Ivan
12 Šest dana prije Pashe Isus je došao u Betaniju, gdje je živio Lazar+ kojeg je podignuo iz mrtvih. 2 Ondje su mu priredili večeru. Marta je posluživala,+ a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili za stolom. 3 Marija je tada uzela libru* skupocjenog mirisnog ulja, pravog nardovog ulja, i izlila ga Isusu na noge, a zatim ih je obrisala svojom kosom. I kuća se ispunila mirisom ulja.+ 4 A Juda Iskariot,+ jedan od njegovih učenika, koji ga je kasnije izdao, rekao je: 5 “Zašto se to mirisno ulje nije prodalo za 300 denara* i novac dao siromasima?” 6 No to nije rekao zato što se brinuo za siromahe, nego zato što je bio lopov – bio je zadužen da čuva kutiju za novac te je krao novac koji se u nju stavljao. 7 Nato je Isus rekao: “Pustite je na miru! Neka to učini kako bi pripremila moje tijelo za dan ukopa.+ 8 Jer siromasi će uvijek biti među vama,+ ali ja neću uvijek biti s vama.”+
9 Silno mnoštvo Židova saznalo je da je Isus u Betaniji, pa su došli onamo, ali ne samo zbog njega nego i da vide Lazara, kojeg je on podignuo iz mrtvih.+ 10 A svećenički glavari dogovorili su se da ubiju i Lazara 11 jer su zbog njega mnogi Židovi dolazili onamo te su povjerovali u Isusa.+
12 Sutradan je veliko mnoštvo ljudi koje je došlo na blagdan čulo da Isus dolazi u Jeruzalem. 13 Uzeli su palmine grane i izašli mu u susret te su počeli vikati: “Molimo te, spasi ga! Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u Jehovino* ime,+ kralj Izraela!”+ 14 Isus je pronašao magare i sjeo na njega,+ kao što je napisano: 15 “Ne boj se, kćeri sionska! Gle, tvoj kralj dolazi i jaše na magaričinom mladuncu.”+ 16 Njegovi učenici nisu to isprva razumjeli, ali kad je Isus bio proslavljen,+ sjetili su se da se dogodilo upravo ono što je bilo napisano o njemu.+
17 A mnoštvo ljudi koje je bilo s njim kad je pozvao Lazara iz groba+ i podignuo ga iz mrtvih govorilo je drugima o tome.+ 18 To je bio još jedan razlog zašto mu je silan narod izašao u susret – čuli su da je učinio to čudo. 19 A farizeji su rekli jedni drugima: “Vidite da ništa ne postižemo! Evo, sav svijet ide za njim.”+
20 Među onima koji su došli pokloniti se Bogu* na blagdan bilo je i nekih Grka. 21 Oni su prišli Filipu,+ koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamolili ga: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” 22 Filip je otišao i prenio to Andriji, a zatim su Andrija i Filip otišli i prenijeli to Isusu.
23 Ali Isus im je odvratio: “Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude proslavljen.+ 24 Zaista, zaista vam kažem, ako zrno pšenice ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo to jedno zrno. Ali ako umre,+ donosi obilan urod. 25 Tko voli svoj život, izgubit će ga*, a tko mrzi svoj život+ u ovom svijetu, sačuvat će ga i dobiti vječni život.+ 26 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga.+ Ako mi tko bude služio, Otac će mu iskazati čast. 27 Sada sam jako uznemiren.+ Što da kažem? Oče, spasi me od onog što me čeka*.+ Ali zbog toga sam i došao. 28 Oče, proslavi svoje ime!” Uto se začuo glas+ s neba: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.”+
29 Kad je to čuo narod koji je ondje stajao, rekao je da je zagrmjelo. A neki su kazali: “Anđeo mu je govorio.” 30 Isus je nato rekao: “Ovaj glas nije se čuo radi mene, nego radi vas. 31 Sada se sudi ovom svijetu, sada će vladar ovog svijeta+ biti svrgnut.+ 32 A kad ja budem podignut sa zemlje*,+ privući ću k sebi sve vrste ljudi.” 33 To je rekao da navijesti kakvom će smrću umrijeti.+ 34 Nato mu je narod rekao: “Zakon kaže da će Krist živjeti zauvijek.+ Kako onda ti kažeš da Sin Čovječji mora biti podignut?+ Tko je taj Sin Čovječji?” 35 Isus im je odvratio: “Svjetlo će još malo biti među vama. Hodajte u svjetlu dok ga još imate, da vas tama ne nadjača. Tko hoda u tami, ne zna kamo ide.+ 36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo da budete sinovi svjetla.”+
Isus je to rekao, a onda je otišao i sakrio se od njih. 37 Iako je pred njima učinio tolika čuda, oni nisu povjerovali u njega, 38 tako da su se ispunile riječi proroka Izaije: “Jehova*, tko je povjerovao u ono što je čuo od nas?+ Kome je Jehova* otkrio svoju moćnu ruku?”+ 39 Izaija je otkrio i zašto nisu mogli vjerovati kad je rekao: 40 “Zaslijepio im je oči i otvrdnuo im srca da ništa ne vide, da srcem ne razumiju i da se ne obrate pa da ih izliječim.”+ 41 Izaija je to rekao jer je vidio njegovu slavu i govorio je o njemu.+ 42 Ipak, čak su i mnogi poglavari povjerovali u njega,+ ali zbog farizeja to nisu htjeli priznati kako ne bi bili izopćeni iz sinagoge.+ 43 Naime, više im je bilo stalo do toga da ih slave ljudi nego da steknu Božje priznanje*.+
44 A Isus je glasno rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje samo u mene nego i u onoga koji me poslao.+ 45 I tko vidi mene, vidi i onoga koji me poslao.+ 46 Ja sam došao u svijet kao svjetlo,+ da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami.+ 47 A ako tko čuje moje riječi, a ne postupa po njima, ja ga ne osuđujem. Jer nisam došao osuditi svijet, nego spasiti svijet.+ 48 Tko odbacuje mene i ne prihvaća moje riječi, ima svog suca. Riječi koje sam govorio – one će ga osuditi u posljednji dan. 49 Jer ja nisam govorio svoje zamisli, nego mi je sam Otac koji me poslao zapovjedio što da govorim i što da naučavam.+ 50 I znam da njegova zapovijed vodi do vječnog života.+ Stoga sve što govorim, govorim onako kako mi je rekao Otac.”+