Suci
11 A Gileadovac Jiftah+ bio je hrabar ratnik. Bio je sin jedne bludnice, a otac mu je bio Gilead. 2 Ali Gileadu je i njegova žena rodila sinove. Kad su sinovi njegove žene odrasli, otjerali su Jiftaha, rekavši mu: “Nećeš naslijediti ništa od imovine našeg oca jer si sin druge žene.” 3 Zato je Jiftah pobjegao od svoje braće i naselio se u zemlji Tobu. Jiftahu su se pridružili ljudi koji su bili bez posla te su s njim pljačkali neprijatelje.
4 Poslije nekog vremena Amonci su napali Izraelce.+ 5 A kad su Amonci napali Izraelce, gileadski starješine otišli su k Jiftahu da ga dovedu iz zemlje Toba. 6 Rekli su mu: “Dođi i budi nam zapovjednik, da se možemo boriti protiv Amonaca!” 7 Ali Jiftah je rekao gileadskim starješinama: “Niste li me vi toliko mrzili da ste me otjerali iz doma mog oca?+ Zašto ste došli k meni sada kad ste u nevolji?” 8 Tada su gileadski starješine rekli Jiftahu: “Istina je to što kažeš, upravo zato smo došli k tebi. Ako pođeš s nama u boj protiv Amonaca, bit ćeš poglavar nama i svim stanovnicima Gileada.”+ 9 A Jiftah je rekao gileadskim starješinama: “Ako me odvedete natrag da se borim protiv Amonaca i ako mi Jehova pomogne da ih porazim, onda ću vam biti poglavar!” 10 Nato su gileadski starješine rekli Jiftahu: “Neka nam Jehova bude svjedok* i neka nam on sudi ako ne učinimo kako si rekao!” 11 Tako je Jiftah otišao s gileadskim starješinama i narod ga je postavio za svog poglavara i zapovjednika. I Jiftah je pred Jehovom u Mispi+ ponovio sve svoje riječi.
12 Potom je Jiftah poslao glasnike amonskom+ kralju i poručio mu: “Što imaš protiv mene, pa si došao napasti moju zemlju?” 13 A amonski je kralj rekao Jiftahovim glasnicima: “Došao sam jer je Izrael, nakon izlaska iz Egipta, uzeo moju zemlju+ od Arnona+ do Jaboka i do Jordana.+ Sada je mirno vrati!” 14 Ali Jiftah je ponovno poslao glasnike amonskom kralju 15 da mu kažu:
“Ovako kaže Jiftah: ‘Izrael nije uzeo ni moapsku+ ni amonsku+ zemlju. 16 Naime, kad je Izrael izašao iz Egipta, išao je pustinjom do Crvenog mora+ i došao u Kadeš.+ 17 Tada je Izrael poslao glasnike edomskom kralju+ i poručio mu: “Molim te, pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju!” Ali edomski kralj nije ga poslušao. Izrael je poslao glasnike i moapskom+ kralju, ali ni on nije poslušao. Tako je Izrael ostao u Kadešu.+ 18 Kad su išli pustinjom, zaobišli su Edom+ i Moab. Išli su istočno od Moaba+ i utaborili se s druge strane Arnona. Stoga nisu prešli moapsku granicu,+ jer je Arnon bio moapska granica.
19 Potom je Izrael poslao glasnike amorejskom kralju Sihonu, koji je vladao u Hešbonu. I Izrael mu je poručio: “Molim te, pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do svog odredišta!”+ 20 Ali Sihon nije vjerovao Izraelu da će samo proći kroz njegovo područje. Stoga je Sihon skupio svu svoju vojsku, utaborio se u Jahasu i napao Izraela.+ 21 Tada je Jehova, Izraelov Bog, predao Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih je porazio. I Izrael je osvojio svu zemlju Amorejaca, koji su ondje prebivali.+ 22 Tako je osvojio svu amorejsku zemlju od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.+
23 Dakle, Jehova, Izraelov Bog, otjerao je Amorejce pred svojim narodom Izraelom,+ a ti sad želiš otjerati njih. 24 Zar ti ne posjeduješ sve što ti je dao tvoj bog Kemoš?+ Tako i mi zaposjedamo zemlju svakog naroda što ga Jehova, naš Bog, tjera pred nama.+ 25 Zar si ti bolji od Siporovog sina Balaka,+ moapskog kralja? Da li se on prepirao s Izraelom? Da li se borio protiv njega? 26 Izrael već 300 godina živi u Hešbonu i okolnim gradovima,+ u Aroeru i okolnim gradovima i u svim gradovima koji su uz Arnon, pa zašto im sve to vrijeme niste pokušali oteti te gradove?+ 27 Ja ti ništa nisam zgriješio, ali ti meni činiš nepravdu time što želiš poći u rat protiv mene. Neka Jehova, Veliki Sudac,+ danas sudi između Izraelaca i Amonaca!’”
28 Ali amonski kralj nije poslušao ono što mu je Jiftah poručio.
29 Tada je Jehovin duh sišao na Jiftaha+ i on je proputovao Gilead i Manašeovo područje te došao do Mispe u Gileadu,+ a od Mispe u Gileadu krenuo je na Amonce.
30 I Jiftah se zavjetovao+ Jehovi: “Ako mi Amonce predaš u ruke, 31 tko god izađe na vrata mog doma i pođe mi u susret kad se kao pobjednik vratim iz bitke s Amoncima, pripast će Jehovi+ i ja ću ga prinijeti kao žrtvu paljenicu.”+
32 Tako je Jiftah otišao u bitku s Amoncima i Jehova mu ih je predao u ruke. 33 Porazio ih je i pobio mnoge od njih te je osvojio zemlju od Aroera do Minita, 20 gradova, pa sve do Abel-Keramima. Tako su Izraelci pokorili Amonce.
34 Kad se Jiftah vratio kući u Mispu,+ u susret mu je izašla njegova kći, udarajući u def i plešući. A ona mu je bila jedinica. Osim nje nije imao ni sina ni kćeri. 35 Kad ju je ugledao, razderao je svoje haljine i rekao: “O ne, kćeri moja! Srce mi se para zbog tebe*, jer baš tebe moram poslati od kuće! Zavjetovao sam se Jehovi i ne mogu povući svoje obećanje.”+
36 A ona mu je odgovorila: “Oče moj, ako si se zavjetovao Jehovi, učini sa mnom kako si obećao,+ jer se Jehova osvetio tvojim neprijateljima, Amoncima.” 37 Još je rekla svom ocu: “Molim te samo ovo: dopusti mi da odem u gore na dva mjeseca i da sa svojim prijateljicama tugujem zbog toga što se nikad neću udati*.”
38 Nato joj je on rekao: “Idi!” Tako ju je pustio da ode na dva mjeseca. I ona je otišla u gore sa svojim prijateljicama i tugovala zbog toga što se nikad neće udati. 39 Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svom ocu i on je postupio onako kako se zavjetovao.+ Ona nikad nije spavala s muškarcem. I tako je u Izraelu nastao običaj 40 da izraelske djevojke svake godine, četiri dana u godini, idu pohvaliti kćer Gileadovca Jiftaha.