Luka
Glava XXIV.
24 A u prvi dan nedjeljni dođoše vrlo rano na grob. i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;
2 Ali nađoše kamen odvaljen od groba.
3 I ušavši ne nađoše tijela Gospoda Isusa.
4 I kad se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka stane pred njima u sjajnijem haljinama;
5 A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji. rekoše im: što tražite živoga među mrtvima?
6 Nije ovdje; nego ustade: opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,
7 Govoreći da sin čovječij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treći dan da ustane.
8 I opomenuše se riječi njegovijeh.
9 I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.
10 A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale e njima koje kazaše ovo apostolima.
11 I njima se učiniše njihove riječi kao laž, i ne vjerovaše im.
12 A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vidje same haljine gdje leže, i otide, čudeći se u sebi šta bi.
13 I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.
14 I oni govorahu među sobom o svima ovijem događajima.
15 I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iđaše s njima.
16 A oči im se držahu da ga ne poznaše.
17 A on im reče: Kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli?
18 A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi čuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?
19 I reče im: šta? A oni mu rekoše: Za Isusa Nazarećanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i pred svijem narodom;
20 Kako ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
21 A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako to bi.
22 A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,
23 I ne našavši tijela njegova dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je on živ.
24 I idoše jedni od našijeh na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
25 I on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?
27 I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
28 I približiše se k selu u koje iđahu, i on činjaše se da hoće dalje da ide.
29 I oni ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći.
30 I kad sjeđaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
31 Tada se njima otvoriše oči i poznaše ga. I njega nestade.
32 I oni govorahu jedan drugome: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
33 I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim, i nađoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima
34 Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
35 I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.
36 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: Mir vam.
37 A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha.
38 I reče im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?
39 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
40 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
41 A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se reče im: Imate li ovdje što za jelo?
42 A oni mu daše komad ribe pečene, i meda u satu.
43 I uzevši izjede pred njima.
44 I reče im: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.
45 Tada im otvori um da razumiju pismo.
46 I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treći dan;
47 I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima počevši od Jerusalima.
48 A vi ste svjedoci ovome.
49 I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.
50 I izvede ih na polje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.
51 I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.
52 I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.
53 I bijahu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.