Postanak
19 A ona dva anđela stigla su navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome.+ Kad ih je Lot ugledao, ustao je, pošao im u susret i poklonio se licem do zemlje.+ 2 A onda je rekao: “Molim vas, gospodari moji, svratite u kuću sluge svojega da ondje prenoćite i da vam se operu noge!+ Pa onda rano ustanite i pođite svojim putem!”+ A oni su rekli: “Ne, prenoćit ćemo na trgu.”+ 3 Ali on je toliko navaljivao na njih+ da su ipak svratili k njemu i ušli u kuću njegovu. Onda ih je pogostio+ i ispekao beskvasne kruhove+ te su jeli.
4 Ali još nisu ni legli na počinak, a svjetina ljudi iz grada, građani Sodome, sav narod, od dječaka do starca, opkolila je kuću.+ 5 I stali su vikati Lotu: “Gdje su ljudi koji su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da općimo s njima!”+
6 Na koncu je Lot izašao k njima na ulaz, ali je za sobom zatvorio vrata. 7 I rekao je: “Braćo moja, molim vas, nemojte činiti zla!+ 8 Molim vas, poslušajte me! Imam dvije kćeri koje još nisu legle s muškarcem.+ Dajte da vam njih izvedem, pa činite s njima što vam je drago!+ Samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti,+ jer su zato došli pod sjenu krova mojega!”+ 9 A oni su odvratili: “Odstupi odatle!” Zatim su rekli: “Ovaj je došao ovamo kao došljak,+ a za suca se postavlja.+ Sada ćemo tebi učiniti gore nego njima.” I snažno su navalili na čovjeka,+ na Lota, i samo što nisu provalili vrata,+ 10 kad su oni ljudi ispružili ruke, uvukli Lota k sebi u kuću i zatvorili vrata. 11 A ljude pred vratima kuće udarili su sljepilom,+ od najmanjeg do najvećeg,+ tako da su se uzalud mučili da nađu vrata.+
12 Tada su oni ljudi rekli Lotu: “Imaš li još koga ovdje? Zeta, sinove, kćeri i sve koji su tvoji u ovome gradu izvedi iz ovoga mjesta!+ 13 Jer mi ćemo uništiti mjesto ovo, zato što je vika protiv njih postala tolika pred Jehovom+ da nas je Jehova poslao da uništimo ovaj grad.”+ 14 Tada je Lot izašao da razgovara sa zetovima svojim koji su trebali uzeti kćeri njegove, pa im je stao govoriti: “Ustanite! Izađite iz ovoga mjesta, jer će Jehova uništiti ovaj grad!”+ Ali je u očima zetova svojih ispao kao da zbija šalu.+
15 A kad je svanula zora, anđeli su počeli požurivati Lota, govoreći: “Ustani! Uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su ovdje,+ da ne pogineš zbog krivnje ovoga grada!”+ 16 Ali kako je on stao odugovlačiti,+ oni su ljudi uzeli za ruku njega, ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer mu se Jehova smilovao,+ te su ga izveli i ostavili izvan grada.+ 17 I čim su ih izveli izvan grada, jedan je progovorio: “Bježi da spasiš dušu!+ Ne osvrći se+ niti se zaustavljaj u cijeloj Jordanskoj dolini!*+ Bježi u brda da ne pogineš!”+
18 Ali Lot im je rekao: “Molim te, Jehova, nemoj tako! 19 Evo, sluga je tvoj našao naklonost u očima tvojim+ i veliku mi milost*+ iskazuješ da bi mi sačuvao dušu na životu+ — ali ja ipak ne mogu bježati u brda da me ne stigne zlo i da ne poginem.+ 20 Eno, onaj je grad dosta blizu da u njega pobjegnem. Tebi to ne znači mnogo.+ Daj mi, molim te, da pobjegnem tamo! Tebi to doista ne znači mnogo. Tako će mi duša ostati živa.”+ 21 Tada mu je on rekao: “Evo, i u ovom ću imati obzira prema tebi,+ pa neću zatrti grad o kojem govoriš.+ 22 Požuri! Bježi onamo, jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš tamo!”+ Zato je onaj grad prozvao Soar.*+
23 Sunce je upravo izašlo nad zemljom kad je Lot stigao u Soar.+ 24 Tada je Jehova pustio na Sodomu i Gomoru kišu sumpora i vatre. I pala je od Jehove s neba.+ 25 I tako je uništio te gradove i cijelu Jordansku dolinu, sve stanovnike gradova i sve raslinje zemaljsko.+ 26 A Lotova se žena iza njega obazrela, i pretvorila se u stup soli.+
27 A Abraham je rano ujutro krenuo na mjesto gdje je stajao pred Jehovom.+ 28 Pogledavši dolje prema Sodomi i Gomori i prema cijeloj zemlji u Jordanskoj dolini, vidio je kako se gusti dim diže sa zemlje, dim gust kao iz peći u kojoj se opeke peku.+ 29 I kad je Bog uništavao gradove u Jordanskoj dolini, sjetio se Abrahama tako što je izveo Lota iz propasti kad je zatirao gradove u kraju gdje je Lot živio.+
30 Potom je Lot otišao iz Soara i nastanio se s dvije kćeri svoje u brdima,+ jer se bojao živjeti u Soaru.+ Tako su on i dvije kćeri njegove živjeli u pećini. 31 I starija je rekla mlađoj: “Otac nam je star, a u ovoj zemlji nema muškarca koji bi legao s nama kako je običaj po svemu svijetu.+ 32 Hajde da oca opijemo vinom,+ pa lezimo s njim i sačuvajmo potomstvo oca svojega!”+
33 Tako su te noći davale ocu svojemu da pije vina.+ A onda je starija ušla i legla s ocem svojim, a on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala. 34 A sutradan je starija rekla mlađoj: “Evo, sinoć sam ja legla s ocem našim. Hajde da mu i noćas damo da pije vina, pa onda ti uđi i lezi s njim da sačuvamo potomstvo oca svojega!” 35 Tako su i te noći davale ocu svojemu da pije vina. A onda je mlađa otišla i legla s njim, a on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala. 36 Tako su obje Lotove kćeri zatrudnjele s ocem svojim.+ 37 Potom je starija rodila sina i dala mu ime Moab.*+ On je otac onima koji se danas nazivaju Moapcima.+ 38 A i mlađa je rodila sina i dala mu ime Ben-Ami.* On je otac onima koji se danas nazivaju sinovima Amonovim+.