Kako je to bilo moguće?
JEDAN od najvećih paradoksa povijesti je taj da su neki od najvećih zločina protiv čovječanstva — jednaki onima koncentracionih logora 20. stoljeća — počinjeni od strane dominikanskih i franjevačkih redovnika koji pripadaju propovjedničkom redu za koji se tvrdi da je posvećen propovijedanju Kristove poruke ljubavi.
Teško je razumjeti kako je crkva koja se suglašava s nadahnutom izjavom, “A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni”, mogla sama postati progoniteljem (2. Timoteju 3:12, ST). Kako je to bilo moguće?
Kao prvo, to je omogućilo katoličko učenje. Kako to? O tome sažeto govori poznata izjava katoličkog “svetog” Augustina: “Salus extra ecclesiam non est” (Nema spasenja van crkve). Jedna nedavno izašla knjiga pod naslovom Povijest kršćanstva od Paula Johnsona govori za Augustina slijedeće: “On ne samo da je prihvatio progonstvo, nego je postao i teoretičar progonstva; i na njegovim su obranama kasnije počivale sve obrane inkvizicije”.
U 13. stoljeću je “sveti” Toma Akvinski, zvan Anđeoski Liječnik, zastupao smrtnu kaznu zbog hereze. Katolička enciklopedija to objašnjava na slijedeći način: “Teolozi i pravnici su svoj stav temeljili donekle na sličnosti između hereze i veleizdaje. Prema tome, ne može biti sumnje da je crkva prisvajala pravo da koristi fizičku prisilu protiv prividnih otpadnika.”
“Pravo” crkve da muči i spaljuje heretike bila je zapravo užasna posljedica nebiblijskih nauka o paklu i čistilištu. Crkva je mučila u ime Boga na koga je hulila prikazavši ga mučiteljem. (Usporedi Jeremija 7:31; Rimljanima 6:23.)
Drugi razlog zbog kojeg je inkvizicija bila moguća bila je duboka upletenost crkve u politiku. Srednjevjekovna Evropa bila je zapravo totalitarno društvo u kojem su crkva i država, premda su se često takmičile međusobno, ujedinile svoje snage protiv svakoga koji se usudio kritizirati svećenika ili kneza. Iz tog preljubničkog odnosa rođena je inkvizicija. U francuskoj Encyclopediji Universalis čitamo: “Inkvizicija nikad ne bi mogla provesti svoj zadatak bez suradnje građanskih vlasti koje su je opskrbljivale sredstvima i izvršavale kazne”.
Time se ne želi reći da su protestanti bez krivnje. Neiskrivljeni povijesni zapisi pokazuju da su oni povremeno bili isto tako netolerantni kao i katolici. I oni su počinili užasna djela u ime Krista, čak spaljivali otpadnike na lomači, često uz pomoć svjetovnih vlasti. Kod protestanata su takva djela bila moguća iz istih razloga: i protestanti su dio religioznog sistema koji u svoju teologiju uključuje nebiblijsku nauku o Bogu koji muči vječnom vatrom, a osim toga je kroz stoljeća održavala nečisti duhovni odnos sa svjetskim vlastima.
Današnje naslijeđe
Bi li moglo ponovo doći do inkvizicije? Nema sumnje da se to u današnjem svjetovno orijentiranom društvu ne bi moglo desiti. Međutim, The New Encyclopedia Britanica daje slijedeći zanimljiv komentar: “Naslijeđe kršćanske netolerantnosti i metoda koje je ona razvila (npr. inkvizicija, ili ispiranje mozga) djeluje u netolerantnosti ideologija i učenja današnjih političkih revolucija”.
Da, “naslijeđe (otpadničke) kršćanske netolerantnosti i metoda koje je ona razvila” može se vidjeti u današnjoj svjetovnoj netolerantnosti. U nekim zemljama su političke snage već koristile metode slične inkviziciji protiv predstavnika Katoličke crkve. To je samo predukus onoga što treba doći.
Biblija pokazuje da će se “kraljevi Zemlje”, odnosno svjetski vladari, s kojima su takve svjetske religije počinile duhovni “blud”, okrenuti protiv čitavog svjetskog carstva krive religije, simboliziranog “bludnicom”, “Babilonom Velikim” (Otkrivenje 17:1-6). Dodijat će im njeno miješanje u njihove političke poslove. Bog će iskoristiti takve antireligiozne političke elemente i preko njih osuditi ovaj nepravedni, razvratni i poročni religiozni sistem. Oni će joj “svući odjeću i razgolititi je; zatim će joj pojesti meso i ostatke spaliti vatrom” (Otkrivenje 17:12, 16-18) The Jerusalem Bible. Na taj način će biti osvećena krv koju je ta bludnica prolila putem vjerskih ratova, križarskih pohoda i inkvizicije. — Otkrivenje 18:24; 19:2.
Potrebno je, dakle, da svi iskreni katolici i protestanti koji se srame i dalje biti dijelom religioznog sistema koji je prolio toliko mnogo nevine krvi obrate pažnju Božjem pozivu: “‘Iziđite iz nje, moj narode’, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!” (Otkrivenje 18:4, ST).