Job
19 Nato je Job rekao:
4 A ako sam i pogriješio,
to je moja stvar.
5 Ali ako me vi uporno gledate svisoka
i tvrdite da zaslužujem ovu sramotu,
6 znajte da me to Bog obmanuo
i uhvatio me u svoju lovačku mrežu.
7 Vičem: ‘Nepravda!’ ali nema odgovora.+
U pomoć zovem, ali nema pravde.+
9 Strgnuo je s mene moje dostojanstvo,
skinuo mi je krunu s glave.
10 Razdire me sa svih strana, pa nestajem,
čupa moju nadu kao drvo.
12 Njegova vojska dolazi i opkoljava me,
podiže tabor oko mog šatora.
15 Oni koji su bili gosti u mojoj kući+ i moje robinje gledaju na mene kao na stranca,
u njihovim očima ja sam tuđinac.
16 Zovem svog slugu, ali on se ne odaziva,
iako ga preklinjem da mi se smiluje.
18 I djeca me preziru.
Kad me vide, rugaju mi se.
23 Kad bi se barem moje riječi zapisale,
kad bi se barem zabilježile u knjigu!
24 Kad bi se barem zauvijek upisale u stijenu,
uklesale željeznom pisaljkom i ispunile olovom!
25 Ali dobro znam da je moj otkupitelj+ živ.
On će doći kasnije i stati nad zemljom*.
26 Kad mi koža bude sasvim izjedena,
ali dok još budem živ, vidjet ću Boga,
27 njega ću ja sam vidjeti,
njega će vidjeti moje oči, a ne nečije tuđe.+
Ali sada sam posve shrvan*.
28 Vi govorite: ‘Kako ga mi to progonimo?’+
jer smatrate da sam ja kriv za sve.
Znajte da ima suca!”+