Amos
9 Vidio sam Jehovu+ kako stoji iznad žrtvenika i govori: “Udari glavu stupa da se potresu temelji! Odsijeci im glavu, a ja ću mačem pobiti one koji ostanu od naroda. Nitko tko se da u bijeg neće pobjeći i nitko tko pokuša uteći neće umaknuti.+
Ako se popnu na nebo,
odande ću ih skinuti.
Ako se od mojih očiju sakriju na morsko dno,
ondje ću zapovjediti zmiji da ih ujede.
Obratit ću pažnju na njih, ali ne da im učinim dobro, već da im nanesem zlo.+
5 Kad Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama, dodirne zemlju,
ona se rastapa+ i tuguju svi njeni stanovnici,+
sva se podiže kao Nil
i opada kao Nil egipatski.+
6 ‘On gradi stepenice na nebesima
i postavlja svod nad zemljom,
on doziva more
da izlije njegove vode na površinu zemlje+
– Jehova mu je ime.’+
7 ‘Izraelci, niste li vi meni kao Kušani?’ kaže Jehova.
8 ‘Gle, oči Svevišnjeg Gospodina Jehove gledaju grešno kraljevstvo
i on će ga istrijebiti s lica zemlje.+
Ali ipak neću posve istrijebiti Jakovljeve potomke’,+ kaže Jehova.
9 ‘Jer, gle, zapovijed dajem
i rasijat ću izraelski narod po svim narodima+
kao što se žito sije kroz rešeto
i nijedan kamenčić ne padne na zemlju.
10 Od mača će poginuti svi grešnici u mom narodu,
koji govore: “Nevolja se neće približiti, neće nas stići.”’
11 ‘U taj dan podignut ću Davidovu sjenicu*+ koja se srušila,
popravit ću njene* pukotine
i podignuti njene ruševine.
Izgradit ću je kao u davnim danima+
12 da osvoje ono što je ostalo od Edoma+
i sve narode koji nose moje ime’, kaže Jehova, koji čini sve to.
13 ‘Gle, dolaze dani’, kaže Jehova,
‘kad će orač stizati žeteoca,
a onaj koji gazi grožđe onoga koji nosi sjeme.+
14 Vratit ću svoj narod, Izraelce, iz zarobljeništva.+
I oni će opet sagraditi opustjele gradove i naseliti se u njima.+