Matej
Glava XX.
20 Jer je carstvo nebesko kao čovjek domaćin koji u jutru rano iziđe da najima poslenike u vinograd svoj.
2 I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.
3 I izišavši u treći sahat, vidje druge gdje stoje na čaršiji _ besposleni,
4 I njima reče: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daću vam.
5 I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, učini tako.
6 I u jedanaesti sahat izišavši, nađe druge gdje stoje besposleni, i reče im: što stojite ovdje vas dan besposleni?
7 Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reče im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primićete.
8 A kad bi uveče, reče gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu počevši od pošljednjijeh do prvijeh.
9 I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.
10 A kad dođoše prvi, mišljahu da će više primiti: i primiše i oni po groš.
11 I primivši vikahu na gospodara
12 Govoreći: Ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednači ih s nama koji smo se čitav dan mučili i gorjeli.
13 A on odgovarajući reče jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne činim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?
14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoću i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.
15 Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
16 Tako će biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.
17 I pošavši Isus u Jerusalim uze na samo dvanaest učenika na putu, i reče im:
18 Evo ide u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt;
19 I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće.
20 Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevih sa svojijem sinovima klanjajući mu se i moleći ga za nešto.
21 A on joj reče: šta hoćeš? Reče mu: Zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.
22 A Isus odgovarajući reče: Ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ću ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: Možemo.
23 I reče im: čašu dakle moju ispićete, i krstićete se krštenjem kojijem se ja krstim; ai da sjedete s desne strane meni i slijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.
24 I kad čuše ostalijeh deset učenika, rasrdiše se na ta dva brata.
25 A Isus dozvavši ih reče: Znate da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.
26 Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.
27 I koji hoće među vama da bude prvi, da vam bude sluga.
28 Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.
29 I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.
30 I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta, u čuvši da Isus prolazi povikaše govoreći: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
31 A narod prijećaše im da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
32 I ustavivši se Isus dozva ih, i reče: šta hoćete da vam učinim?
33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oči naše.
34 I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovijeh i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.