Marko

4 I opet je počeo poučavati pored mora.+ A oko njega se skupio silan narod, te je ušao u lađu na moru i sjeo u nju, a sav onaj narod bio je uz more, na obali.+ 2 Poučavao ih je mnogočemu u usporedbama.+ Dok ih je poučavao, govorio im je:+ 3 “Poslušajte! Sijač je izašao sijati.+ 4 Dok je sijao, nešto je sjemena palo uz put i došle su ptice i pozobale ga.+ 5 A nešto je sjemena palo na kamenito tlo gdje nije imalo dosta zemlje. Odmah je izniknulo jer zemlja nije bila duboka.+ 6 Ali kad je izašlo sunce, opržilo ga je, pa kako nije imalo korijena, usahnulo je.+ 7 A nešto je sjemena palo među trnje i trnje je naraslo i ugušilo ga, te nije donijelo plod.+ 8 Nešto je pak palo na dobru zemlju.+ Izniknulo je, naraslo i počelo donositi plod te je davalo trideset, šezdeset i sto puta više od posijanoga.”+ 9 I dodao je: “Tko ima uši da sluša, neka sluša!”+

10 A kad je ostao sam, oni koji su s dvanaestoricom bili oko njega pitali su ga o usporedbama.+ 11 I rekao im je: “Vama je dano da razumijete svetu tajnu+ kraljevstva Božjeg, a onima koji su vani sve se govori u usporedbama,+ 12 da očima gledaju, a ne vide, i ušima slušaju, a ne razumiju, i da se ne obrate i ne dobiju oproštenje.”+ 13 I još im je rekao: “Kad ne shvaćate ovu usporedbu, kako ćete onda razumjeti sve druge usporedbe?

14 Sijač sije riječ.+ 15 Ono uz put, gdje je posijana riječ, to su oni koji je čuju, ali odmah potom dolazi Sotona+ i uzima riječ koja je bila posijana u njih.+ 16 A posijano na kamenito tlo, to su oni koji kad čuju riječ, odmah je radosno prihvate,+ 17 ali nemaju korijena u sebi, nego se održe samo neko vrijeme, a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se pokolebaju.+ 18 A koje je posijano među trnje, to su oni koji čuju riječ,+ 19 ali im se u srce uvuku brige+ ovoga svijeta,* zavodljivo bogatstvo+ i želje+ za svime ostalim i uguše riječ, te ona ostane bez ploda.+ 20 A ono koje je posijano na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ i prihvate je te donose plod — trideset, šezdeset i sto puta više od posijanoga.”+

21 Još im je rekao: “Donosi li se svjetiljka da se stavi pod košaru* ili pod krevet? Ne donosi li se da se stavi na svijećnjak?+ 22 Jer sve što je tajno treba se otkriti i sve što je skriveno treba izaći na vidjelo+. 23 Tko ima uši da sluša, neka sluša!”+

24 I još im je rekao: “Pazite na ovo što slušate!+ Kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti,+ i još će vam se nadodati.+ 25 Jer tko ima, još će mu se dati, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.”+

26 I još je rekao: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju,+ 27 i spava noću i ustaje danju, a sjeme klija i raste, a da on i ne zna kako.+ 28 Zemlja sama od sebe donosi plod — najprije stabljiku, zatim klas i na kraju puno zrno u klasu. 29 A čim plod sazri, on se hvata srpa, jer je došlo vrijeme žetve.”

30 I još je rekao: “S čime da usporedimo kraljevstvo Božje ili kakvom usporedbom da ga prikažemo?+ 31 Ono je kao zrno gorušice, koje je, kad se posije u zemlju, najmanje od svega sjemenja na zemlji.+ 32 Ali kad se jednom posije, izraste i bude veće od svake druge biljke u vrtu i potjera velike grane,+ tako da se ptice nebeske+ mogu naseliti pod sjenom njegovom.”+

33 I u mnogim takvim usporedbama+ govorio im je riječ Božju, koliko su mogli razumjeti. 34 Uvijek im je govorio u usporedbama, a nasamo je učenicima svojim sve objašnjavao.+

35 Toga dana, kad je pala večer, rekao im je: “Prijeđimo na drugu obalu!”+ 36 I kad su otpustili narod, poveli su ga u lađi u kojoj je bio. A pratile su ga i druge lađe.+ 37 Najednom se podigla jaka oluja i valovi su udarali u lađu, tako da se skoro potopila.+ 38 A on je bio na krmi i spavao na jastuku. Tada su ga probudili i rekli mu: “Učitelju, zar te nije briga što ćemo poginuti?”+ 39 Nato je on ustao te zaprijetio vjetru i rekao moru: “Umiri se! Umukni!”+ I vjetar je utihnuo i nastala je potpuna tišina.+ 40 I rekao im je: “Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere?” 41 A njih je obuzeo silan strah i govorili su jedan drugome: “Tko li je ovaj, da ga čak vjetar i more slušaju?”+