakvom su stanju mrtvi?

Prop. 9:5: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega.”

Psal. 146:4: “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove.”

Ivan 11:11-14: “‘Naš je prijatelj Lazar zaspao, ali idem ga probuditi.’ (...) Tada im je Isus otvoreno rekao: ‘Lazar je umro.’” (Vidi i bilješku za Psalam 13:3.)

Postoji li neki dio čovjeka koji ostaje na životu nakon što tijelo umre?

Ezek. 18:4: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti.” Slično tome, i u Ša, 2006, piše: “Duša koja griješi, ona će poginuti.” U JB stoji: “Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.”

Iza. 53:12: “Dušu je svoju u smrt izlio.” U drugim prijevodima piše: “Dade na smrt dušu svoju”, Ka; “Sam se ponudio na smrt”, JB; “Dao je svoj život na smrt”, Ša, 2006. (Usporedi Mateja 26:38.)

Vidi i teme “Duša” i “Duh”.

Mogu li mrtvi na bilo koji način pomoći ili nauditi živima?

Prop. 9:6: “Ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem.”

Iza. 26:14: “Oni su mrtvi, neće više živjeti. Nemoćni su to mrtvaci, neće ustati.”

Što je s osobama koje su bile vraćene u život nakon što su bile proglašene mrtvima, pa pričaju o nekom drugom životu?

Kad čovjek prestane disati i kad srce prestane kucati, nakon nekoliko minuta stanice tijela obično počinju odumirati. Ako je tijelo izloženo velikoj hladnoći, taj se proces može odgoditi više sati. Zato se osoba ponekad može oživjeti reanimacijom, pri kojoj se nastoji ponovno uspostaviti rad srca i pluća. Takve osobe nalazile su se u stanju koje se naziva “klinička smrt”, no njihove tjelesne stanice ostale su žive.

Mnogi ljudi koji su vraćeni iz kliničke smrti ne sjećaju se ničega. Drugi pričaju da su imali osjećaj kao da lebde. Neki kažu da su vidjeli predivne prizore, a ostali to opisuju kao zastrašujuće iskustvo.

Postoji li medicinsko objašnjenje za bilo koji od tih doživljaja?

Medicinski urednik lista The Arizona Republic napisao je: “Kad fizička snaga pada na najniži stupanj, primjerice pod anestezijom ili uslijed bolesti odnosno ozljede, s njome se umanjuje i automatska kontrola tjelesnih funkcija. Zato se neurohormoni i katekolamini koje proizvodi živčani sustav nekontrolirano otpuštaju i luče. Posljedica toga su, između ostalih manifestacija, halucinacije koje osoba nakon povratka k svijesti tumači kao svoju smrt i povratak u život” (28. svibnja 1977, stranica C-1; slično i njemački medicinski časopis Fortschritte der Medizin, br. 41, 1979; Psychology Today, siječanj 1981).

No zar činjenica da su neki ljudi vidjeli preminule članove svoje obitelji i razgovarali s njima ne dokazuje da su i svjedočanstva reanimiranih osoba istinita?

Bilo bi dobro da ponovno pročitate citirane biblijske retke koji govore o stanju mrtvih. Što nam Božja istinita Riječ govori o stanju mrtvih?

Tko bi želio da ljudi vjeruju nešto drugo? Nakon što je Jehova naše praroditelje upozorio da će im neposlušnost donijeti smrt, tko je to pokušao osporiti? “Nato je zmija [kojom se poslužio Sotona; vidi Otkrivenje 12:9] rekla ženi: ‘Ne, nećete umrijeti’” (1. Mojs. 3:4). Nakon toga su, dakako, Adam i Eva umrli. Nije li onda logično zaključiti tko je izmislio da neki duhovni dio čovjeka nadživljava smrt tijela? Kao što smo već vidjeli, takvo što Božja Riječ ne naučava. Zakon koji je Bog dao starom Izraelu osudio je kontaktiranje s mrtvima kao “nečistoću” i “gadost” (3. Mojs. 19:31; 5. Mojs. 18:10-12; Iza. 8:19). Kad bi se pritom doista radilo o tome da živi razgovaraju sa svojim voljenim umrlima, zar bi Bog koji je pun ljubavi to zabranio? S druge strane, ako takvo što čine demonski duhovi koji se pretvaraju da su umrle osobe i koji time zavode ljude uvjeravajući ih u laž, ne trebaju li onda Božji sluge biti zahvalni Bogu što ih s ljubavlju upozorava na takvu prevaru? (Efež. 6:11, 12).

Zašto Jehovini svjedoci ne sudjeluju u tradicionalnim običajima žalovanja za mrtvima?

Normalno je tugovati zbog smrti voljene osobe i iskazivati tu tugu na razuman način

Nakon što mu je umro dobar prijatelj Lazar, “Isus je zaplakao” (Ivan 11:35). I Božji sluge možda izuzetno pate zbog smrti voljene osobe (2. Sam. 1:11, 12).

No budući da vjeruju u uskrsnuće, kršćanima Biblija poručuje: “Ne želimo, braćo, da budete u neznanju u pogledu onih koji su umrli, da ne tugujete kao drugi, koji nemaju nade” (1. Sol. 4:13).

Jehovini svjedoci ne odbacuju sve običaje koji su povezani sa smrću

1. Mojs. 50:2, 3: “Potom je Josip zapovjedio slugama svojim liječnicima da balzamiraju oca njegova. (...) Trebalo im je za to punih četrdeset dana, jer toliko im obično treba za balzamiranje.”

Ivan 19:40: “I uzeli su Isusovo tijelo i omotali ga povojima s mirisnim tvarima, prema židovskom pogrebnom običaju.”

Oni koji žele ugoditi Bogu klone se običaja koji su u suprotnosti s Božjom Riječi

Nekim je običajima svrha javno pokazati da osoba tuguje za nekim. No Isus je rekao: “Kad postite [zbog tuge], nemojte imati žalostan izraz lica kao licemjeri, jer oni žele da im lice izgleda turobno da bi ljudi vidjeli da poste. Zaista, kažem vam, već su primili plaću svoju. A ti, kad postiš, namaži glavu svoju i umij lice svoje, da ne vide ljudi da postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti. Tada će ti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratiti” (Mat. 6:16-18).

Neki su običaji odraz vjerovanja da čovjek ima besmrtnu dušu koja nadživljava smrt tijela te da stoga umrla osoba zna što čine oni koji su živi. No Biblija kaže: “Mrtvi nisu svjesni ničega” (Prop. 9:5). Isto tako, u njoj piše: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti” (Ezek. 18:4).

Mnogi običaji proizlaze iz vjerovanja da mrtvi trebaju pomoć živih ili iz straha da bi mogli nauditi živima ako ih se ne bi umirivalo. No Božja Riječ pokazuje da mrtvi ne osjećaju ni bol ni užitak. “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove” (Psal. 146:4; vidi i 2. Samuelovu 12:22, 23). “Ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem” (Prop. 9:6).

‘To je Božja volja’

Možeš reći: ‘Tako se obično misli. No bilo bi dobro saznati što sam Bog kaže o tome.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘(Pročitaj 1. Mojsijevu 2:17.) Ako otac upozori sina da će izgubiti život bude li činio određenu stvar, smatrate li da otac želi da njegov sin to učini?’ (2) ‘Što onda Bog želi ljudima? Isus je rekao: “Volja je Oca mojega da svatko tko vidi Sina [odnosno tko shvati i prizna da je Isus doista Božji Sin] i vjeruje u njega ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan” (Ivan 6:40).’

‘Ljudi će uvijek umirati’

Možeš reći: ‘Istina je da ljudi do dan-danas umiru.’ Zatim možeš nastaviti: ‘No pogledajte ovo divno Božje obećanje zapisano u Otkrivenju 21:3, 4 (ili Izaiji 25:8).’

‘Svakome je određeno kada će umrijeti’

Možeš reći: ‘Mnogi tako misle. Jeste li znali da su i stari Grci u to vjerovali? Vjerovali su da postoje tri božice koje određuju koliko će koji čovjek živjeti. No Biblija sasvim drugačije gleda na život.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘(Pročitaj Propovjednika 9:11.) Primjer: Pretpostavimo da se sa zgrade odlomio komad betona i pao na prolaznika. Je li Bog to uzrokovao? Ako je Bog tako htio, je li onda pravedno vlasnika zgrade optužiti za nemar? (...) Prema Bibliji to je bio nepredviđeni događaj. Taj se prolaznik našao na krivom mjestu u krivo vrijeme, upravo onda kad je sa zgrade pao komad betona.’ (2) ‘Biblija nam savjetuje da se klonimo lošeg vladanja kako bismo sačuvali svoj život (Izr. 16:17). Ako ste roditelj, siguran sam da isto to načelo i vi primjenjujete u odgoju svoje djece. Upozoravate ih na opasnosti zbog kojih bi mogli izgubiti život. Jehova danas ista takva upozorenja daje svim ljudima.’ (3) ‘Jehova zna što nosi budućnost. On nas putem Biblije poučava što moramo činiti da bismo živjeli mnogo duže od onih koji zanemaruju njegove savjete (Ivan 17:3; Izr. 12:28)’ (Vidi i temu “Sudbina”.)