Dobila je želju za životom

MARY je bolovala od kliničke depresije, a imala je i druge zdravstvene probleme. Međutim, nije bila izolirana od svoje obitelji niti je zloupotrebljavala alkohol ili drogu. Maryn slučaj dobro pokazuje da ne moraju biti prisutni svi rizični faktori kako bi došlo do ozbiljnog pokušaja samoubojstva.

Neko je vrijeme izgledalo da će Mary postati još jedna brojka u statistici koja će svjedočiti o učinkovitosti kojom ostarjeli okončavaju svoj život. Danima je bila u komi, obamrla, na odjelu intenzivne njege u bolnici i sve je manje pokazivala znakove života. Njen potreseni suprug John rijetko kad nije bio uz nju. Liječnici su upozorili Johna i obitelj da Mary možda neće preživjeti te da mogu očekivati da će imati trajno oštećenje mozga, čak i ako se izvuče.

Mary je svaki dan posjećivala susjeda Sally, koja je Jehovin svjedok. “Hrabrila sam obitelj da ne gubi nadu”, kaže Sally. “Moja majka, koja je dijabetičar, prije nekoliko godina tjednima je bila u komi. Liječnici su našoj obitelji rekli da sigurno neće preživjeti, ali prevarili su se. Držala sam Mary za ruku i govorila joj, kao što sam to činila i svojoj majci, i izgledalo mi je da osjećam malu reakciju.” Treći dan reakcija je bila jača i činilo se da Mary prepoznaje ljude, iako nije mogla govoriti.

“Johna je razdirao osjećaj krivnje”, kaže Sally. “Bio je uvjeren da je za sve on kriv.” To je uobičajena reakcija na samoubojstvo ili pokušaj samoubojstva voljene osobe. “Podsjetila sam ga da se Mary liječila od kliničke depresije. Bila je bolesna i nije mogla spriječiti depresiju jednako kao što ni on nije mogao spriječiti svoju fizičku bolest.”

One kojima voljena osoba počini samoubojstvo često muči pitanje: Što sam mogao učiniti da to spriječim? Budno prateći upozoravajuće znakove i rizične faktore može se spriječiti pokušaj samoubojstva. Ako u tome ne uspijete, zapamtite da niste odgovorni za samodestruktivan čin druge osobe (Galaćanima 6:5). To je naročito važno zapamtiti u slučajevima kada član obitelji koji naginje samoubojstvu namjerno pokušava druge ispuniti osjećajem krivnje. Dr. Hendin, kojeg smo ranije citirali, zapaža: “Treba imati na umu da kobne pokušaje samoubojstva često počine ljudi koji se nadaju da će time utjecati na osjećaje drugih ili manipulirati njima, iako sami neće preživjeti da bi se uvjerili jesu li ostvarili svoj cilj ili nisu.”

Dr. Hendin nastavlja i ističe: “Kad je riječ o ostarjelima koji naginju samoubojstvu, često postoje odrasla djeca, braća ili sestre ili bračni partneri na koje samoubojica želi utjecati, imati kontrolu nad njima ili ih prisiliti da još bolje paze na njega. Željama samoubojice često je nemoguće udovoljiti, on često ne želi učiniti kompromis s obzirom na svoje želje i nakon pokušaja koji nisu kobno završili često slijede ozbiljni pokušaji samoubojstva.”

Možda članovi obitelji koji se nalaze u takvim okolnostima osjećaju da su zaista pod velikim pritiskom, da to više ne mogu izdržati. Pa ipak, nikada ne zaboravite da Jehova Bog uskrsava mrtve, u koje mogu spadati i naši voljeni koji su zbog depresije, psihičke bolesti ili očaja oduzeli sebi život. (Vidi članak “Što kaže Biblija? Samoubojstva — ima li uskrsnuća?”, iz Probudite se! [engl.] od 8. rujna 1990, stranice 22-3.)

Iako se samoubojstvo ne može opravdati, utješno je sjetiti se kako budući izgledi naših voljenih ovise o Bogu koji u potpunosti razumije da slabost i krhkost mogu osobu nagnati na takav očajnički korak. Biblija o Jehovi kaže: “Koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje. Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša. Kako otac žali sinove, tako Jehova žali one koji ga se boje. Jer zna građu našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:11-14).

Maryn je život dva dana visio o koncu, ali preživjela je. Um joj se postepeno razbistrio i John ju je odveo kući, gdje su svi lijekovi bili pod ključem. Mary se sada redovito sastaje sa socijalnim radnicima koji se brinu za psihičko stanje pacijenata i kaže da ne može objasniti, pa čak ni prisjetiti se mračnog poriva koji ju je skoro stajao života.

Sada Sally, Johnova i Maryna susjeda, svaki tjedan proučava Bibliju s njima. Iz Biblije su naučili da će Bog vrlo skoro riješiti probleme koji izgledaju tako nerješivi, naročito ostarjelima. “Naravno, proučavanje Biblije nije samo po sebi lijek za sve”, objašnjava Sally. “Sami sebi morate na temelju Biblije dokazati da su ta obećanja istinita i zatim trebate primjenjivati ono što učite. No, mislim da John i Mary stječu pravu nadu za budućnost.”

Ako vam budućnost izgleda tmurna i voljeli biste imati pravu nadu, zašto ne biste stupili u kontakt s Jehovinim svjedocima? Neka vam dokažu, kao što su Johnu i Mary, da nema tih problema koje Bog ne može i neće riješiti u bliskoj budućnosti. Bez obzira na to koliko sada stvari izgledale loše, izlaz postoji. Razmotrite s nama sigurnu nadu za budućnost koja je mnogima vratila želju za životom.