Djela apostolska
8 A Savao je odobravao njegovo ubojstvo.+
Tog dana započeo je velik progon skupštine u Jeruzalemu, pa su se svi osim apostola raspršili po judejskim i samarijskim krajevima.+ 2 Bogobojazni ljudi odnijeli su Stjepana da ga pokopaju i gorko su za njim plakali. 3 A Savao se okomio na skupštinu. Upadao je u jednu kuću za drugom, izvlačio i muškarce i žene te ih bacao u zatvor.+
4 No učenici koji su se raspršili objavljivali su dobru vijest, Božju riječ, kuda god su prolazili.+ 5 Tako je Filip otišao u grad Samariju*+ i počeo propovijedati o Kristu. 6 Mnoštvo je slušalo Filipa i gledalo čuda koja je činio, pa su svi obratili pomnu pažnju onome što je govorio. 7 Mnogi su bili opsjednuti nečistim duhovima, a ti su duhovi izlazili iz njih vičući na sav glas.+ Osim toga, bili su izliječeni mnogi uzeti* i hromi. 8 Tako je u tom gradu zavladala velika radost.
9 A u gradu je bio neki čovjek po imenu Šimun, koji se bavio vračanjem. Narod u Samariji divio mu se, a on je govorio za sebe da je velik čovjek. 10 Svi su ga pomno slušali – od najmanjega do najvećega – te su govorili: “U ovom je čovjeku Božja sila, velika sila.” 11 A pomno su ga slušali jer je već duže vrijeme izazivao njihovo divljenje svojim vračanjem. 12 No kad su povjerovali Filipu, koji je objavljivao dobru vijest o Božjem kraljevstvu+ i o imenu Isusa Krista, krstili su se i muškarci i žene.+ 13 I Šimun je postao vjernik. Nakon što se krstio, neprestano je bio uz Filipa.+ Bio je zadivljen gledajući čuda te velika i silna djela koja su se događala.
14 Apostoli u Jeruzalemu čuli su da je Samarija prihvatila Božju riječ,+ pa su poslali k njima Petra i Ivana. 15 Kad su oni došli onamo, molili su se da Samarićani dobiju sveti duh.+ 16 Naime, duh još nije bio sišao ni na koga od njih, nego su samo bili kršteni u ime Gospodina Isusa.+ 17 Tada su Petar i Ivan položili ruke na njih+ i oni su primili sveti duh.
18 A Šimun je vidio da ljudi primaju duh kad apostoli na njih polože ruke, pa je apostolima ponudio novac 19 i rekao: “Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi sveti duh.” 20 No Petar mu je rekao: “Neka tvoje srebro propadne s tobom jer si mislio da Božji dar možeš kupiti novcem!+ 21 Ti nipošto ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer Bog vidi da tvoje srce nije iskreno. 22 Zato se pokaj zbog te zle pomisli i usrdno moli Jehovu* da ti, ako je moguće, oprosti što u srcu imaš tu zlu želju, 23 jer vidim da si pun gorkog otrova* i da robuješ nepravednosti.” 24 Nato je Šimun rekao: “Usrdno se molite Jehovi* za mene da me ne snađe ništa od onoga što ste rekli.”
25 Kad su dali temeljito svjedočanstvo i prenijeli Jehovinu* riječ, uputili su se u Jeruzalem objavljujući dobru vijest u mnogim samarićanskim selima.+
26 A Jehovin* se anđeo+ obratio Filipu: “Spremi se i kreni na jug do puta koji se spušta iz Jeruzalema u Gazu.” (Taj put vodi kroz pustinju.) 27 Tako se on spremio i pošao. I ugledao je nekog etiopskog dvoranina*, visokog dostojanstvenika u službi kandake*, etiopske kraljice, koji je nadgledao cijelu njenu riznicu. On je bio u Jeruzalemu kako bi se poklonio Bogu*,+ 28 a sada se vraćao kući. Sjedio je u svojim kolima i naglas čitao proroka Izaiju. 29 A duh je rekao Filipu: “Pođi do tih kola!” 30 Filip je dotrčao do kola i čuo dvoranina kako čita proroka Izaiju, pa ga je upitao: “Razumiješ li to što čitaš?” 31 On je odvratio: “Kako bih mogao razumjeti ako me netko ne uputi?” I pozvao je Filipa da se popne i sjedne kraj njega. 32 A čitao je ove riječi iz Pisama: “Kao ovcu odveli su ga na klanje. Kao janje, nijemo pred onim koji ga striže, nije otvorio usta.+ 33 Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu.+ Tko će ispričati pojedinosti o njegovom porijeklu? Jer oduzet mu je život na zemlji.”+
34 Nato je dvoranin upitao Filipa: “Molim te, reci mi o kome prorok ovo govori – o sebi ili o nekom drugom?” 35 Tada mu je Filip, počevši od tih riječi iz Pisama, objavio dobru vijest o Isusu. 36 Dok su putovali, došli su do neke vode, a dvoranin je rekao: “Evo vode! Što me sprečava da se krstim?” 37 * —— 38 I zapovjedio je da kola stanu te su obojica, i Filip i dvoranin, ušla u vodu pa ga je Filip krstio. 39 Kad su izašli iz vode, Jehovin* duh isti je čas odveo Filipa odande, a dvoranin je sav radostan otišao svojim putem i više ga nije vidio. 40 A Filip je otišao u Ašdod te je objavljivao dobru vijest u svim gradovima u području kroz koje je prolazio sve dok nije stigao u Cezareju.+