Postanak

19 A ona dva anđela stigla su navečer u Sodomu. Lot je tada sjedio kod gradskih vrata. Kad ih je ugledao, ustao je, pošao im u susret i poklonio se licem do zemlje.+ 2 Potom je rekao: “Molim vas, gospodari moji, svratite u kuću svog sluge da ondje prenoćite i da vam se operu noge. A sutra možete rano ustati i poći svojim putem.” Oni su nato rekli: “Ne, prenoćit ćemo na trgu.” 3 Ali on je bio toliko uporan da su ipak krenuli s njim i otišli u njegovu kuću. Tada im je pripremio obilnu večeru i ispekao beskvasne kruhove te su jeli.

4 Ali prije nego što su otišli na počinak, kuću je opkolila svjetina iz grada – svi muškarci iz Sodome, od dječaka do starca. 5 Dozivali su Lota i govorili mu: “Gdje su ljudi koji su večeras došli k tebi? Izvedi nam ih da općimo s njima!”+

6 Tada je Lot izašao k njima na ulaz te je zatvorio vrata za sobom. 7 Rekao je: “Braćo moja, molim vas, nemojte činiti zlo! 8 Molim vas, poslušajte me! Imam dvije kćeri koje još nisu spavale s muškarcem. Dajte da vam njih izvedem pa činite s njima što vam je drago! Samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su se sklonili pod moj krov.”+ 9 A oni su odvratili: “Miči se odavde!” Zatim su rekli: “Vidi ti njega! Živi ovdje kao došljak i nema nikog svog, a postavlja se za suca nad nama. Sad ćemo s tobom postupiti gore nego s njima.” I navalili su na Lota te su zamalo razvalili vrata. 10 Tada su oni ljudi zgrabili Lota, uvukli ga u kuću i zatvorili vrata. 11 Potom su oslijepili ljude koji su bili pred vratima kuće, od najmlađeg do najstarijeg, tako da su se oni uzalud mučili pronaći vrata.

12 Tada su oni ljudi rekli Lotu: “Imaš li još koga ovdje? Izvedi odavde svoje zetove, sinove, kćeri i sve koji su tvoji u ovom gradu! 13 Mi ćemo uništiti ovaj grad jer je Jehova čuo strašne optužbe protiv njegovih stanovnika.+ Zato nas je Jehova poslao da uništimo ovaj grad.” 14 Stoga je Lot otišao porazgovarati sa svojim zetovima koji su se trebali oženiti njegovim kćerima. Govorio im je: “Hajde, izađite odavde jer će Jehova uništiti ovaj grad!” Ali njegovim se zetovima činilo kao da se šali.+

15 A kad je svanula zora, anđeli su počeli požurivati Lota, govoreći: “Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje žive s tobom da ne pogineš kad ovaj grad bude uništen zbog svojih grijeha!”+ 16 Ali kako je Lot odugovlačio, oni su ljudi uzeli za ruku njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri te su ih izveli iz grada+ jer mu se Jehova smilovao.+ 17 Čim su ih izveli iz grada, jedan od njih je rekao: “Bježi da spasiš živu glavu*! Ne osvrći se+ niti se zaustavljaj igdje u jordanskoj ravnici*!+ Bježi u brda da ne pogineš!”

18 Ali Lot im je rekao: “Molim te, Jehova, ne šalji me onamo! 19 Tvoj je sluga stekao tvoju naklonost. Ti mi iskazuješ veliku milost* time što mi spašavaš život*,+ ali ja ne mogu bježati u brda jer se bojim da će me snaći kakvo zlo i da ću poginuti.+ 20 Eno u blizini je mali grad u koji bih mogao pobjeći. Molim te, mogu li pobjeći onamo? To je zaista mali grad. Tako ću se spasiti*.” 21 Tada mu je on rekao: “Dobro, ispunit ću ti i tu molbu,+ pa neću zatrti grad o kojem govoriš.+ 22 Požuri! Bježi u taj grad jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš onamo!”+ Zato je taj grad nazvao Soar*.+

23 Sunce je upravo izašlo kad je Lot stigao u Soar. 24 Tada je Jehova pustio na Sodomu i Gomoru kišu sumpora i vatre. I s neba je zapljuštala kiša koju je poslao Jehova.+ 25 Tako je uništio te gradove i cijelu jordansku ravnicu – zatro je sve stanovnike gradova i sve raslinje.+ 26 A Lotova žena, koja je išla za njim, počela se osvrtati, pa se pretvorila u stup soli.+

27 A Abraham je ustao rano ujutro i otišao do mjesta na kojem je prije stajao pred Jehovom i razgovarao s njim.+ 28 Kad je pogledao dolje prema Sodomi i Gomori i prema cijeloj jordanskoj ravnici, ugledao je strašan prizor. Sa zemlje se dizao dim koji je bio gust poput dima iz peći u kojoj se peku opeke.+ 29 Kad je Bog uništavao gradove u jordanskoj ravnici, sjetio se onoga što je rekao Abrahamu, pa je izveo Lota iz gradova koje je zatirao, gradova u kraju u kojem je Lot živio.+

30 Potom je Lot sa svoje dvije kćeri otišao iz Soara i nastanio se u brdima+ jer se bojao živjeti u Soaru.+ Tako su on i njegove dvije kćeri živjeli u pećini. 31 I starija je rekla mlađoj: “Otac nam je star, a u ovoj zemlji nema muškarca koji bi spavao s nama kako je običaj po cijelom svijetu. 32 Hajde da oca opijemo vinom pa spavajmo s njim i sačuvajmo lozu svog oca.”

33 Tako su te večeri davale svom ocu da pije vina. A onda je starija ušla k njemu i spavala s njim, ali on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala. 34 A sutradan je starija rekla mlađoj: “Sinoć sam ja spavala s našim ocem. Hajde da mu i večeras damo da pije vina pa onda ti uđi k njemu i spavaj s njim da sačuvamo lozu svog oca.” 35 Tako su i te večeri davale svom ocu da pije vina. A onda je mlađa otišla k njemu i spavala s njim, ali on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala. 36 Tako su obje Lotove kćeri zatrudnjele sa svojim ocem. 37 Potom je starija rodila sina i dala mu ime Moab.+ On je praotac današnjim Moapcima.+ 38 A i mlađa je rodila sina i dala mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjim Amoncima.+