Cece-muva — prokletstvo Afrike?
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NIGERIJE
NEDAVNO smo se preselili u jedan seoski kraj u zapadnoj Africi. Okruživale su nas tropske šume. Jednog popodneva moja supruga je ušla u garderobu i povikala: „Ovde je jedna konjska muva!“
Muva je izletela iz garderobe i uletela u kupatilo. Zgrabio sam sprej sa insekticidom i krenuo za njom zatvarajući vrata za sobom. Muve nije bilo nigde na vidiku. Iznenada je poletela ka mom licu. Napadala me je! Mlatarajući rukama bezuspešno sam pokušavao da je oborim. Odletela je do prozora. Staklo je sprečilo njen beg. Muva je sletela na njega.
Nanišanio sam i poprskao muvu insekticidom. Obično bi direktno prskanje poput ovog istog trenutka ubilo skoro svaki insekt. Ali ne i ovu muvu. Poletela je i nastavila da zuji po kupatilu.
Ovo stvorenje je žilavo! Bio sam siguran da će insekticid obaviti svoj posao i da će muva ubrzo pasti na pod. Ali nije pala. Sledeći put kad je sletela, poprskao sam je po drugi put. Ponovo je poletela.
Kakva je ovo vrsta super-muve? Još dva direktna napada napokon su je ubila.
Stavio sam svoje naočare i pažljivo pregledao ovo stvorenje. Bilo je veće od kućne muve ali ipak ne tako veliko kao konjska muva. Njegova krila su bila ukrštena na leđima, dajući mu aerodinamičniji izgled od obične muve. Duga iglasta rilica izlazila je iz predela njegovih usta.
Pozvao sam svoju suprugu: „Ovo nije konjska muva. To je cece-muva.“
Taj susret mi je snažno stavio do znanja težinu pokušavanja da se istrebi ova muva s njenog afričkog domena od 11,7 miliona kvadratnih kilometara, sa područja koje je veće od Sjedinjenih Država. Zašto ljudi žele da je unište? Tri optužbe su usmerene protiv nje. Prva optužba:
Hrani se krvlju
Postoje 22 različite vrste cece-muva. Sve žive u supsaharskoj Africi. Sve muve, i mužjaci i ženke, halapljivo se hrane krvlju kičmenjaka, tako što jednim jedinim ubodom usisavaju tri puta veću količinu krvi od svoje težine.
Naslađuju se na velikom broju raznovrsnih pašnih životinja — i na onim poreklom iz Afrike i na onim koje to nisu. Ujedaju i ljude. Ujed je dubok, krvopilan ubod, oštar i bolan. U isto vreme i svrbi i boli. Izaziva otok.
Cece-muve su vešte u svom poslu. One ne gube vreme zujeći oko vaše glave. One mogu poput metka leteti ka nekom i nekako zakočiti i spustiti se na lice tako nežno da se i ne osete. Mogu biti poput lopova; ponekad i ne znate da su ukrale nešto krvi sve dok ne odu — kad sve što vam preostaje da radite jeste da procenite štetu.
Obično idu na otkriveno telo. (Izgleda da im se dopada moj vrat!) Međutim, ponekad odluče da se popnu uz nogavicu ili rukav košulje pre nego što ubodu krvni sud. Ili ako izaberu, mogu ujesti kroz odeću — to nije problem za insekta koji može prodreti čak i tvrdu kožu jednog nosoroga.
Ljudi optužuju cece-muvu ne samo što je pametna već i lukava. Jednom kad sam insekticidom pokušao da ubijem jednu, odletela je u moju garderobu i sakrila se u mojim kupaćim gaćicama. Dva dana kasnije kad sam obukao gaćice dva puta me je ujela! Drugom prilikom jedna cece-muva sakrila se u tašnu moje supruge. Ponela je tašnu do kancelarije i kad je posegla unutra, muva ju je ujela za ruku. Zatim je letela po sobi, uzrokujući haos među službenicima. Svi su prestali da rade da bi je spljeskali.
Stoga prva optužba protiv cece-muve jeste ta da je ona krvopija s bolnim ujedom. Druga optužba:
Ubija životinje
Neke vrste cece-muva prenose jednu bolest koju uzrokuju majušni paraziti koji se nazivaju tripanozome. Kada cece-muva siše krv životinje koja ima tu bolest, ona guta krv koja sadrži te parazite. Oni se razvijaju i množe unutar muve. Kada muva ujede drugu životinju, paraziti prelaze iz muve u krvotok te životinje.
Ta bolest je tripanozomijaza. Oblik bolesti koji se pojavljuje u životinjama naziva se nagana. Nagana paraziti bujaju u krvotoku mnogih životinja koje su poreklom iz Afrike, naročito kod antilope, bufala, divljih svinja, malih afričkih antilopa, crvenih močvarskih lečvi i bradavičavih svinja. Paraziti ne ubijaju ove životinje.
Ali paraziti pustoše stoku koja nije poreklom iz Afrike — kamile, pse, magarce, koze, konje, mazge, volove, svinje i ovce. Prema časopisu National Geographic, nagana svake godine ubije tri miliona grla stoke.
Čuvari stoke, kao što su Masaji istočne Afrike, naučili su kako da izbegavaju područja na kojima su cece-muve najbrojnije, ali suša i nedostatak pašnjaka ponekad to onemogućavaju. Tokom jedne nedavne suše, četiri porodice koje su zajedno čuvale 600 grla stoke, svakog dana su gubile po jednu životinju zbog muve. Lesalon, jedan porodični starešina među njima, rekao je: „Mi, Masaji, hrabri smo ljudi. Kopljem ubijamo lava i suočavamo se s bufalom koji napada. Toljagom udaramo crnu mambu i suprostavljamo se razdraženom slonu. Ali sa orkimbajom [cece-muvom]? Bespomoćni smo.“
Postoje lekovi za lečenje nagane, ali neke vlade dozvoljavaju njihovu upotrebu samo pod nadzorom veterinara. Za to postoji dobar razlog, budući da delimične doze ne samo da osuđuju životinju na propast već stvaraju parazite koji su otporni na lekove. Čuvaru stoke u divljini može biti teško da na vreme pronađe nekog veterinara koji bi lečio njegove životinje koje umiru.
Prve dve optužbe protiv cece-muve neosporno su dokazane — hrane se krvlju i šire bolest koja ubija životinje. Ali ima još. Treća optužba:
Ubija ljude
Ljude ne muči nagana tripanozoma. Ali cece-muva s čoveka na čoveka prenosi jednu drugu vrstu tripanozome. Ovaj oblik tripanozomijaze naziva se spavaća bolest. Nemojte misliti da neka osoba sa spavaćom bolešću jedino puno spava. Bolest nije neko blaženo spavanje. Ona počinje s nelagodnošću, umorom i slabom groznicom. Nakon toga dolazi do produžene pospanosti, jake groznice, bolova u zglobovima, naduvenih tkiva i uvećane jetre i slezine. U završnim stadijumima, kad paraziti prodru do centralnog nervnog sistema, bolesnik pati od mentalne deterioracije, napadâ, kome i smrti.
Na početku ovog veka, izbijanja spavaće bolesti harala su afričkim kontinentom. Između 1902. i 1905, bolest je blizu jezera Viktorija ubila oko 30 000 ljudi. U decenijama koje su sledile, bolest se proširila na Kamerun, Ganu i Nigeriju. U mnogim selima trećina ljudi je bila zaražena, što je zahtevalo ogromnu evakuaciju ljudi iz mnogih rečnih dolina. Terenske ekipe su lečile stotine hiljada ljudi. Tek se krajem 1930-ih epidemija izgubila i zamrla.
Danas se svake godine nekih 25 000 ljudi muči sa ovom bolešću. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, preko 50 miliona ljudi u 36 supsaharskih zemalja u opasnosti su da navuku ovu bolest. Iako je spavaća bolest smrtonosna ukoliko se ne leči, postoje lekovi za njeno lečenje. Nedavno je razvijen jedan novi lek za lečenje ove bolesti koji se zove eflornitin — prvi takav lek za 40 godina.
Ljudi su vodili dugi rat protiv cece-muve i bolesti koju nosi. Godine 1907. Vinston Čerčil je napisao o akciji da se istrebi cece-muva: „Nemilosrdno je ispletena odlična mreža oko nje.“ Gledajući unazad, očigledno je da je Čerčilova „odlična mreža“ imala velike rupe. Knjiga Foundations of Parasitology navodi: „Dosad, 80 godina istrebljivanja cece-muve imalo je mali uticaj na njenu rasprostranjenost.“
Reč u odbranu
Američki pesnik, Ogden Neš je napisao: „U mudrosti svojoj Bog muvu je stvorio ali zašto, kazat’ nam je zaboravio.“ Iako je istina da je Jehova Bog Stvoritelj svih stvari, sigurno nije tačno da je zaboravan. Dozvolio nam je da mnoge stvari otkrijemo sami. Šta je onda s cece-muvom? Postoji li nešto što se može reći u odbranu ovog očiglednog zlikovca?
Možda je najsnažnija odbrana do sada njena uloga u uništavanju stoke kako bi se zaštitili rezervati divljih životinja poreklom iz Afrike. Ogromna područja Afrike slična su pašnjacima na zapadu Sjedinjenih Država — zemlji koja je sama sposobna da održava domaću stoku. Ali zahvaljujući cece-muvi domaće životinje ubija tripanozoma, koja ne ubija pašne životinje poreklom iz Afrike.
Mnogi veruju da nije bilo cece-muve, veliki rezervati divljih životinja Afrike odavno bi bili zamenjeni stadima stoke. „Podržavam cece-muvu“, rekao je Vili van Nikerk, vodič u jednom rezervatu divljih životinja u Bocvani. „Ako uništimo cece-muvu, stoka će izvršiti invaziju, a stoka je pljačkaš Afrike, i pretvara kontinent u jednu veliku pustoš.“ Dodao je: „Muva mora ostati.“
Naravno, ne slažu se svi s tim. Taj argument malo uspeva da uveri čoveka koji gleda svoju decu ili stoku kako boluju od tripanozomijaze. Niti to uverava one koji obrazlažu da je Africi potrebna stoka da se prehrani.
Ipak, bez sumnje ima još uvek puno toga da se sazna o ulozi koju cece-muve igraju u prirodi. Iako izgleda da su optužbe protiv nje snažne, možda je i suviše rano da se donese sud.
Kad smo kod muva, jedna je upravo uletela u sobu. Izvinite me dok proverim da to nije cece-muva.
[Izvor slike na 11. strani]
Cece-muva: ©Martin Dohrin, The National Audubon Society Collection/PR