Hoćeš li oponašati Božje milosrđe?
“Postanite oponašatelji Boga, kao ljubljena djeca” (EFEŽANIMA 5:1, “NW”).
1. Zašto bi se oponašanje drugih trebalo ticati svih nas?
U POGLEDU dobra ili zla, većina ljudi oponaša druge. Oni koji žive u našoj sredini, i koje možda oponašamo, mogu u znatnoj mjeri utjecati na nas. Nadahnuti pisac Poslovica 13:20 upozorio je: “Tko hodi s mudrima postat će mudar, a tko se upušta s nerazumnima loše će proći” (NW). Dakle, s dobrim razlogom Božja riječ kaže: “Ne oponašaj zlo, nego dobro. Tko čini dobro potječe od Boga” (3. Ivanova 11, NW).
2. Koga bismo trebali oponašati, i na koje načine?
2 U Bibliji nalazimo izvanredne primjere muževa i žena koje možemo oponašati (1. Korinćanima 4:16; 11:1; Filipljanima 3:17). Ipak, onaj koga bismo najprije trebali oponašati je Bog. Apostol Pavao u Efežanima 4:31–5:2, nakon što je spomenuo karakterne osobine i načine postupanja koje bismo trebali izbjegavati, pobudio nas je da budemo “brižno samilosni, dragovoljno opraštajući jedni drugima”. To je prethodilo ključnoj pobudi: “Stoga, dakle, postanite oponašatelji Boga, kao ljubljena djeca, i nastavite hoditi u ljubavi” (NW).
3, 4. Kako je Bog sebe opisao, i zašto bismo trebali uzeti na um da je on pravedan Bog?
3 Koji su Božji putevi i svojstva koje bismo trebali oponašati? Postoje mnogi aspekti njegove osobnosti i postupanja, kao što se može vidjeti iz načina na koji je sebe opisao Mojsiju: “Jehova, Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev i obilan u privrženoj ljubavi i istini, koji čuva privrženu ljubav za tisuće, oprašta prestupak i prijestup i grijeh, ali nikako neće dati izuzeće od kazne, nego kažnjava prestupak očeva na potomcima i na unučadi” (2. Mojsijeva 34:6, 7, NW).
4 Budući da je Jehova “ljubitelj pravednosti i pravde”, mi bismo trebali točno upoznati i oponašati ovaj vid njegove osobnosti (Psalam 33:5; 37:28, NW). On je Stvoritelj, također vrhovni Sudac i Zakonodavac čovječanstva, pa stoga pokazuje pravdu prema svima (Izaija 33:22). To jasno pokazuje način na koji je zahtijevao pravdu i prouzročio da se ona izvrši među njegovim narodom Izraelom i kasnije unutar kršćanske skupštine.
Božanska pravda je izvršena
5, 6. Kako se očitovala pravda u Božjem postupanju s Izraelom?
5 Kad je izabirao Izrael za svoj narod, Bog je pitao da li će oni ‘točno slušati njegov glas i uistinu držati njegov savez’. Skupljeni u podnožju gore Sinaj, oni su odgovorili: “Sve što je Jehova rekao, mi smo voljni učiniti” (2. Mojsijeva 19:3-8, NW). Kakvog li ozbiljnog obećanja! Bog je posredstvom anđela dao Izraelcima oko 600 zakona, koje su oni, kao njemu posvećeni narod, trebali s odgovornošću držati. Što ako ih netko ne bi držao? Jedan poznavalac Božjeg Zakona je objasnio: ‘Riječ koju su saopćili anđeli pokazala se sigurnom, i svaki prekršaj ili neposluh riječi primio je pravednu kaznu’ (Hebrejima 2:2, St).
6 Da, Izraelac koji ne bi poslušao suočio bi se s ‘pravednom kaznom’, ne s manjkavom pravdom od ljudi, već s pravdom našeg Stvoritelja. Bog je odredio različite kazne za kršenje zakona. Najteža je kazna bila ‘odrezanje’ ili smaknuće. Primjenjivala se kod ozbiljnih povreda, kao što su idolopoklonstvo, brakolomstvo, rodoskvrnuće, bestijalnost, homoseksualnost, žrtvovanje djece, ubojstvo, i zloupotreba krvi (3. Mojsijeva 17:14; 18:6-17, 21-29). Osim toga, svaki Izraelac koji bi namjerno, nepokajnički prekršio bilo koji božanski zakon mogao je biti ‘odrezan’ (4. Mojsijeva 4:15, 18; 15:30, 31, NW). Kad je ova božanska pravda izvršena, posljedice su mogli osjetiti i potomci prestupnika.
7. Koje su bile neke od posljedica izvršenja pravde među Božjim drevnim narodom?
7 Takve su kazne naglašavale ozbiljnost kršenja božanskog zakona. Primjerice, ako je sin postao pijanica i izjelica, trebao je biti doveden pred zrele suce. Ako bi oni ustanovili da je on hotimičan, nepokajnički prestupnik, roditelji su morali sudjelovati u izvršenju pravde (5. Mojsijeva 21:18-21). Oni među nama koji su i sami roditelji mogu si zamisliti da to nije bilo lako učiniti. No, Bog je znao da je to potrebno zato da se zloća ne bi proširila među pravim obožavateljima (Ezehijel 33:17-19). Priprema je to Onoga za koga se može reći: “Jer su mu svi putevi pravda. Bog vjernosti u koga nema nepravde; pravedan je on i čestit” (5. Mojsijeva 32:4, NW).
8. Kako je pravda obilježavala Božje postupanje s kršćanskom skupštinom?
8 Mnogo stoljeća kasnije, Bog je odbacio naciju Izrael i odabrao kršćansku skupštinu. No, Jehova se nije promijenio. Još uvijek je izvršavao pravdu i moglo ga se opisati kao “oganj koji spaljuje” (Jevrejima 12:29; Luka 18:7, 8). On je zato i dalje imao određenu pripremu kako bi usadio Božji strah u čitavu skupštinu isključivanjem prestupnika. Predane kršćane koji su postali nepokajnički prestupnici trebalo je isključiti.
9. Što je isključenje, i što se njime postiže?
9 Što uključuje isključenje? Klasičan primjer nalazimo u načinu na koji se problem rješavao u prvom stoljeću. Jedan kršćanin u Korintu se upustio u nemoral sa ženom svoga oca i nije se pokajao, pa je Pavao naredio da ga se isključi iz skupštine. To se moralo učiniti kako bi se zaštitila čistoća Božjeg naroda, jer “malo kvasca ukvasi sve tijesto”. Njegovim isključivanjem će se spriječiti da njegova zloća ne osramoti i Boga i Njegov narod. Stroga kazna isključenja bi također mogla potresti njegove osjećaje i uliti u njega i skupštinu pravi strah Božji (1. Korinćanima 5:1-3, St; usporedi 5. Mojsijeva 17:2, 12, 13).
10. Kako Božji sluge trebaju reagirati ako je netko isključen?
10 Božanska zapovijed glasi da se, ako je zli isključen, kršćani moraju ‘prestati miješati s njim; čak ni jesti s takvim’.a Dotični je na taj način odrezan od zajednice, što uključuje druženje s lojalnima koji poštuju i žele živjeti prema Božjem zakonu. Neki od njih mogli bi biti rođaci koji nisu dio istog domaćinstva. Tim rođacima bi moglo biti teško primjenjivati ovu božansku zapovijed, kao što hebrejskim roditeljima pod Mojsijevim zakonom nije bilo lako sudjelovati u pogubljenju zlog sina. Ipak, Božja zapovijed je jasna; tako možemo biti sigurni da je isključenje ispravan korak (1. Korinćanima 5:1, 6-8, 11; Titu 3:10, 11; 2. Ivanova 9-11; vidi Kulu stražaru od 1. siječnja 1982, stranice 22-26; 1. rujna 1988, stranice 9-12).
11. Na koji način se različiti aspekti Božje osobnosti mogu očitovati u vezi s isključenjem?
11 No, sjetimo se da naš Bog nije samo pravedan; on je također “obilan u privrženoj ljubavi, oprašta prestupak i prijestup” (4. Mojsijeva 14:18, NW). Njegova Riječ jasno pokazuje da se isključena osoba može pokajati, tražeći božansko oproštenje. Što tada? Iskusni nadglednici mogu se sastati s isključenim kako bi oprezno i u molitvi Bogu utvrdili da li pokazuje znak kajanja zbog prijestupa radi kojega je bio isključen. (Usporedi Djela apostolska 26:20.) Ako pokazuje kajanje, može biti ponovno primljen u skupštinu, kao što se to dogodilo s muškarcem u Korintu, prema izvještaju iz 2. Korinćanima 2:6-11. No, budući da su neki isključeni godinama odvojeni od Božje skupštine, može li im se nekako pomoći da se vrate?
Pravda uravnotežena milosrđem
12, 13. Zašto bi naše oponašanje Boga trebalo uključivati više od odražavanja njegove pravde?
12 U prethodnim odlomcima razmatrao se uglavnom jedan aspekt Božjih svojstava, kako je spomenuto u 2. Mojsijevoj 34:6, 7. Međutim, ovi reci ocrtavaju mnogo više nego Božju pravdu, i oni koji ga žele oponašati nisu isključivo usredotočeni na provođenje pravde. Da si pravio model hrama kojeg je izgradio Salamun, bi li proučavao samo jedan od njegovih stupova? (1. Carevima 7:15-22). Ne, jer tada vjerojatno ne bi dobio potpunu sliku veličine i funkcije hrama. Isto tako, ako želimo oponašati Boga, mi moramo imitirati i druge njegove puteve i svojstva, kao što je to da je “milosrdan i milostiv, spor na gnjev i obilan u privrženoj ljubavi i istini, koji čuva privrženu ljubav za tisuće, oprašta prestupak” (NW).
13 Milosrđe i opraštanje su temeljna Božja svojstva, što vidimo iz načina na koji je postupao s Izraelom. Bog pravde nije ih poštedio kazne zbog opetovanog prestupka, no ipak je pokazao veliko milosrđe i opraštanje. “Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova” (Psalam 103:7-9, St; 106:43-46). Da, retrospektivan pregled njegovog postupanja kroz stoljeća potvrđuje istinitost ovih riječi (Psalam 86:15; 145:8, 9; Mihej 7:18, 19).
14. Kako je Isus pokazao da je oponašao Božju milosrdnost?
14 Budući da je Isus Krist “sjajnost [Božje] slave i obličje bića njegova” trebali bismo očekivati od njega da odražava slično milosrđe i spremnost opraštanja (Jevrejima 1:3). Kako pokazuju njegova djela prema drugima, on je to činio (Matej 20:30-34). Isticao je milosrđe i svojim riječima koje čitamo u 15. poglavlju Luke. Tri tamo spomenute usporedbe potvrđuju da je Isus oponašao Jehovu i predstavljaju životovažne pouke za nas.
Briga za ono što je izgubljeno
15, 16. Što je ponukalo Isusa da ispriča usporedbe iz 15. poglavlja Luke?
15 Ove usporedbe svjedoče o Božjem milosrdnom zanimanju za grešnike, prikazujući nam skladnu sliku za oponašanje. Razmotrimo okvir usporedbi: “I svi su se poreznici i grešnici približavali k [Isusu] da ga čuju. Zato su i farizeji i književnici mrmljali, govoreći: ‘Ovaj čovjek prima grešnike i jede s njima’” (Luka 15:1, 2, NW).
16 Svi spomenuti ljudi bili su Židovi. Farizeji i književnici bili su ponosni na svoje tobožnje odviše točno slijeđenje Mojsijevog zakona, vrstu pravednosti koja pretjerano prianja uza slovo zakona. Ipak, Bog se nije složio s takvom pravednošću koju su sami proglasili (Luka 16:15). Očito da su spomenuti poreznici bili Židovi, koji su ubirali porez za Rim. Budući da su mnogi poreznici zahtijevali pretjerane svote od ostalih Židova, bili su prezrena grupa (Luka 19:2, 8). Bili su stavljeni u razred s ‘grešnicima’, što je uključivalo nemoralne osobe, čak bludnice (Luka 5:27-32; Matej 21:32). No, Isus je upitao religiozne vođe koji su gunđali:
17. Koja je bila Isusova prva usporedba iz 15. poglavlja Luke?
17 “Koji čovjek od vas, koji ima stotinu ovaca i izgubi jednu, neće ostaviti u pustinji tih devedeset i devet te poći za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na svoja ramena i raduje se. I kad dođe kući, sazove prijatelje i susjede, govoreći im: ‘Radujte se sa mnom, jer sam pronašao svoju ovcu koja je bila izgubljena!’ Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu nad jednim grešnikom koji se kaje nego nad devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.” Religiozni vođe su mogli razumjeti taj slikovit prikaz, jer su ovce i pastiri bili svakidašnji prizor. Pastir je bez brige ostavljao 99 ovaca da pasu na obiteljskom pašnjaku dok bi odlazio tražiti zalutalu. Kad bi je nakon ustrajnog traženja pronašao, brižljivo je nosio preplašenu ovcu natrag u stado (Luka 15:4-7, NW).
18. Kao što je istaknuto u Isusovoj drugoj usporedbi iz 15. poglavlja Luke, što je dalo povoda radovanju?
18 Isus je dodao drugu usporedbu: “Ili koja žena sa deset drahmi, ako izgubi jednu drahmu, ne užeže svjetiljku i ne pomete kuću i ne traži pomnjivo dok je ne nađe? A kad je nađe, sazove žene koje su joj prijateljice i susjede govoreći: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našla drahmu koju sam izgubila!’ Tako, kažem vam, među Božjim anđelima nastaje radost nad jednim grešnikom koji se kaje” (Luka 15:8-10, NW). Drahma je bila vrijednost gotovo dnevne nadnice za radnika. Ženin novčić je možda bio predmet iz obiteljskog nasljeđa, ili je možda bio dio kolekcije od čega je napravljen nakit. Kad se izgubio, uporno je tražila da nađe novčić, a zatim su se ona i njezine prijateljice radovale. Što iz ovoga saznajemo o Bogu?
Radost na nebu — zbog čega?
19, 20. O kome se prvenstveno radilo u Isusove prve dvije usporedbe, i koja glavna odlika se u njima ističe?
19 Ove dvije usporedbe bile su odgovor na kritike upućene Isusu, koji se nekoliko mjeseci ranije identificirao kao “vrsni pastir” koji će dati svoju dušu za svoje ovce (Ivan 10:11-15, NW). Ipak, u usporedbama se nije prvenstveno radilo o Isusu. Pouke koje su književnici i farizeji trebali izvući usredotočene su na Božje gledište i puteve. Dakle, Isus je rekao da nastaje radost na nebu nad grešnikom koji se kaje. Ovi religionisti su tvrdili da služe Bogu, pa ipak nisu ga oponašali. S druge strane, Isusovi milosrdni putevi predstavljaju volju njegovog Oca (Luka 18:10-14; Ivan 8:28, 29; 12:47-50; 14:7-11).
20 Ako je jedan od stotine bio razlog za radost, jedan od deset novčića bio je stoga više. Čak i danas, mi bismo mogli shvatiti emocije žena koje se raduju što je pronađen novčić! I ovdje je pouka usredotočena na nebo, zato što se ‘Božji anđeli’ raduju s Jehovom “nad jednim grešnikom koji se kaje”. Zapazimo tu zadnju riječ, ‘kaje se’. Ove usporedbe su uistinu govorile o grešnicima koji se kaju. A ti možeš zapaziti da obje ističu prikladnost radovanja zbog njihovog kajanja.
21. Koju bismo pouku mi trebali izvući iz Isusovih usporedbi iz 15. poglavlja Luke?
21 Ovi zavedeni religiozni vođe, koji su se osjećali samozadovoljnima površnim udovoljavanjem Zakona, previdjeli su da je Bog “milosrdan i milostiv (...) [da] oprašta prestupak i prijestup i grijeh” (2. Mojsijeva 34:6, 7, NW). Da su oponašali ovaj aspekt Božjih puteva i osobnosti, cijenili bi milosrđe koje je Isus pokazao prema grešnicima koji su se pokajali. A kako je s nama? Uzimamo li k srcu pouku i primjenjujemo li je? Pogledajmo Isusovu treću usporedbu.
Pokajanje i milosrđe na djelu
22. O čemu Isus govori u svojoj trećoj usporedbi iz 15. poglavlja Luke? Ispričaj ukratko.
22 Tu usporedbu često nazivaju usporedbom o izgubljenom sinu. Ipak, čitajući je, možeš razumjeti zašto je mnogi smatraju parabolom o očevoj ljubavi. Ona govori o mlađem sinu jedne obitelji, koji dobiva od oca svoje nasljedstvo. (Usporedi 5. Mojsijeva 21:17.) Taj sin odlazi u daleku zemlju, gdje rasipa sav novac u razvratnosti, prisiljen je preuzeti posao čuvanja svinja, i čak čezne za hranom koju jedu svinje. Na kraju dolazi k sebi i odluči vratiti se kući, da bi radio za svog oca makar kao najamni radnik. Kako se približava domu, njegov otac poduzima pozitivan korak izražavajući mu dobrodošlicu, i čak priređuje veselje. Stariji brat, koji je ostao raditi kod kuće, zamjera na pokazanom milosrđu. No, otac kaže da se oni trebaju radovati jer sin koji je umro sada opet živi (Luka 15:11-32).
23. Što bismo trebali naučiti iz usporedbe o izgubljenom sinu?
23 Neki književnici i farizeji možda su bili svjesni da su uspoređeni sa starijim sinom, za razliku od grešnika koji su bili poput mlađeg sina. Ipak, jesu li shvatili poantu usporedbe, i da li je mi shvaćamo? Ona naglašava istaknutu osobinu našeg milosrdnog nebeskog Oca, njegovu spremnost opraštanja na temelju grešnikovog iskrenog kajanja i obraćenja. Trebala je potaći slušaoce da radosno reagiraju kod ponovnog primanja grešnika koji se pokajao. To je način na koji Bog promatra stvari i kako on postupa, a oni koji ga oponašaju čine jednako tako (Izaija 1:16, 17; 55:6, 7).
24, 25. Koje Božje puteve bismo trebali nastojati oponašati?
24 Očito je da pravda obilježava sve Božje puteve, stoga oni koji žele oponašati Jehovu cijene pravdu i teže za njom. Ipak, naš Bog nije potaknut isključivo ili samo pravdom. Njegova je ljubav i milosrđe veliko. On to pokazuje time što spremno oprašta na temelju iskrenog kajanja. Dakle, prikladno je što je Pavao povezao naše opraštanje s našim oponašanjem Boga: ‘Dragovoljno opraštajte jedni drugima baš kao što je i Bog preko Krista dragovoljno oprostio vama. Stoga, dakle, postanite oponašatelji Boga, kao ljubljena djeca, i nastavite hoditi u ljubavi’ (Efežanima 4:32–5:2, NW).
25 Pravi kršćani su se dugo trudili oponašati Jehovinu pravdu kao i njegovo milosrđe i spremnost opraštanja. Što ga više upoznajemo, bit će nam lakše u tom pogledu oponašati ga. Ipak, na koji način bismo to mogli primijeniti prema osobi koja je s pravom primila strogu mjeru prijekora jer je slijedila put grijeha? Da vidimo.
[Bilješke]
a “Ekskomunikacija je u svom najširem smislu promišljen postupak čime krug ljudi uskraćuje prednosti svog članstva prema onima koji su nekad bili priznati članovi. (...) Ekskomunikacija se pojavila u kršćanskoj eri da bi ukazala na čin isključenja po kojem religiozna zajednica uskraćuje grešnicima sakramente, skupštinsko obožavanje i možda društveni kontakt svake vrste” (The International Standard Bible Encyclopedia).
Što si naučio?
◻ Na koji način se očitovala Božja pravda u skupštini Izraela i u kršćanskoj skupštini?
◻ Zašto bismo trebali oponašati Božje milosrđe, pored njegove pravde?
◻ Što je bio povod trima usporedbama iz 15. poglavlja Luke, i koje bismo pouke trebali izvući iz njih?
[Slika na stranicama 16 i 17]
Ravnica er-Raha ispred gore Sinaj (lijevo u pozadini)
[Zahvala]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.
[Zahvala na stranici 15]
Garo Nalbandian
[Zahvala na stranici 18]
Garo Nalbandian