2. Korinćanima
12 Moram se hvaliti. Iako od toga nema koristi, prijeći ću na Gospodinova viđenja+ i objave.+ 2 Znam čovjeka ujedinjenog s Kristom koji je prije 14 godina – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio odnesen do trećeg neba. 3 Da, znam da je taj čovjek – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – 4 bio odnesen u raj i da je čuo riječi koje se ne smiju izreći, koje čovjeku nije dopušteno govoriti. 5 Takvim ću se čovjekom hvaliti, a samim sobom neću se hvaliti, osim svojim slabostima. 6 Naime, ako bih se i poželio hvaliti, ne bih bio nerazuman jer bih govorio istinu. Ali ne želim to činiti kako mi nitko ne bi odavao čast za nešto više od onoga što od mene vidi ili čuje, 7 i to samo zato što dobivam izuzetne objave.
Kako se ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu,+ Sotonin anđeo, da me udara. Dan mi je trn kako se ne bih uzoholio. 8 Triput sam molio Gospodina da ga ukloni od mene. 9 Ali on mi je rekao: “Dovoljna ti je nezaslužena dobrota koju ti iskazujem jer moja se snaga u punoj mjeri očituje kad si slab.”+ Zato ću se s velikim zadovoljstvom hvaliti svojim slabostima, da bi Kristova snaga poput zaklona ostala nada mnom. 10 Stoga radi Krista uživam u slabostima, u uvredama, u oskudici, u progonstvu i poteškoćama. Jer kad sam slab, onda sam jak.+
11 Postao sam nerazuman jer ste me vi na to natjerali. Naime, vi ste me trebali preporučiti. Premda u vašim očima nisam ništa, ni u čemu ne zaostajem za vašim nadapostolima.+ 12 Zaista, sami ste vidjeli dokaze da sam apostol – moju veliku ustrajnost,+ znakove, čuda* i silna djela.+ 13 U čemu ste to bili zakinuti u odnosu na druge skupštine, osim u tome što vam ja nisam bio na teret?+ Oprostite mi što sam to skrivio.
14 Evo, već se treći put spremam doći k vama i neću vam biti na teret jer ne tražim vašu imovinu,+ nego vas. Naime, djeca+ nisu dužna stjecati imovinu roditeljima, nego roditelji djeci. 15 A ja ću vrlo rado sve potrošiti i samog sebe istrošiti za vas.+ Ako ja vas toliko volim, zar ne zaslužujem da i vi mene jednako volite? 16 Ali kako god bilo, ja vam nisam bio na teret.+ A vi ipak kažete da sam bio lukav i da sam vas uhvatio na prijevaru. 17 Zar sam vas iskoristio preko ikoga od onih koje sam vam poslao? 18 Zamolio sam Tita da vas posjeti i poslao sam s njim još jednog brata. Zar vas je Tit u ičemu iskoristio?+ Nismo li mi jednako razmišljali? Nismo li jednako postupali?
19 Mislite li da se cijelo vrijeme opravdavamo pred vama? Mi smo Kristovi učenici i Bog zna da govorimo istinu. A sve što činimo, voljena braćo, činimo da bismo vas izgradili. 20 Jer bojim se da vas, kad dođem, možda neću naći onakve kakve bih vas htio naći i da ja prema vama neću biti onakav kakav biste htjeli da budem, nego da ću zateći svađe, ljubomoru, izljeve gnjeva, sukobe, klevetanje, ogovaranje, oholost i nered. 21 Bojim se da će me moj Bog posramiti pred vama kad opet dođem i da ću tugovati za mnogima koji su u prošlosti griješili, a nisu se pokajali za nečistoću, blud* i besramna djela* koja su činili.