Marko
Glava VIII.
8 U to vrijeme, kad bijaše vrlo mnogo naroda i ne imadijahu šta jesti, dozva Isus učenike svoje i reče im:
2 žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti.
3 I ako ih otpustim gladne kućama njihovijem, oslabiće na putu; jer su mnogi od njih došli iz daleka.
4 I odgovoriše mu učenici njegovi: Otkuda ćemo uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo?
5 I zapita ih: Koliko imate hljebova? A oni kazaše: Sedam.
6 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevši onijeh sedam hljebova i hvalu davši, prelomi, i dade učenicima svojijem da razdadu; i razdadoše narodu.
7 I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reče da i njih razdadu.
8 I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica.
9 A onijeh što su jeli bijaše oko četiri hiljade. I otpusti ih.
10 I odmah uđe u lađu s učenicima svojijem, i dođe u okoline Dalmanutske.
11 I iziđoše fariseji, i počeše se prepirati s njim, i kušajući ga iskahu od njega znak s neba.
12 I uzdahnuvši duhom svojijem reče: Za što rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: ne će se dati rodu ovome znak.
13 I ostavivši ih uljeze opet u lađu, i otide na onu stranu.
14 I zaboraviše učenici njegovi uzeti hljeba, i nemahu sa sobom u lađi do jedan hljeb.
15 I zapovijedaše im govoreći: Gledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.
16 I mišljahu jedan drugome govoreći: To je što hljeba nemamo.
17 I razumjevši Isus reče im: šta mislite što hljeba nemate? Zar još ne osjećate, niti razumijete? Zar je još okamenjeno srce vaše?
18 Oči imate i ne vidite? uši imate i ne čujete? I ne pamtite li.
19 Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh komada nakupiste? Rekoše mu: Dvanaest.
20 A kad sedam na četiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: Sedam.
21 I reče im: Kako ne razumijete?
22 I dođe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne.
23 I uzevši za ruku slijepoga izvede ga na polje iz sela, i pljunuvši mu u oči metnu ruke nanj, i zapita ga vidi li što.
24 I pogledavši reče: Vidim ljude gdje idu kao drva.
25 I po tom opet metnu mu ruke na oči, i reče mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo.
26 I posla ga kući njegovoj govoreći: Ni ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
27 I iziđe Isus i učenici njegovi u sela ćesarije Filipove; i putem pitaše učenike svoje govoreći im: Ko govore ljudi da sam ja?
28 A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka.
29 A on im reče: A vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče mu: Ti si Hristos.
30 I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega.
31 I poče ih učiti da sinu čovječijemu valja mnogo postradati, i da će ga okriviti starješine i glavari sveštenički i književnici, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.
32 I govoraše o tom ne ustručavajući se. I Petar uze ga i poče ga odvraćati.
33 A on obrnuvši se i pogledavši na učenike svoje zaprijeti Petru govoreći: Idi od mene sotono; jer ti ne misliš što je Božije nego što je ljudsko.
34 I dozvavši narod s učenicima svojima reče im: Ko hoće za mnom da ide neka se odreče sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
35 Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanđelija onaj će je sačuvati.
36 Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi?
37 Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju?
38 Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi u rod ovome preljubotvornome i grješnom, i sin će se čovječij postidjeti njega kad dođe u slavi oca svojega s anđelima svetima.