Nastavi tražiti Kraljevstvo i Božju pravednost

 1, 2. Što su radili književnici i farizeji iz postupaka koji su sami po sebi bili dobri, i na što je Isus upozorio svoje sljedbenike?

KNJIŽEVNICI i farizeji su tražili pravednost na svoj vlastiti, a ne na Božji način. I ne samo to. Od postupaka koji su sami po sebi bili dobri, oni su izveli licemjerne prikaze, kako bi ih vidjeli ljudi. Oni nisu služili Bogu, nego svojoj osobnoj taštini. Isus je zabranio svojim slugama takve igrokaze riječima: “Dobro pazite da svoju pravdu ne vršite pred ljudima, zato da bi vas oni vidjeli; jer inače nećete imati nagrade od svog Oca koji je na nebesima” (Matej 6:1, NW).

² Jehova cijeni ljude koji daruju siromašne — ali ne osobe koje daju poput farizeja. Isus je upozorio svoje učenike da ne oponašaju farizeje: “Zato, kad daješ milosrdne darove, ne trubi pred sobom kao što čine licemjeri u sinagogama i na ulicama, da bi ih slavili ljudi. Zaista vam kažem: imaju svoju punu nagradu” (Matej 6:2, NW).

 3. (a) U kojem je smislu farizejima i književnicima bila u potpunosti isplaćena plaća za njihovo davanje? (b) Kako je Isus zastupao suprotno stajalište obzirom na davanje?

³ Grčka riječ za ‘imaju punu’ (apékho) bila je termin koji se često pojavljivao u trgovačkom životu kao priznanica. U Propovijedi na gori znači: “Primili su svoju plaću”, što znači “potpisali su priznanicu o svojoj plaći: odgovoreno je njihovom pravu da prime plaću, kao da su već dali priznanicu za to” (An Expository Dictionary of New Testament Words, od W. E. Vinea). Javno davanje milostinje siromasima na ulici smatralo se obavezom. U sinagogama su se čitala imena davalaca. Osobe koje su davale velike priloge bile su posebno poštovane i to tako što su u vrijeme obožavanja smjele sjediti uz rabine. Oni su davali da bi ih vidjeli ljudi; i doista ljudi su ih vidjeli i veličali ih; stoga su u neku ruku mogli priznanicu o plaći za svoje darove obilježiti primjedbom “potpuno isplaćeno”. No, kakvo li je suprotno stajalište zastupao Isus! On je rekao: “(...) kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti” (Matej 6:3, 4, St; Priče Salamunove 19:17).

 4. Što je navelo Isusa da označi farizeje licemjerima radi njihovih molitvi?

⁴ Jehova cijeni njemu upućene molitve — ali ne na farizejski način. Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Kad molite, ne budite poput licemjera. Jer oni rado mole stojeći u sinagogama i na raskršćima širokih puteva, da bi ih vidjeli ljudi. Zaista vam kažem: imaju svoju punu nagradu” (Matej 6:5, NW). Farizeji su poznavali mnoge molitve, koje je trebalo svakodnevno izgovarati u određeno vrijeme, bez obzira gdje se netko upravo nalazio. To teoretski znači da su se trebali privatno moliti. Ali, oni su namjerno tako uredili stvari da su se u sate kad se trebalo moliti našli na “raskršćima širokih puteva”, kako bi ih mogli vidjeti ljudi koji su se kretali u sva četiri pravca.

 5. (a) Koji su daljnji običaji doprinijeli tome da Bog nije saslušao molitve farizeja? (b) Što je Isus stavio na prvo mjestu u svojoj uzornoj molitvi, i jesu li ljudi danas suglasni s time?

⁵ Oni su pokazivali lažnu svetost izgovarajući “tobože duge molitve” (Luka 20:47, St). Jedna od usmenih predaja je glasila: “Prijašnji pobožni ljudi običavali su jedan sat čekati a tek potom su izgovorili Tefillah [molitvu]” (Mišna). Tako su bili sigurni da će ljudi vidjeti njihovu pobožnost i diviti im se. Ali, takve molitve nisu dopirale više od njihovih glava. Isus je rekao da se treba moliti na osami, ne ponavljajući prazne riječi, te je dao svojim učenicima jednostavan primjer (Matej 6:6-8; Ivan 14:6, 14; 1. Petrova 3:12). U Isusovoj je uzornoj molitvi na prvom mjestu stajalo ono čemu treba dati prednost ispred svega: “Oče naš na nebesima, neka se sveti ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja” (Matej 6:9-13, NW). Malo je ljudi danas koji poznaju Božje ime, a još ih je manje koji žele da se ono sveti. Tako je on za njih bezimeni Bog. Neka dođe Božje Kraljevstvo? Mnogi misle da je ono već tu, u njima. Možda mole da se vrši njegova volja, ali većina vrši svoju vlastitu volju (Priče Salamunove 14:12).

 6. Zašto je Isus odbacio post Židova, označivši ga besmislenim?

⁶ Post je dopadljiv Jehovi — ali ne na farizejski način. Davanje milostinje i molitve književnika i farizeja Isus je označio besmislenima, a jednako je tako postupio u vezi posta: “Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću” (Matej 6:16, St). Usmene su predaje propisivale farizejima da se u vrijeme posta ne peru niti mažu, nego da posipaju glavu pepelom. Kad nisu postili, Židovi su se redovito prali i trljali tijelo uljem.

 7. (a) Kako su se Isusovi sljedbenici trebali ponašati prilikom posta? (b) Što je u Izaijino vrijeme Jehova želio u vezi s postom?

⁷ U vezi s postom Isus je dao svojim sljedbenicima sljedeće uputstvo: “Namaži glavu i umij lice, da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj” (Matej 6:17, 18, St). U Izaijino su vrijeme otpali Židovi rado postili, savijajući u žalosti svoje duše i glave, sjedeći u kostrijeti i pepelu. Ali, Jehova je želio da puštaju na slobodu potlačene, da nahrane gladne, prihvate beskućnike i da odjenu gole (Izaija 58:3-7).

 8. Kroz što su književnici i farizeji izgubili uvid u to kako je moguće postići Božje odobravanje, i koje su načelo zanemarili, a o kojem se kasnije izrazio Pavao?

⁸ Književnici i farizeji su u svojoj težnji za pravednošću izgubili uvid u to kako je moguće postići Božje dopadanje i prvenstveno su željeli da im se ljudi dive. Toliko su bili zaokupljeni ljudskim predajama, da su ostavljali po strani pisanu Riječ Božju. Upravljali su svoje srce na zemaljski položaj, umjesto na nebesko blago. Zanemarili su jednostavnu istinu koju je godinama kasnije zapisao jedan kršćanin, koji je i sam nekada bio farizej: “Što god radili radite svom dušom kao Jehovi, a ne kao ljudima, znajući da ćete od Jehove primiti dostojnu plaću, nasljedstvo” (Kološanima 3:23, 24,  NW).

 9. Koje opasnosti mogu prijetiti zemaljskom blagu, ali čime ostaje u sigurnosti pravo blago?

⁹ Jehova nije zainteresiran za tvoj račun u banci, nego za predanost tvog srca. On zna: Gdje je tvoje blago, tamo će biti i tvoje srce. Mogu li hrđa i moljci izjesti tvoje blago? Mogu li lopovi prokopati zidove i okrasti te? Može li u današnjem vremenu ekonomske nestabilnosti zbog inflacije opasti kupovna moć tvog blaga, ili može li zbog burzovnog kraha u potpunosti izgubiti svoju vrijednost? Obzirom na stalni porast nasilja, postoji li mogućnost da ti bude ukradeno tvoje blago? Ne, ako je ono sačuvano na nebu. Ne, ako je tvoje oko svjetiljka koja osvjetljava čitavo tijelo — jednostavno, ako je upravljeno na Božje Kraljevstvo i na njegovu pravednost. Bogatstvo može jednostavno nestati. “Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli; usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema, jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo” (Izreke 23:4, 5, St). Zašto onda, radi bogatstva ne moći spavati? “Izobilje koje ima bogati ne dopušta mu da spava” (Propovjednik 5:12, NW). Sjeti se Isusovih opominjućih riječi: “Ne možete služiti Bogu i bogatstvu” (Matej 6:19-24, St).

10. Zašto je tako značajno vjerovati u Boga, umjesto vjerovati u materijalni posjed, i koji je savjet dao Isus?

¹⁰ Jehova želi da vjeruješ u njega a ne u svoj materijalni posjed. “A bez vjere nije moguće dopadati mu se, jer tko se približuje Bogu, mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga ozbiljno traže” (Hebrejima 11:6, NW). Isus je rekao: “Ako netko ima u izobilju, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje” (Luka 12:15, NW). Milijuni u banci ne mogu prouzročiti da bolesna pluća nastave s radom, da umorno srce i dalje pumpa. “Zato vam kažem”, nastavio je Isus u Propovijedi na gori, “prestanite biti zabrinuti za svoje duše, što ćete jesti ili što ćete piti; ili za svoja tijela, što ćete obući. Zar duša ne znači više od hrane i tijelo od odjeće” (Matej 6:25, NW).

11. Odakle je Isus uzeo tolike od svojih usporedbi, i kako je Propovijed na gori jedan od primjera za to?

¹¹ Isus je bio majstor u pričanju usporedbi. Kod svega što je vidio razmišljao je o tome kako to upotrijebiti za neku usporedbu. Kad je vidio neku ženu gdje stavlja upaljenu svjetiljku na postolje, pretvorio je svoje zapažanje u usporedbu. Ugledavši pastira kako razlučuje ovce od jaraca, učinio je iz toga usporedbu. I kad je vidio djecu kako se igraju na trgu, opet je nastala usporedba. A tako je bilo i kod Propovijedi na gori. Dok je govorio o brigama i materijalnim potrebama, poslužile su mu za usporedbu ptice koje su lijetale uokolo i ljiljani na padini brijega. Da li ptice siju i žanju? Predu li ljiljani, ili tkaju? Ne, Bog ih je stvorio i on se brine za njih. Ali, ti si vredniji od ptica i ljiljana (Matej 6:26, 28-30). Bog nije dao svog Sina za njih, nego za tebe (Ivan 3:16).

12. (a) Da li usporedba o pticama i cvijeću znači da Isusovi učenici ne trebaju raditi? (b) Što je Isus istaknuo u vezi rada i vjere?

¹² Time Isus nije nipošto želio reći svojim sljedbenicima da ne trebaju raditi za hranu i odjeću. (Vidi Propovjednik 2:24; Efežanima 4:28; 2. Solunjanima 3:10-12.) Tog su proljetnog jutra ptice bile zaposlene traženjem hrane, udvaranjem, gradnjom gnijezda, sjedenjem na jajima ili hranjenjem svojih mladih. One rade ali nisu zabrinute. I cvijeće je bilo takoreći zaposleno, puštajući korijenje u zemlju u potrazi za vodom i mineralima, izlažući svoje lišće sunčevu svjetlu. Ono je moralo izrasti i procvasti, te rasijati svoje sjeme prije nego umre. Dakle, radilo je, ali nije bilo zabrinuto. Bog se brine za ptice i za ljiljane. “Neće li On još prije odjenuti vas, malovjerni?” (Matej 6:30, NW).

13. (a) Zašto je bilo odgovarajuće da je Isus upotrijebio lakat kao mjeru, kad je govorio o produžetku života? (b) Kako možemo u neku ruku produžiti svoj život na beskrajne milijune kilometara?

¹³ Dakle, imajmo vjeru. Ne budimo zabrinuti, jer brige ništa ne mijenjaju. “Tko od vas može brigama”, upitao je Isus, “produžiti život samo za jedan lakat?” (Matej 6:27, St). Ali, zašto je Isus povezao jedinicu za mjeru (lakat) s jedinicom za vrijeme (produžiti život)? Možda zato što Biblija često uspoređuje život ljudi s putem, govoreći primjerice o ‘putu grešničkom’, o ‘stazi pravedničkoj’, te o ‘širokom putu u uništenje’ i o ‘tijesnom putu u život’ (Psalam 1:1; Priče Salamunove 4:18; Matej 7:13, 14). Brige za svakodnevne potrebe ne mogu produžiti naš život niti za jedan dio, takoreći za “samo jedan lakat”. Ali, ipak postoji jedna mogućnost da u neku ruku produžimo svoj život u beskrajne milijune kilometara. Ne time da smo zabrinuti i da govorimo: “Što ćemo jesti” ili: “Što ćemo piti?”, nego time da imamo vjeru i da radimo ono na što nas je pozvao Isus: “Neprestano tražite, dakle, najprije kraljevstvo i njegovu pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:31-33, NW).

14. (a) Što je tema Propovijedi na gori? (b) Na koji su krivi način književnici i farizeji tražili Božje Kraljevstvo i njegovu pravednost?

¹⁴ U uvodnoj rečenici Propovijedi na gori Isus je objasnio da nebesko Kraljevstvo pripada onima koji su svjesni svojih duhovnih potreba. U četvrtoj rečenici je rekao da će se oni koji gladuju i žeđaju za pravednošću nasititi. Time je Isus stavio na prvo mjesto kako Kraljevstvo, tako i Jehovinu pravednost. Oboje zajedno sačinjava temu Propovijedi na gori. Posredstvom ovog bit će zadovoljene potrebe cijelog čovječanstva. Ali, kroz što možemo postići Kraljevstvo i Božju pravednost? Kako nastavljamo tražiti jedno i drugo? Ne onako kako su to radili književnici i farizeji. Oni su tražili Kraljevstvo i njegovu pravednost kroz Mojsijev zakon, kojem su prema njihovoj tvrdnji pripadale i usmene predaje, jer su vjerovali da je na gori Sinaj Mojsije primio kako pisani Zakon, tako i usmene predaje.

15. (a) Kada su, prema židovskim navodima, nastale usmene predaje, i kako su ih Židovi uzdigli iznad onoga što je bilo napisano u Mojsijevom zakonu? (b) Kada su zapravo nastale i kako su utjecale na Mojsijev zakon?

¹⁵ U predajama je s tim u vezi stajalo: “Mojsije je na Sinaju primio Zakon [fusnota, “usmeni Zakon”] predajom ga je dostavio Jozui, Jozua dalje starješinama, starješine prorocima, a proroci su ga predali muževima velike skupštine.” I na kraju je usmeni zakon postavljen čak iznad pisanog Zakona. Tako čitamo: “Prestupiti propise Tore [pisanog] Zakona nije kažnjivo.” Međutim, ako bi se netko usudio “dodati što riječima književnika [usmena tradicija], on je kriv” (Mišna). Ali, usmene predaje ne potječu sa Sinaja. Njihovo je brzo gomilanje, u biti, započelo tek nekako dvjesto godina prije Krista. Predajama je ne samo bilo dodano nešto onome što je stajalo napisano u Mojsijevom zakonu, nego je bilo nešto i oduzeto, i na taj je način Zakon bio upropašten. (Usporedi 5. Mojsijeva 4:2; 12:32.)

16. Kako dolazi Božja pravednost za ljude?

¹⁶ Božja pravednost ne dolazi kroz Mojsijev zakon, nego odvojeno od njega: “Jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha. A sada se nezavisno od Zakona očitovala Božja pravednost za koju svjedoče Zakon i Proroci, i to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista” (Rimljanima 3:20-22, St). Dakle, Božja pravednost dolazi kroz vjeru u Isusa Krista, što je opširno “bilo posvjedočeno kroz Zakon i Proroke”. Mesijanska proročanstva su se ispunila na Isusu. On je ispunio Mojsijev zakon, koji je bio uklonjen s puta, time što je Isus bio pribijen na mučenički stup (Luka 24:25-27, 44-46; Kološanima 2:13, 14; Jevrejima 10:1).

17. Zašto, prema riječima apostola Pavla, Židovi nisu poznali Božju pravednost?

¹⁷ Stoga je apostol Pavao napisao sljedeće o promašaju Židova u potrazi za pravednošću: “Uistinu, svjedočim za njih da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem. Ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti. Jer Krist je svrha i svršetak Zakona, da se opravda svatko tko vjeruje” (Rimljanima 10:2-4, St). A o Isusu Kristu Pavao je napisao: “Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom” (2. Korinćanima 5:21, St).

18. Kako su gledali na “razapetoga Krista” židovski tradicionalisti, grčki filozofi i “oni koji su pozvani”?

¹⁸ U očima Židova umirući Mesija bio je slabić, ništa. Grčki filozofi su se rugali takvom Mesiji kao ludosti. No, bilo je tako kako je objasnio Pavao: “I dok Židovi zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost, mi propovijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane — i Židove i Grke — Krista, Božju silu i Božju mudrost, jer je Božja ludost mudrija od ljudi, i Božja slabost jača od ljudi” (1. Korinćanima 1:22-25, St). Isus Krist je očitovanje Božje snage i mudrosti, kao i Božje sredstvo za postizanje pravednosti i vječnog života za poslušne ljude. “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (Djela apostolska 4:12, St).

19. Što će pokazati sljedeći članak?

¹⁹ Želimo li izbjeći uništenje i dobiti vječni život, moramo, kako to pokazuje sljedeći članak, nastaviti tražiti Božje Kraljevstvo i njegovu pravednost. To mora uslijediti ne samo time da poklonimo pažnju Isusovim riječima, nego da u skladu s time i postupamo.