Izaija

64 Kad bi barem razderao nebesa i sišao,

pa da se zbog tebe potresu gore,

 2 kao kad vatra zapali suho granje

i učini da voda uzavri.

Tada bi se tvoje ime obznanilo tvojim protivnicima

i zbog tebe bi uzdrhtali svi narodi!

 3 Dok si činio zadivljujuća djela kojima se nismo nadali,+

sišao si i pred tobom su se potresle gore.+

 4 Od davnine se nije čulo i nije se doznalo

niti je itko vidio da ijedan bog osim tebe

pomaže onome koji ga čeka*.+

 5 Dolaziš u pomoć onima koji radosno čine ono što je ispravno,+

onima koji razmišljaju o tebi i idu tvojim putevima.

Ali razgnjevio si se jer smo činili grijehe,+

i to dugo.

 6 Svi smo mi postali kao nečist čovjek

i sva su naša pravedna djela kao tkanina nečista od mjesečnice.+

Svi ćemo uvenuti kao lišće,

naši prijestupi odnijet će nas kao vjetar.

 7 Nitko ne priziva tvoje ime,

nitko se tebi ne obraća za pomoć*,

a ti si okrenuo lice od nas+

i puštaš da propadamo zbog svog prijestupa.

Mi smo glina, a ti si naš Lončar*,+

i svi smo djelo tvojih ruku.

 9 Jehova, nemoj se silno gnjeviti+

i nemoj se zauvijek sjećati našeg prijestupa.

Sion se pretvorio u pustinju,

Jeruzalem u pustoš.+

11 Naš sveti i veličanstveni dom*

u kojem su te naši preci hvalili

spaljen je vatrom.+