Što kaže Biblija?

Je li znanost Bibliju učinila zastarjelom?

JE LI znanost sa svojim naprednim razumijevanjem o univerzumu učinila Bibliju zbirkom mitova i legendi? Nije malo njih koji su danas tog mišljenja. Ali što ti misliš o tome?

Možda si kao i mnogi drugi od djetinjstva odgajan u tom duhu, i možda nisi nikada posumnjao u to. Stoga te pozivamo da to sada pobliže ispitaš. Razmotri samo jedan primjer: biblijsku izjavu o svemiru. Ova izjava bila je u krajnjoj suprotnosti ne samo s onim što su govorili tadašnji “mudraci”, nego i s onim što se još tisuće godine nakon toga vjerovalo.

Pitanje gravitacije

Na čemu stoji Zemlja? Što održava Mjesec, Sunce i zvijezde u njihovoj poziciji? Ovim pitanjima su se ljudi bavili već tisuće godina. Što se tiče Zemlje, Biblija daje jednostavan odgovor. U Jobu 26:7 stoji: “On [Bog] drži zemlju o ništa obješenu.“ Ovdje upotrijebljena izvorna hebrejska riječ za “ništa“ (b^elîmâ) u Bibliji se pojavljuje samo na ovom mjestu, i doslovno znači “ne nešto”. Učenjaci smatraju ovu predodžbu o Zemlji koja je okružena prazninom “spomena vrijednom vizijom” — naročito za ono vrijeme.a

Bilo je to posve suprotno predodžbama o svemiru što su ih ljudi imali u ono vrijeme. Jedna primjerice govori da je Zemlja postavljena na slonove koji stoje na leđima velike kornjače.

Glasoviti grčki filozof i znanstvenik četvrtog stoljeća pr. n. e. Aristotel naučavao je da Zemlja nipošto ne lebdi u praznom prostoru. Umjesto toga, bio je mišljenja da su sva nebeska tijela učvršćena na površini jedne od više čvrstih prozirnih sfera, od kojih je svaka ugrađena u sljedećoj većoj, pri čemu je Zemlja središte svemira, a zvijezde leže na najudaljenijoj sferi. Svaka sfera treba rotirati u sljedećoj, pri čemu se objekti na njoj — Sunce, Mjesec i zvijezde — kreću nebom.

U vrijeme kad je Aristotel širio svoju nauku, biblijska izjava koja kaže da je ‘zemlja o ništa obješena’ bila je već 1 100 godina stara. Ipak, Aristotela su smatrali najvećim misliocem svog vremena. Njegova gledišta naučavana su kao činjenica čak 2 000 godina nakon njegove smrti. The New Encyclopœdia Britannica kaže da su njegove nauke u 16. i 17. stoljeću n. e. u očima crkve dostigle “status religiozne dogme”.

Giordano Bruno, filozof 16. stoljeća, posumnjao je u predodžbu da su zvijezde “ugrađene takoreći u jedan jedini svod”. Napisao je da je “to smiješna predodžba, kao što djeca možda predstavljaju sebi [zvijezde] pribijene jakim čavlima ili čvrsto priljepljenima za nebeski svod, jer bi inače padale poput grâda na zemlju”. U to vrijeme pobijati nauke Aristotela značilo je opasnu igru s vatrom — i Bruna je crkva živog spalila, jer je širio svoje neortodoksne predodžbe o svemiru.

Kozmička juha

Pronalaskom teleskopa sve je više astronoma posumnjalo u nauku Aristotela. Ako li pak Sunce, Mjesec i zvijezde nisu pričvršćeni na sfere koje kruže oko Zemlje, što bi ih tada moglo držati tamo gore i pokretati? René Descartes matematičar 17. stoljeća bio je uvjeren da je pronašao odgovor. Mislio je poput Aristotela da prostor između nas i ostalih nebeskih tijela ne može biti prazan. Stoga je pretpostavio da je svemir ispunjen prozirnom tekućinom — nekakvom kozmičkom juhom.

Ovom teorijom su naizgled riješene dvije stvari. Kao prvo, objašnjeno je kako su nebeska tijela ostala na nebu — plivala su u juhi — a kao drugo, time se objasnilo kretanje planeta. Descartes je zastupao gledište da vrtložne struje ili virovi u tekućini održavaju planete na njihovim putanjama. Ova “teorija vrtloga”, kako su je tada nazivali, možda nam se čini kao neka fantazija, ali u nekim zemljama je ova teorija više od jednog stoljeća bila dominantna kod izučavanja svemira.

Mnogi znanstvenici dali su prednost ovoj teoriji nasuprot novini — univerzalnom zakonu gravitacije Isaaca Newtona objavljenom 1687. Newton je tvrdio da planeti nisu ovisni o mehaničkim, opipljivim objektima ili supstancama koje bi ih držale na nebu. Umjesto toga, gravitacija (sila teža) je ono što ih drži u pokretu i na njihovim putanjama. Uistinu vise u praznom prostoru, ni o čemu. Mnogi Newtonovi drugovi su se samo smješkali radi njegove predodžbe o gravitaciji. A i samom Newtonu bilo je teško predstaviti da je prostor svemira većim dijelom bez materije.

Unatoč tome, gledišta Newtona su se konačno probila. Danas se lako zaboravi da je pitanje što drži planete u njihovoj poziciji među učenim i brilijantnim znanstvenicima izazvalo žestoka prepiranja još nekih 32 stoljeća nakon što je Biblija elegantnom jednostavnošću objasnila da ‘zemlja stoji o ništa obješena’. Odakle je Job znao to tako izraziti? Zašto je rekao da Zemlju ne drži čvrsto nikakva supstanca, kad su čak “eksperti” trebali preko 3 000 godina kako bi došli do istog zaključka?

Zašto je Biblija toliko ispred svog vremena?

Biblija nam daje logičan odgovor. U 2. Timoteju 3:16 (NS) čitamo: “Sve je Pismo od Boga nadahnuto.” Dakle, Biblija nije proizvod ljudske mudrosti, nego točno saopćenje misli Stvoritelja.

Životovažno je da sam za sebe istražiš je li ova tvrdnja Biblije istinita (1. Solunjanima 2:13). Time možeš spoznati misli one osobe koja nas je stvorila. Može li postojati pouzdaniji autoritet koji nam može reći što budućnost donosi i kako možemo u ovom nemirnom svijetu voditi sretan i produktivan život?

[Bilješke]

[Zahvala na stranici 13]

Uz dozvolu British Library