Što kaže Biblija?

Da li je uvijek neispravno razgnjeviti se?

“GNJEV je kratko bezumlje.” Tako je drevni rimski pjesnik Horacije izrazio često gledište o jednoj od najjačih emocija. Iako se svi ne slažu da je gnjev oblik privremenog ludila, mnogi ga smatraju urođeno lošim. Već u šestom stoljeću naše ere, katolički redovnici su izradili poznati katalog “sedam smrtnih grijeha”. Ne iznenađuje da se gnjev nalazio na tom popisu.

Lako je vidjeti zašto su imali takvo mišljenje. Biblija stvarno kaže: “Utišaj gnjev, i ostavi jarost” (Psalam 37:8). A apostol Pavao je opomenuo skupštinu u Efezu: “Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću” (Efežanima 4:31).

Ipak, s pravom se možeš pitati: ‘Da li je to sve što Biblija kaže o gnjevu? Na kraju krajeva, zar nije Pavao također prorekao da će ovi ‘posljednji dani’ u kojima živimo biti ‘kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj’?’ (2. Timoteju 3:1-5, NW). Da li Bog stvarno očekuje od nas da živimo u ovim vremenima kad su ljudi ‘brutalni, bez ljubavi prema dobroti, bez prirodne naklonosti’ — i da se nikada čak ni malo ne razgnjevimo?

Uravnoteženo gledište

Način na koji Biblija tretira tu temu nije tako previše pojednostavljen. Zapazi, naprimjer, Pavlove riječi u Efežanima 4:26: “Gnjevite se i ne griješite.” Ovaj bi redak prilično zbunjivao kad bi gnjev automatski bio “smrtni grijeh”, grijeh koji povlači vječnu kaznu.

Pavao je citirao iz Psalma 4:4, koji glasi: “Drhćite i ne griješite” (Šarić). Prema Vine’s Expository Dictionary of Biblical Words, hebrejska riječ koja je ovdje prevedena “drhćite”, ragház, znači “tresti se od snažne emocije”. Ali koje snažne emocije? Da li je to gnjev? U prijevodu Psalma 4:4 u Septuaginti, ragház je na grčki preveden sa “gnjevite se”, i to je baš ono što je Pavao ovdje imao na umu.

Zašto bi Biblija ostavljala mjesta gnjevu? Zato što nije sav gnjev loš. Gledište da, kako je to izrazio jedan biblijski komentator, “čovjekov gnjev nikada sam po sebi nije opravdan i dopustiv”, nije biblijsko. Bibličar R. C. H. Lenski ispravno je primijetio o Efežanima 4:26: “Etika koja zabranjuje sav gnjev i zahtijeva nepomičnu mirnoću u svakoj situaciji stoička je, a ne kršćanska.” Profesor William Barclay slično je zapazio: “U kršćanskom životu mora postojati gnjev, ali to mora biti ispravna vrsta gnjeva.” No, što je “ispravna vrsta gnjeva”?

Pravedan gnjev

Iako gnjev nije jedna od njegovih dominantnih osobina, Jehovu se u Pismima uvijek iznova opisuje da osjeća i izražava svoj gnjev. Ipak, njegova je srdžba uvijek pravedna zbog dva razloga. Kao prvo, on se nikada ne razgnjevi bez prikladnog temelja. A kao drugo, on svoj gnjev izražava na pravičan i pravedan način, nikada ne gubeći kontrolu (2. Mojsijeva 34:6; Psalam 85:3).

Jehovu razjaruje namjerna nepravednost. Naprimjer, rekao je Izraelcima da će, ako budu iskorištavali nezaštićene žene i djecu, on ‘sigurno uslišati njihove vapaje’. Upozorio je: “Moj će se gnjev raspaliti” (Izlazak 22:22-24, St; usporedi Priče Salamunove 21:13). Poput svog Oca, i Isus je u svom srcu imao nježno mjesto za djecu. Kad su njegovi dobronamjerni sljedbenici jednom pokušali spriječiti neku djecu da mu se približe, “Isus je bio ogorčen” i uzeo je djecu u naručje (Marko 10:14-16, NW). Zanimljivo je zapaziti da je grčka riječ za “ogorčen” prvobitno označavala “fizičku bol ili iritaciju”. Stvarno je imao intenzivne osjećaje!

Pravedno ogorčenje isto se tako rasplamsalo u Isusovom srcu kad je vidio da su trgovci i mjenjači novca pretvorili kuću obožavanja njegovog Oca u “pećinu razbojničku”. Prevrnuo im je stolove i izbacio ih s tog mjesta! (Matej 21:12, 13, Duda-Fućak; Ivan 2:15). Kad su farizeji i pismoznalci pokazali više brige za svoja sitničava sabatna pravila nego za bolesne koji su trebali pomoć, Isus je bio “duboko pogođen kad je osjetio njihovu nehumanost” i “gnjevno je pogledao lica oko sebe” (Marko 3:5, Phillips).

Slično tome, vjerni Mojsije iz davnine bio je pun pravednog ogorčenja na nelojalne Izraelce kad je bacio ploče Mojsijevog zakona (2. Mojsijeva 32:19). A pravedni pismoznalac Ezdra bio je toliko gnjevan zbog neposlušnosti Izraelaca Božjem zakonu o braku da je razderao svoje haljine i čak si je počupao nešto kose! (Ezdra 9:3).

Svi oni koji ‘ljube dobro’ nastoje ‘mrziti zlo’ (Amos 5:15). Dakle, kršćani danas mogu osjetiti kako im u srcu raste pravedan gnjev kad vide namjerne, nepokajničke postupke okrutnosti, licemjerja, nepoštenja, nelojalnosti ili nepravde.

Ispravno postupanje s gnjevom

Nije slučajno da Biblija često uspoređuje gnjev s vatrom. Kao i vatra, i gnjev ima svoje mjesto. Ali on isto tako može biti užasno destruktivan. Za razliku od Jehove i Isusa, ljudi prečesto osjećaju gnjev bez prikladnog temelja ili izražavaju svoj gnjev na nepravedan način. (Vidi 1. Mojsijeva 4:4-8; 49:5-7; Jona 4:1, 4, 9.)

S druge strane, ni jednostavno potiskivanje svog gnjeva i pretvaranje da nije prisutan ne mora biti pravedno. Sjeti se, Pavao je savjetovao: “Sunce da ne zadje u gnjevu vašemu” (Efežanima 4:26). Postoje biblijski načini da se izrazi gnjev, kao što je to da se ‘govori u svom srcu’, da se razgovara o svojim osjećajima sa zrelom osobom u koju imaš povjerenja, ili se čak mirno suočiti sa prestupnikom (Psalam 4:4, NW; Priče Salamunove 15:22; Matej 5:23, 24; Jakov 5:14).

Dakle, sigurno nije uvijek neispravno razgnjeviti se. I Jehova i Isus su se znali razgnjeviti — i opet će se razgnjeviti! (Otkrivenje 19:15). Ako ih želimo oponašati, možda ćemo se suočiti sa situacijama u kojima bi bilo neispravno da se ne razgnjevimo! Ključ će biti da slijedimo biblijski savjet, da budemo sigurni da imamo opravdan temelj za svoje osjećaje i da ih izražavamo na pravedan, kršćanski način.

[Slika na stranici 18]

Kain i Abel