Izlazak
15 Tada su Mojsije i sinovi Izraelovi zapjevali ovu pjesmu Jehovi i rekli ovako:+
2 Jah* je snaga moja i sila moja,+ jer on je spas moj.+
On je Bog moj, njega ću hvaliti,+ on je Bog oca mojega,+ njega ću uzvisivati.+
3 Jehova je hrabar ratnik,+ Jehova je ime njegovo.+
4 Kola faraonova i vojsku njegovu bacio je u more.+
Izabrani ratnici njegovi potonuli su u Moru crvenome.+
5 Uzburkane su ih vode prekrile,+ poput kamena u dubine su potonuli.+
7 Silnim veličanstvom svojim obaraš one koji ustaju na tebe,+
puštaš gnjev svoj usplamtjeli da ih kao strnjiku proždire.+
8 Dahom nosnica tvojih+ vode su se sabrale,
poput zida valovi su stajali,
u srcu mora uzburkane su se vode stvrdnule.
9 Neprijatelj je rekao: ‘Gonit ću ih!+ Stići ću ih!+
Plijen ću dijeliti!+ Duša će ga se moja nasititi!
Mač ću izvući! Ruka će ih moja tjerati!’+
11 Tko je među bogovima kao ti, Jehova?+
Tko je kao ti, kojega silna svetost krasi?+
Pjesmama hvale+ strah tebi iskazivati treba,+ djela čudesna ti činiš.+
12 Desnicu si svoju podignuo+ i zemlja ih je progutala.+
13 Milošću* svojom vodio si narod koji si izbavio,+
snagom svojom vodit ćeš ga k svetom prebivalištu svojem.+
15 Knezove* će edomske tada užas spopasti,
silnike će moapske drhtanje obuzeti,+
svi će se stanovnici Kanaana uplašiti.+
16 Strah i jeza na njih će se oboriti.+
Od siline mišice tvoje oni će se skameniti,
dok ne prođe narod tvoj,+ Jehova,
17 Dovest ćeš ga i zasaditi na gori nasljedstva svojega,+
na mjestu koje si pripremio za prebivanje svoje,+ Jehova,
u svetištu,+ Jehova, što su ga ruke tvoje podigle.
18 Jehova će kraljevati dovijeka, u svu vječnost.+
19 Kad su konji+ faraonovi, bojna kola njegova i konjanici njegovi ušli u more,+
Jehova je na njih vratio vode morske,+
a sinovi su Izraelovi prošli po suhom posred mora.”+
20 Tada je proročica Mirjam, sestra Aronova,+ uzela u ruku def,+ a sve su joj se žene pridružile s defom u ruci i plešući.+ 21 Mirjam je muškarcima pjesmom odgovarala:+
22 Potom je Mojsije poveo Izraelce, pa su od Crvenog mora pošli u pustinju Šur.+ Tri su dana putovali pustinjom, ali nisu našli vode.+ 23 Onda su došli u Maru,+ ali nisu mogli piti vodu u Mari jer je bila gorka. Zato se to mjesto i zove Mara.*+ 24 I narod je stao gunđati protiv Mojsija:+ “Što ćemo piti?” 25 A on je zavapio k Jehovi.+ Jehova mu je pokazao neko drvo. On ga je bacio u vodu i voda je postala slatka.+
Tu im je Bog dao pouku i zakon i tu ih je iskušao.+ 26 I rekao im je: “Budete li pomno slušali glas Jehove, Boga svojega, i budete li radili što je pravo u očima njegovim, slušali zapovijedi njegove i držali se svih uredbi njegovih,+ neću na vas pustiti nijednu bolest koju sam pustio na Egipćane.+ Jer ja sam Jehova koji vas liječi.”+
27 Potom su došli u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora vode i sedamdeset palmi.+ I utaborili su se ondje uz vodu.