Odgoj svog djeteta nemoj prepustiti slučaju!

VJEŠT lončar napravit će od obične gline prekrasnu posudu. Malo koji majstor može takoreći ni iz čega stvoriti mnogo lijepih i korisnih predmeta. Zahvaljujući lončarima ljudi se već tisućljećima služe šalicama, tanjurima, posudama za kuhanje i čuvanje namirnica te predivnim vazama.

Roditelji također čine neprocjenjivo mnogo za društvo tako što oblikuju stavove i osobnost svoje djece. Biblija pokazuje da smo, simbolično govoreći, svi mi glina te da je Bog roditeljima povjerio važan zadatak da oblikuju ‘glinu’, odnosno svoju djecu (Job 33:6; 1. Mojsijeva 18:19). Nije jednostavno napraviti lijepu glinenu posudu, a jednako tako nije lako ni odgojiti dijete u odgovornu i uravnoteženu osobu. To se ne postiže bez truda.

Srce naše djece izloženo je raznim snažnim utjecajima. Nažalost, neki od njih su štetni. Stoga mudar roditelj razvoj osobnosti svog djeteta ne prepušta slučaju, nego odgaja dijete “prema putu kojim će ići”, iskreno se nadajući da “neće odstupiti od njega ni kad ostari” (Priče Salamunove 22:6).

Odgoj je važan dugogodišnji proces tijekom kojeg će mudri kršćanski roditelji morati naći vremena kako bi srce svog djeteta zaštitili od negativnih utjecaja. Roditelji će imati mnogo prilika dokazati koliko ljube svoje dijete dok ga budu strpljivo ‘podučavali i ispravljali jer je to kršćansko odgajanje’ (Efežanima 6:4, New English Bible). Naravno, taj će zadatak daleko lakše ispuniti ako rano počnu s odgojem.

Lončari obično rade s glinom kad je dovoljno podatna za oblikovanje, ali i dovoljno čvrsta kako bi predmet koji načine zadržao oblik. Nakon što pročiste glinu, nastoje je upotrijebiti u roku od šest mjeseci. Slično tome, roditelji će imati najviše uspjeha ako srce svog djeteta počnu oblikovati kad je to najlakše učiniti, kad je ono najprijemljivije.

Stručnjaci smatraju da dijete s osam mjeseci već zna prepoznati riječi materinjeg jezika, da je već razvilo blisku vezu s roditeljima i sposobnost zapažanja te da je počelo otkrivati svijet oko sebe. Dakle, najbolje je što ranije početi oblikovati srce svog djeteta. Koliko će samo tvoje dijete imati koristi ako će poput Timoteja ‘od najranijeg djetinjstva poznavati svete spise’! (2. Timoteju 3:15).a

Mala su djeca sklona oponašati svoje roditelje. Osim što za roditeljima ponavljaju glasove i riječi te oponašaju njihove pokrete, ona zapažaju i roditeljsku ljubav, dobrotu i suosjećanje te uče oponašati te osobine. Želimo li svoju djecu poučiti Jehovinim zakonima, njegove zapovijedi najprije moraju biti u našem srcu. Iskreno cijenjenje tih zapovijedi potaknut će roditelje da djeci često govore o Jehovi i njegovoj Riječi. Biblija potiče roditelje: “Govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7). Francisco i Rosa objašnjavaju kako su to oni činili sa svoje dvoje male djece.b

“Pored naših svakodnevnih razgovora, nastojimo svaki dan barem 15 minuta pojedinačno porazgovarati s djecom. Kad uočimo da imaju probleme — a stvarno ih imaju — onda razgovaramo duže. Naprimjer, nedavno nam je naš petogodišnji sin nakon što se vratio iz škole rekao da ne vjeruje u Jehovu. Očito mu se netko od djece rugao i rekao da Bog ne postoji.”

Ovi su roditelji uvidjeli da je vjera u Stvoritelja nešto što djeca trebaju razviti. Mogu je steći tako da im se pažnju usmjeri na Božja djela stvaranja, kojima se djeca spontano dive. Koliko djeca samo uživaju kad miluju životinje, beru cvijeće na livadi ili se igraju u pijesku na plaži! Roditelji im mogu pomoći da shvate kako je Stvoritelj prouzročio da sve to nastane (Psalam 100:3; 104:24, 25). Djeca na taj način mogu razviti cijenjenje i strahopoštovanje prema Jehovinim djelima stvaranja što može trajati cijeli život (Psalam 111:2, 10). Takvo će cijenjenje kod djece izazvati želju da ugode Bogu i strah da ne učine nešto što on ne odobrava. To će ih poticati da se ‘klone zla’ (Priče Salamunove 16:6).

Premda su mnoga djeca znatiželjna i brzo uče, obično im je teško biti poslušnima (Psalam 51:5). Ponekad možda inzistiraju da stvari budu po njihovom ili da dobiju sve što požele. Da im to ne bi prešlo u naviku, roditelji moraju biti odlučni, strpljivi i dosljedni u primjenjivanju stege (Efežanima 6:4). Tako su postupali Phyllis i Paul, koji su uspješno odgojili petero djece.

Phyllis se prisjeća: “Naša su djeca bila dosta različita po osobnosti i svako je htjelo postupati po svome. Nije bilo lako s njima, no djeca su s vremenom naučila što znači kad im se kaže ‘ne’.” Njen suprug Paul kaže: “Kad su mogli razumjeti neke stvari, znali smo im reći razloge zašto smo nešto odlučili. Premda smo se uvijek trudili biti obzirni, naučili smo ih da poštuju autoritet koji nam je Bog povjerio.”

Premda i s manjom djecom može biti problema, većina roditelja zna da je najveći izazov odgajati dijete tinejdžerske dobi, jer je neiskusno i suočava se s mnogim novim izazovnim situacijama.

Lončar mora oblikovati glinu prije nego se osuši. Ako mu je za oblikovanje potrebno više vremena, glinu pomiješa s vodom kako bi ostala vlažna i meka. Slično tome, roditelji se moraju naprezati kako bi spriječili da srce njihovog tinejdžera otvrdne. Naravno, u tome im najviše pomaže Biblija, jer pokazuje kako mogu ‘ispravno postaviti stvari, ukoriti svoje dijete i opremiti ga za svako dobro djelo’ (2. Timoteju 3:15-17).

No tinejdžer možda neće toliko spremno prihvaćati savjete svojih roditelja kao kad je bio mali. Tinejdžerima može postati jako važno mišljenje vršnjaka, pa možda više neće biti toliko spremni otvoreno razgovarati s roditeljima kao nekada. Roditeljima će sada biti potrebno više strpljenja i umješnosti, jer se i oni i njihova djeca suočavaju s novim izazovima. Tinejdžer se mora priviknuti na tjelesne i emocionalne promjene koje nastupaju kod njega. Mora početi donositi važne odluke i postavljati ciljeve koji mogu utjecati na ostatak njegovog života (2. Timoteju 2:22). Tijekom tog teškog perioda mora se boriti i sa snažnim utjecajem koji može štetno djelovati na njegovo srce — s pritiskom okoline.

Mlada se osoba obično neće samo jednom suočiti s pritiskom vršnjaka. Naprotiv, vršnjaci će na nju vršiti pritisak tako što će joj vjerojatno često upućivati zajedljive primjedbe te će bezbroj puta pokušati poljuljati njena uvjerenja. Takvi pritisci pogađaju mlade tamo gdje su najranjiviji — izazivaju duboki strah da ih drugi neće prihvatiti. I dok mlada osoba prolazi krizu identiteta i nastoji biti prihvaćena, mogla bi početi odobravati “ono što je u svijetu”, a za čime teže drugi mladi (1. Ivanova 2:15-17; Rimljanima 12:2).

Borbu protiv utjecaja vršnjaka dodatno otežavaju prirodne želje nesavršenog srca. Komentari u stilu ‘Zabavljaj se’, ‘Radi što želiš’ mogu zvučati vrlo privlačno. María priča što se njoj dogodilo: “Bila sam u društvu tinejdžera koji su zastupali mišljenje da se mladi imaju pravo zabavljati kako god žele bez obzira na posljedice. Budući da sam željela raditi isto što i moji prijatelji iz škole, zamalo sam upala u ozbiljne probleme.” Kao roditelj sigurno želiš pomoći svom tinejdžeru da se odupre pritisku vršnjaka. No kako to možeš učiniti?

Uvijek mu iznova riječima i postupcima pokaži da ti je stalo do njega. Nastoj saznati kako se osjeća zbog stvari koje se dešavaju i trudi se razumjeti njegove probleme, koji su vjerojatno mnogo teži od onih koje si ti imao kad si išao u školu. U toj je situaciji izuzetno važno da dijete zna da ti se može povjeriti (Priče Salamunove 20:5). Promatraj njegovo ponašanje i raspoloženje kako bi ustanovio brine li ga nešto ili je smeteno. Reagiraj kad primijetiš da nešto nije u redu i ‘utješi mu srce’ (Kološanima 2:2).

Naravno, važno je i da čvrsto ostaneš pri onome što je ispravno. Mnogi roditelji povremeno dolaze u sukob sa svojom djecom, no kad su uvjereni da su ispravno odlučili, znaju da ne smiju popustiti djeci. No budi siguran da imaš potpuni uvid u situaciju prije nego odlučiš je li potrebno s ljubavlju ukoriti dijete i na koji ćeš to način učiniti (Priče Salamunove 18:13).

Neka glinena posuda može izgledati gotova, no ukoliko je se ne ispeče u vatri, posudu bi mogla oštetiti čak i tekućina za koju je namijenjena. Slično tome, Biblija kušnje i poteškoće uspoređuje s vatrom, jer one otkrivaju kakvi doista jesmo kao osobe. Naravno, kušnje koje Biblija spominje prvenstveno se odnose na kušnje vjere, no općenito gledano, ono što kaže o takvim kušnjama vrijedi i za druge vrste kušnji (Jakov 1:2-4). Možda zvuči nevjerojatno, ali mladi bi mogli imati teške kušnje i u skupštini.

Iako bi moglo izgledati da je tvoje dijete tinejdžerske dobi dobrog duhovnog zdravlja, ono se možda bori s “podijeljenim srcem” (1. Kraljevima 18:21). Naprimjer, Megan je primijetila da neki mladi koji dolaze u Dvoranu Kraljevstva razmišljaju na svjetovan način:

“Bila sam izložena pritisku grupe mladih koji su smatrali da je kršćanima život dosadan i da se ne mogu zabavljati. Govorili su stvari poput ovih: ‘Čim navršim 18 godina, napuštam istinu’ ili ‘Jedva čekam da budem slobodan’. Izbjegavali su mlade koji se nisu slagali s njima i nazivali ih svecima.”

Jedna ili dvije osobe brzo mogu zaraziti druge svojim lošim stavovima, a onda se i pojedinci obično priklone većini. Nerazumnost i drskost potiskuju ono što je razumno i pristojno. U mnogim je zemljama bilo tužnih slučajeva da su mladi kršćani upali u probleme jer su se poveli za većinom.

Naravno, tinejdžeri se trebaju družiti s drugima i uživati u tome. Što ti kao roditelj možeš poduzeti u tom pogledu? Pomno razmisli o zabavi i rekreaciji svoje djece te organiziraj neke zanimljive aktivnosti u kojima ćete uživati kao obitelj ili zajedno s drugim mladima i odraslima. Upoznaj prijatelje svoje djece. Pozovi ih na obrok ili provedi veče s njima (Rimljanima 12:13). Potiči svoje dijete da se bavi korisnim stvarima, naprimjer da nauči neki strani jezik, neku novu vještinu ili svirati neki instrument. Dijete se većinom tih stvari može baviti kod kuće, gdje je zaštićeno od mnogih štetnih utjecaja.

Školovanje također može pomoći tinejdžeru da mu zabava ne bude najvažnija stvar u životu. Loli, koja je 20 godina ravnateljica jedne škole, kaže: “Kroz školu je prošlo mnogo mladih Jehovinih svjedoka. Većina ih se primjerno vladala, no neki su bili poput ostalih učenika. Oni koji su pružali dobar primjer, marljivo su i učili. Stoga bih roditeljima najtoplije preporučila da s velikim zanimanjem prate školski uspjeh svoje djece, da upoznaju nastavnike i pomognu shvatiti djeci koliko je školovanje važno. Samo će neki biti natprosječno dobri učenici, no svi mogu ostvariti prilično dobar uspjeh i postići da ih nastavnici cijene.”

Školovanje može pomoći tinejdžerima i da napreduju u duhovnom pogledu. Ono im može pomoći da steknu dobre navike učenja, da nauče koncentrirati se i biti savjesni. Nauče li dobro čitati i razumjeti pročitano, to će im nesumnjivo pomoći da bolje razumiju Bibliju i budu bolji učitelji Božje Riječi (Nehemija 8:8). Školske obaveze i bavljenje duhovnim stvarima također će pomoći tinejdžerima da zabavu smjeste na pravo mjesto.

U antičkoj Grčkoj mnoge su vaze nosile dva potpisa, potpis lončara i umjetnika koji ju je oslikao. Slično tome, u obiteljima obično dvije osobe odgajaju dijete. I otac i majka oblikuju srce svog djeteta, pa ono takoreći nosi dva “potpisa”. I ti poput vrsnog lončara, odnosno umjetnika, možeš biti ponosan na svoje djelo, na to što si dijete odgojio u divnu osobu dostojnu poštovanja (Priče Salamunove 23:24, 25).

Takav uspjeh uvelike ovisi o tome do koje si mjere uspio oblikovati srce svog djeteta. Nadajmo se da ćeš i ti moći reći: “Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotiču” (Psalam 37:31). Budući da je izuzetno važno kakvo će tvoje dijete biti u srcu, odgoj nemoj prepustiti slučaju.