Postanak
2 Tako su bili dovršeni nebo i zemlja i sve što je na njima*.+ 2 I do sedmog dana Bog je dovršio ono što je radio, a sedmog je dana počeo počivati od svih djela koja je dotad učinio.+ 3 I Bog je blagoslovio sedmi dan i proglasio ga svetim jer je tog dana počeo počivati od svih svojih stvaralačkih djela, od svega što je načinio po svom naumu.
4 Ovo je izvještaj o postanku neba i zemlje u vrijeme u koje su bili stvoreni, u dan u koji je Jehova* Bog načinio zemlju i nebo.+
5 Na zemlji dotad još nije bilo nikakvog grmlja i još nije niknulo nikakvo poljsko bilje jer Jehova Bog još nije bio pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da obrađuje zemlju. 6 No sa zemlje se dizala magla* i natapala je svu površinu tla.
7 Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od zemaljskog praha*+ i udahnuo mu u nosnice dah života+ te je čovjek postao živo biće*.+ 8 Jehova Bog načinio* je i vrt u Edenu,+ prema istoku, i ondje je smjestio čovjeka kojeg je stvorio.+ 9 Jehova Bog dao je da iz zemlje nikne svakovrsno drveće koje je lijepo izgledalo te je imalo plodove koji su bili dobri za jelo. Dao je da nikne i drvo života+ usred vrta te drvo spoznaje dobra i zla.+
10 A iz Edena je tekla rijeka koja je natapala vrt i dijelila se u četiri rijeke. 11 Prvoj je ime Pišon – ona teče oko cijele zemlje Havile, u kojoj ima zlata. 12 Zlato iz te zemlje vrlo je dobro. Ondje ima i smole bdelija* te kamena oniksa. 13 Drugoj rijeci ime je Gihon – ona teče oko cijele zemlje Kuša. 14 Trećoj rijeci ime je Hidekel*+ – ona teče istočno od Asirije.+ A četvrta je rijeka Eufrat.+
15 Jehova Bog smjestio je čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i brine se o njemu.+ 16 Osim toga, Jehova Bog zapovjedio je čovjeku: “Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi do sita.+ 17 Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti jer u onaj dan u koji okusiš plod s njega sigurno ćeš umrijeti.”+
18 Zatim je Jehova Bog rekao: “Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja će mu biti nadopuna.”+ 19 A Jehova Bog stvarao je od zemlje sve divlje životinje koje žive u polju i sva stvorenja koja lete nebom i dovodio ih je pred čovjeka da vidi kako će koje stvorenje nazvati. I kako je čovjek nazvao koje živo stvorenje*, tako mu je bilo ime.+ 20 Dakle, čovjek je dao imena svim pitomim životinjama i svim stvorenjima koja lete nebom i svim divljim životinjama u polju, ali čovjek nije imao pomoćnicu, koja bi mu bila nadopuna. 21 Zato je Jehova Bog dao da čovjek utone u dubok san i dok je on spavao, uzeo mu je jedno rebro, a to je mjesto zatvorio mesom. 22 I od rebra koje je uzeo čovjeku Jehova Bog načinio je ženu i doveo je čovjeku.+
23 Tada je čovjek rekao:
“Evo napokon kost od mojih kostiju
i meso od mog mesa.
24 Zato će čovjek ostaviti oca i majku i vezat će se za* svoju ženu i njih dvoje postat će jedno tijelo.+ 25 A oboje su bili goli,+ čovjek i njegova žena, ali nisu se stidjeli.