Matej
Glava XXIII.
23 Tada Isus reče k narodu i učenicima svojima
2 Govoreći: Na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji.
3 Sve dakle što vam reknu da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine.
4 Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleća ljudska; a prstom svojijem neće da ih prihvate.
5 A sva djela svoja čine da ih vide ljudi; raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.
6 I traže začelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,
7 I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!
8 A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća.
9 I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.
10 Niti se zovite učitelji; jer je u vas jedan učitelj Hristos.
11 A najveći između vas da vam bude sluga.
12 Jer koji se podiže, poniziće se, a koji se ponižuje, podignuće se.
13 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.
14 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se Bogu molite dugo; za to ćete većma biti osuđeni.
15 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jedinoga, i kad ga prisvojite, činite ga sinom paklenijem u dvoje većijem od sebe.
16 Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; ako se kune zlatom crkvenijem kriv je.
17 Budale slijepe! šta je veće, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti?
18 I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.
19 Budale slijepe! šta je veće, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
20 Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.
21 I koji se kune crkvom, kune se njom i omijem koji živi u njoj.
22 I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.
23 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati.
24 Vođi slijepi koji ocjeđujete komarca a kamilu proždirete.
25 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što čistite spolja čašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.
26 Fariseju slijepi! očisti najprije iznutra i zdjelu da bude i spolja čista.
27 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvačkijeh i svake nečistote.
28 Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika.
30 I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
31 Tijem samo svjedočite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
32 I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
33 Zmije, porodi aspidini! kako ćete pobjeći od presude u oganj pakleni?
34 Za to evo ja ću k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada.
35 Da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste među crkvom i oltarom.
36 Zaista vam kažem da će ovo sve doći na rod ovaj.
37 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjeste!
38 Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta.
39 Jer vam kaže: nećete mene vidjeti odsele dok ne rečete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.