Povratak londonskog Globea
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ VELIKE BRITANIJE
KAZALIŠTE Globe, u kojem su se premijerno izvodile predstave Williama Shakespearea, ponovo je sagrađeno nedaleko od svoje nekadašnje lokacije u londonskom Southwarku, na južnoj obali rijeke Temze. Ovo 20-kutno zdanje u obliku slova O, koje je sagrađeno na temelju originala iz 1599, predstavlja vrhunsku turističku atrakciju.
Prije pojave londonskih kazališta popularni oblik zabave bio je draženje medvjeda ili bika vezanog lancem. Psi su, huškani vikom promatrača, mučili životinju koja je bila vezana za stup. Te su se zabave priređivale u kružnim arenama oko kojih su se nizali redovi sjedala, a te su arene bile preteče kazališta. Životinje se vezalo za stup u središnjem prostoru, na koji je kasnije smještena kazališna pozornica.
A onda su došle u modu dramske predstave, pa su diljem Londona počela nicati nova kazališta. Njih su svakodnevno posjećivale tisuće gledatelja. Gradonačelnici su nastojali zabraniti održavanje tih predstava, uz objašnjenje da su vulgarne i bezbožne. Budući da su predstave započinjale u dva sata poslijepodne, poslodavci su se tužili da im zbog njih radnici izostaju s posla. No predstave je podržala kraljica Elizabeta I, pokroviteljica kazališne umjetnosti. Njeno je Krunsko vijeće zaštitilo te predstave, želeći omogućiti da kraljici stoje na raspolaganju iskusni glumci koji će je moći zabavljati. Shakespeareovu se glumačku družinu izabiralo za izvedbe na kraljevskom dvoru više od svih drugih družina.
Iste godine kad je otvoren prvobitni Globe, Shakespeare je napisao dramu Henrik V. Stoga je ona bila logičan izbor za otvaranje prve sezone ovog novog šekspirijanskog kazališta.
Unutrašnjost novog Globea
Došavši na trosatnu predstavu, prije ulaska gledamo gore u oblake i nadamo se da neće pasti kiša, jer središnji prostor nije natkriven, a s kišobranom ne smijete unutra. Pozornica se pruža u krugu s promjerom od 30 metara, oko kojeg se nižu tri reda sjedala, s oko 1 000 sjedaćih mjesta. No mi se nalazimo među 500 gledalaca u parteru koji su platili kartu da bi stojeći pratili predstavu sa središnjeg prostora. U originalno kazalište moglo se nagurati 3 000 posjetilaca. No suvremena pravila sigurnosti ne dopuštaju takvo što.
Krov iznad kružnog gledališta bio je podvrgnut određenim kemijskim postupcima da bi bio otporan na vatru. Dodatnu zaštitu čine nezapaljiva drvena oplata i sustav za prskanje. Prvobitni Globe uništen je 1613. kada je iskra koja je došla iz topa na pozornici zapalila kazališni krov.
Gledaoci u parteru smiju hodati uokolo, pa čak i naslanjati ruke na rub pozornice. Prije četiri stoljeća neobuzdano je mnoštvo jelo i pilo tijekom čitave predstave, a među pojedincima su često znale izbiti i tučnjave. Kad bi im se prohtjelo, ti su oštri kritizeri prekidali predstave zviždanjem i pljeskanjem. Bili su “stisnuti kao sardine” kao što je to opisao jedan pisac tog vremena, nazivajući ih “prostacima”.
Osnovni kostur suvremenog Globea načinjen je od hrastovine. Oko šest tisuća šiljastih klinova od hrastovine čvrsto spaja drvene dijelove. Hrastovine je bilo napretek, nakon što je u listopadu 1987. u naletu jednog orkana iščupano na tisuće stabala. Najteže je bilo pronaći drvo za 13 metara dugačku gredu koja čini prednji dio tende iznad pozornice. Nakon mnogo traganja, otprilike 150 kilometara zapadno od Londona nađeno je odgovarajuće drvo, visoko preko 20 metara.
Tenda je poduprta mramornim stupovima, ili bar tako izgledaju. Ali ne, i oni su drveni, kao što su to bili i stupovi u prvom Globeu, kod kojih je, prema riječima jednog poklonika, “bojanjem dobivena takva fantastična imitacija mramora da bi mogla prevariti čak i najiskusnijeg majstora”.
Sada su sjedišta već popunjena. U parteru se neki gledaoci tiskaju uz pozornicu, dok se drugi naslanjaju na drvenu ogradu arene. Graja se stišava kad se začuje muzika. Na galeriji iznad pozornice šest muzičara odjevenih u srednjovjekovne kostime svira na instrumentima Shakespeareovog vremena: na trubama, kornetima i udaraljkama.
Predstava
Kad muzika dostiže krešendo, pojavljuju se glumci i počinju u ritmu muzike snažno udarati svojim štapovima o pod pozornice. Pridružuju im se gledaoci iz partera udarajući nogama o pod. A onda lupanje najednom utihne. Sada jedan glumac kratkim prologom uvodi scenska događanja. Vlada veliko iščekivanje. Na pozornici se iznenada stvore dva lika u crvenim kostimima — nadbiskup od Canterburya i biskup od Elya. Počinje predstava u toku koje će dvoličnost crkve i njeno spletkarenje s engleskim kraljem Henrikom V konačno kulminirati u porazu Francuske na krvavim poljima Azincourta.
Ubrzo zatim podiže se kraljevsko prijestolje i sada vidimo kralja Henrika kako razgovara s trojicom svojih dvorana. Dok na pozornicu izlaze dvorski službenici, opet se divimo autentičnosti njihovih srednjovjekovnih kostima. Međutim, nešto je neobično u glumačkoj ekipi, no ne možemo dokučiti što je to. Zavirujemo u program. Pa naravno, glumci su svi do jednog muškarci! Žene nisu glumile u elizabetinskim dramama. Prema riječima socijalnog povjesničara G. M. Trevelyana, dječake se “školovalo još od malih nogu da bi dostojanstveno, razigrano i majstorski glumili ženske uloge”. Danas su upravo tako glumili.
Aplauz je utihnuo, pa izlazimo iz kazališta. Okrećemo se da bi posljednji put pogledali Globe, čiji zlatni slamnati krov, kao i grede od hrastovine, poprimaju nježne nijanse sive boje. Bio je to jedinstveni doživljaj vratiti se koja četiri stoljeća u prošlost.
Kasnije idemo u razgledavanje izložbe Shakespeareov Globe. Na svakom koraku nailazimo na Shakespeareovo ime. Dok razmišljamo o eksponatima, pitamo se: Tko je zapravo bio dramaturg William Shakespeare? Enigma vezana uz Williama Shakespearea bit će tema članka u nekom od idućih izdanja Probudite se!
[Slika na stranici 25]
Crtež prvobitnog kazališta Globe
[Zahvala]
Iz knjige The Comprehensive History of England, II svezak
[Slike na stranici 26]
Današnji Globe
[Zahvala]
John Tramper
Richard Kalina